Papa Franjo osvježio je i lice Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao što je to učinio na planetarnoj razini s cijelom Crkvom. Nemoguće je, naime, da se u vrhu Crkve dogodi promjena a da ona ne zahvati i mjesne crkve, jer se utjecaj iz Vatikana poput koncentričnih krugova širi cijelom Crkvom do njezinih rubova.
Ulična evangelizacija mladih
To se osvježenje u Crkvi u Hrvatskoj moglo vidjeti na nekoliko razina, od one na vrhu i dolaska novih biskupa u biskupije koje je zahvatila generacijska smjena baš u pontifikatu aktualnog pape do one u vjerničkoj bazi, koja kao da je imala najviše sluha i odaziva na papin poziv za izlaskom Crkve na margine i periferiju u obliku tzv. ulične evangelizacije mladih.
Na početku vala novih biskupa bilo je imenovanje franjevca kapucina fra Ivice Petanjka za krčkog biskupa, čija je evanđeoski ponizna jednostavnost odmah osvojila ljude daleko izvan granica njegove biskupije. Javnost ga je, naime, u hipu prepoznala upravo kao oličenje onoga što papa Franjo zbori: jednostavnost, poniznost, skromnost, otvorenost, pristupačnost, nasmiješenost.
Dakako, valja pritom imati na umu da papa ne bira izravno biskupe, nego da se konačan izbor definira u apostolskoj nuncijaturi, koja pak svojim istančanim diplomatskim metodama prepoznaje koji su kandidati u duhu aktualnog pontifikata. Činjenica da se za novim biskupom, primjerice, posegnulo u redovničke krugove, otkrila je, primjerice, da Vatikan u hrvatski episkopat želi unijeti redovničko poimanje svećeništva i međusobnog zajedništva s jedne strane i otvorenost i pristupačnost prema vjernicima s druge. Stoga je Vatikan posegnuo za još jednim redovnikom, za prazno mjesto biskupa u Gospiću, gdje je adekvatna kandidata pronašao među karmelićanima i papa je imenovao o. Zdenka Križića novim ličkim biskupom.
Tu su još dva imenovanja, koja malo izlaze iz ovoga „redovničkog konteksta“ osvježavanja hrvatskog episkopata, ali nisu ništa manje zanimljiva, jer za vojnog ordinarija dolazi vrhunski teolog i pastoralac, prokušan i u rimskim krugovima dok je bio rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, mons. Jure Bogdan.
Odnosno, za šibenskog biskupa papa Franjo potpisuje bulu s imenom vlč. Tomislava Rogića, kojega su mnogi u Crkvi vidjeli kako će se sa službe župnika u Udbini preseliti u Gospić, no odlučeno je za toga sposobnog i marljivog svećenika ipak da mu konačno odredište bude Šibenik.
I na koncu, peti biskup došao je upravo pred obilježavanje papine pete obljetnice pontifikata, kada je prošloga tjedna objavljeno da će budući hvarski biskup biti dosadašnji tajnik Hrvatske biskupske konferencije don Petar Palić, ponizni i vrijedni svećenik, silnih organizacijskih i pastoralnih potencijala, koji će kao najmlađi među biskupima sigurno unijeti novih duh i dinamiku.
Jedna jedina ‘sjena’
No, Crkva ne živi samo u vrhu nego i u svojoj bazi, među vjernicima, koji su, zapravo, ona prava i živa Crkva, mistično tijelo Kristovo, na kojemu se najbolje vide sve mijene i zbivanja. Tako, ako je ogledalo Franjina pontifikata u mladim vjernicima u Hrvatskoj, onda je odraz njegova napora i te kako uspio, jer su upravo mladi ljudi najbolje reagirali na Franjinu želju za otvaranje Crkve i približavanja svima.
I to doslovce na ulici, kako i nalaže „ulična evangelizacija“, od stotina i stotina mladih koji se redovito okupljaju na molitvi krunice na Kamenitim vratima do tisuća i tisuća onih koji su svoje živote predali Bogu i živeći po kršćanskim idealima svjedoče ne samo da je to moguće, nego i da su kadri upravo svojom vjerom i poštenjem jednoga dana promijeniti lice ove zemlje.
Dakako, nemoguće je izbjeći i jednu „sjenu“, a to je zaustavljanje kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, što je za hrvatske vjernike, kler i Crkvu bilo vrlo bolno i šokantno nakon osnivanja mješovite katoličko-pravoslavne komisije o Stepincu, koja je u velikom dijelu javnosti dočekana kao novo suđenje hrvatskom mučeniku i blaženiku.
No, papa Franjo vrlo je brzo to sam demantirao, objasnivši kako je Stepinčeva svetost za njega neupitna, ali da i u njegovu slučaju želi otići „na marginu“, tj. susresti se s pravoslavnom braćom, kako bi Katolička crkva čula i na temelju argumenata odgovorila na sve što pravoslavnima smeta u vezi sa Stepincem. U toj se gesti, bez obzira na bolnu odgodu kanonizacije, očitovala velika Franjina mudrost.
U sljedećih pet do šest godina, koje će također, barem dijelom, ako ne i u cijelosti zahvatiti sljedeće godine pontifikata pape Franje, doći će do još jedne velike generacijske smjene hrvatskih biskupa, na koju će sigurno imati utjecaj ovoga Franjina „osvježenja“.
Hrvatska će tako dobiti, praktički, posve nov episkopat u kojemu će duboko biti utisnut Franjin žig. A koji će biti još vidljiviji u vjerničkoj bazi, u onoj živoj Crkvi, koja u Franji prepoznaje Petra naših dana i pomno osluškujući i prateći njegove poteze s vrha i globalne razine, tako nastoji živjeti svoj svakodnevni život. Uvjerljivo i nepokolebljivo, iskreno i otvoreno, bez predrasuda i ograda, baš onako kako izgleda pontifikat današnjeg Svetoga Oca.
HDZ je u lipoj našoj to, sto je Erdogan u Turskoj ili PaPAk u vatikanu.