Hodnik u zgradi internata u Ulici Nikole Perlića u Borovu naselju
više od šest mjeseci jedini je dom
43-godišnjem Vukovarcu D. K. Do 4. ožujka živio je u stanu
na drugom katu, no tog je dana stan izgorio. Požar je izazvala
zaboravljena svijeća. Poslije požara D. K. je dio svojih
spašenih stvari iznio u hodnik, gdje su i danas, i gdje on
provodi po cijele dane.
Od tada D. K. spava u ormaru, živi bez vode, struje i toaleta, a kao
priručni stol služe mu vrata na kojima ima tragova hrane ali i
razbacanih boca, novina, dijelova odjeće. Cijelim hodnikom
širi se i jak neugodan miris.
Nema za lijek
- Strašno je i bojimo se. Svijeća mu gori do dugo u noć, a
već jednom je zapalio stan. Bojimo se da sada ne zapali cijelu zgradu,
a nije ugodno kada znaš da ti cijelu noć netko sjedi ispred
vrata. Očekujemo da se čovjeku nekako pomogne - kažu susjedi pretežito
umirovljenici.
Radislav Roklicer jedan je od rijetkih koji ga primi u sobu: - Žao mi
ga je, ja mu drukčije ne mogu pomoći. Prije svega treba mu pomoći da
ozdravi, a onda će sve ići lakše.
- Moj je sin godinama bolestan na živce, bio je i u bolnici, jedno je
vrijeme pio tablete, ali već mjesecima ih ne uzima jer nema novaca.
Treba pomoć da ozdravi, a zatim da dobije neku sobu i da živi kao
čovjek, a ne kao pas - kaže majka Zdravka. Ona je, kaže,
nemoćna, novca nema, privremeno živi kod nevjenčanog supruga,
a i bolesna je i teško se kreće.
- Strašno je to. Vidite kako vam je dijete, a ne možete mu
pomoći. zašto je moj sin zaboravljen od svih? Obilazila sam
brojna vrata, ali ništa - kroz suze govori Zdravka. Sin joj
rijetko dođe, boji se, kaže, ljudi, zbog čega je napustio i sobu koja
mu je dodijeljena u Hotelu za samce.
- Navikao je živjeti sam i samo tako može živjeti. Nema
ništa svoje, a kako živi govori i to da obilazi kontejnere
tražeći hranu. Odlazi se umiti na Dunav. Dolazi zima i bojim se
hladnoće u hodniku i na ulici, bojim se da neće preživjeti - kaže
Zdravka.
Poslije više pokušaja njezina smo sina
pronašli preksinoć u hodniku. Pokušali smo
razgovarati, no cijelo je vrijeme govorio nevezane i čudne stvari. Na
upit želi li da mu se pomogne da dobije neku sobu, rekao je da mu je to
želja jer ne želi živjeti kao pas.
Tko je skrbnik
U vukovarskom Centru za socijalnu skrb terenska socijalna radnica Ana
Kirin rekla nam je: - Radi se o korisniku socijalne skrbi koji je nama
poznat. Učinili smo sve što smo mogli da mu pomognemo i
Centar o njemu i dalje vodi računa.
Neslužbeno smo doznali da je D. K. lišen poslovne
sposobnosti i ima skrbnika, čije ime nismo uspjeli doznati.
Majka: Stradao od zaostale mine
Zdravka kaže da je njezin sin stradao od zaostalih mina u Vukovaru, gdje je ostao poslije pada grada '91. godine:
- Nikad nije bio agresivan. Jedva je preživio tu eksploziju. Da nije liječen u Novom Sadu, vjerojatno bi umro. Možda bi i ozdravio da smo imali novca za lijekove, ali nismo i od tada počinju njegovi psihički problemi. Bio bi zadovoljan sobicom ili obnovom kuće u Bršadinu.
Obnovljeni stan je zaključan. Požar je u ožujku, prema optužnici, izazvao D. K. upalivši svijeću i izišavši iz stana. Zdravka se nada da će opet biti nositelj stanarskog prava pa će njezin sin tamo živjeti.
