Tri mjeseca nakon početka krvavih sukoba u Siriji, predsjednik Bashar al-Assad spreman je žrtvovati i vlastitu obitelj samo da bi se održao na vlasti. Policija je jučer uhitila predsjednikova bratića Najiba, gradonačelnika grada Darrae, pod optužbom da je upravo on naredio nedavne pokolje u tom gradu na jugu zemlje, dok sam Assad s tim “nema nikakve veze”.
– Snage sigurnosti spriječile su Najiba u bijegu i sprovele ga u zatvor. Prema izvještaju na brzinu formirane istražne komisije, Najib je kao gradonačelnik Darrae zapovjedio da se puca u demonstrante – kaže u telefonskom razgovoru za Večernji list Libanonka Shirine Hamieje, jedna od rijetkih novinarki koja se ovog trenutka nalazi u Siriji.
Time je započeo niz uhićenja koja će, vjeruje se, uskoro biti provedena u sirijskom vrhu, a prema vjerovanju dobrih poznavatelja prilika i sirijskih intelektualaca, uskoro će “pasti” i Assadov brat Maher te njegov najbliži suradnik Rami Makhlouf, inače najutjecajniji ekonomski “igrač” u zemlji i šef nacionalne telekom mreže SyriaTel.
– Nitko to javno neće reći, ali među sirijskom vrhuškom sada vlada panika. Ako je Assad spreman uhititi vlastitog brata kako bi se održao na vlasti, očito je da nitko nije siguran i zaštićen od progona – kazao je, uz uvjetom da ostane anoniman, za Večernji list jedan od vodećih sirijskih intelektualaca. Dok su njegovi policajci odvodili Atifa Najiba, predsjednik Assad održao je govor na Sveučilištu u Damasku koji je emitiran na državnoj televizijskoj postaji.
– Dijalogom se može doći do novog ustava, postoji čak i šansa da se stranka Baath odrekne monopola na vlast u Siriji, ali sve ove promjene ne mogu biti provedene u kaosu koji sada vlada. Situacija se prvo mora smiriti – kazao je Assad u svom trećem pojavljivanju u javnosti od izbijanja nemira.
Kako bi napravili dodatni pritisak na Assada, vlade zapadnih zemalja počele su pripremati nacrt rezolucije UN-a kojom bi se osudilo gušenje u krvi sirijske revolucije i pokolji koji već mjesecima tamo traju.
No Rusija je najavila da taj dokument neće proći u UN-u jer ne žele poduprijeti još jednu rezoluciju koja opravdava besmislenu vojnu akciju. Ako se ne mora brinuti zbog reakcija UN-a, Assadu svakako nije svejedno kako na događaje u Siriji reagira Turska. Nakon dugog razdoblja vrlo nategnutih odnosa i trenutka kada su te dvije zemlje zbog podrške koju je Sirija pružala kurdskom PKK-u sredinom devedesetih godina bile na rubu rata, odnosi Ankare i Damaska posljednjih u desetak godina bili su u velikom usponu.
Nakon što je Sirija protjerala vođu PKK-a Abdullaha Ocallana, a turski parlament 2003 odbio podršku američkoj intervenciji u Iraku, dvije zemlje počele su se naglo približavati. Tijekom 2008. potpisale su ugovor o povjerenju, godinu dana poslije čak održali i zajedničke vojne manevre, a zatvorena Sirija počela se Ankarom koristiti kao prozorom u svijet. Ipak, početkom pokolja u Siriji, odnosi su zahladnjeli.
– Ovo što radi Assadov režim nehumano je, to je čisto divljaštvo – izjavio je turski premijer Erdogan agenciji Anatolija. Kako bi pomogao Assadu, Erdogan je već u nekoliko navrata nudio Damasku pomoć u provođenju demokratskih promjena, no ta su nastojanja ostala bez odgovora.
Istovremeno, u ovu su se zemlju slile tisuće izbjeglica koje su pobjegle pred Assadovim trupama. Turska još uvijek ove ljude naziva “gostima”, a ne izbjeglicama, ali pitanje je koliko će dugo tolerirati Assadovu politiku sile i progona.
sarkozi na tv rekao: bojimse da ce se tamo kod njih desit iranska revolucija he he he