U prirodi činčile spadaju u kritično ugrožene vrste životinja. Dovedene su gotovo do izumiranja zbog industrije krzna, 90 posto ubijeno ih je u razdoblju od samo 15-ak godina. U ljudskom domu činčile mogu živjeti i do 20 godina ako imaju dobru genetiku i uz zdravu prehranu, iako u prosjeku žive od 12 do 15 godina. Dakle, činčile nisu kratkoročna obaveza i o tome treba dobro razmisliti.
Vlasnici su odgovorni za držanje činčila u optimalnim uvjetima. Preporučuje se držati ih na sobnoj temperaturi, a mogu se lako pregrijati ako je temperatura veća od 25 Celzijevih stupnjeva jer nemaju znojne žlijezde. Imaju slab vid, ali izvrsno osjećaju mirise. Sluh im je vrlo osjetljiv pa se lako prestraše glasnih, iznenadnih i nepoznatih zvukova. Posebno važno osjetilo su im brkovi i preko njih mogu osjetiti promjene tlaka i vibracije. Radoznalo istražuju ustima tako da žvaču predmete koje pronalaze u svojoj okolini. Konačno, one imaju izvrsno pamćenje.
Činčilama treba 12 sati odmora dnevno. Uglavnom spavaju danju, pa ih tada treba držati na tihom i mirnom mjestu. Aktivne su noću, a najaktivnije u zoru i sumrak. Živahne su i razigrane i mogu jako visoko skakati. Za njih je bolje kada postoji rutina, odnosno vrijeme za igru, rukovanje i hranjenje, jer zbog raznih promjena mogu biti pod stresom. Pažljivo treba nadzirati njihovo zdravlje jer ne pokazuju bolest ili bol, a treba stalno pratiti potrošnju hrane i vode te obavljanje nužde. Hrana im uvijek treba biti dostupna jer je vrlo specifična, a uz to imaju i jako osjetljive male trbuščiće. Osnovnu prehrane čine visokokvalitetne pelete i svježe sijeno trave livadne mačice (Phleum pratense). Moraju se hraniti visokokvalitetnom hranom specifičnom za činčile kako ne bi imali problema sa zdravljem. Prehrana peletima bolja je od sipke mješavine hrane, bez obzira na to što je uravnotežena. Naime, činčile su sklone probiranju i pojedu iz mješavine samo ono što im se sviđa. Poslastice im treba davati umjereno, ne više od jedne žličice dnevno. Probavni sustav činčila prilično je osjetljiv, pa svaka promjena u prehrani treba biti postupna.
Njega zubi presudna je za zdrav život činčile, njihovi zubi stalno rastu i redovno ih moraju trošiti. Zato uvijek moraju nešto glodati, a za to su pogodne drvene žvakalice, grane raznih vrsta drveća, bez pesticida. Vrste drveta koje činčilama ne škode su jabuka, kruška, bukva, breza, vrba, lješnjak, glog i dud. Štetne vrste su zimzeleno drveće zbog smole koju sadrži, šljiva, trešnja, višnja, nektarina, marelica i badem (sadrži otrovni cijanid u malim količinama, ali ako se stalno uzima može biti vrlo opasan) te citrusi. Činčilama se mogu dati i suhe daske jelovine ili borovine jer ne sadrže smolu. Dobra je i kora kokosova oraha, ali ne i meso kokosa jer sadrži preveliku količinu masnoće. Dakle, uvijek im trebaju biti lako dostupne drvene žvakalice. Redovno treba provjeravati postoje li promjene u potrošnji žvakalica ili ponašanju činčila jer one mogu biti znak problema sa zdravljem zubi. Za brušenje zubi činčilama treba dati komad siporeksa i mineralni kamen.
Činčile su društvene životinja, ali kao kućni ljubimci znaju biti vrlo izbirljive s kime žele živjeti. Premda se mogu držati pojedinačno, preporučuje se držati ih s jednim ili više istovrsnika. Zajedno mogu biti jedinke istog spola, a dobro će se slagati ako su iz istog legla ili su se upoznale kao mladunci. Činčile mogu uživati u druženju s poznatim ljudima i u maženju. Nježnim rukovanjem od malih nogu većinom postanu vrlo pitome i mogu se jako vezati za svoje vlasnike. Treba biti nježan, tih i dosljedan ako se želi steći povjerenje starijih činčila s kojima se nije rukovalo. Bit će potrebno neko vrijeme da se takva činčila navikne na ruke vlasnika. Ipak, neke činčile nikad neće voljeti da ih se puno drži u rukama. Bit će im draže popeti se na vlasnika umjesto da budu sputane. Nikada se ne smije vikati na činčile, niti ih kažnjavati. One to ne mogu shvatiti, a vjerojatno će se prestrašiti i postati nervozne. Ako prilikom rukovanja ostanu čuperci dlake, to je znak da su činčile u stresu. Znakovi stresa i straha uključuju glasanje (lajanje i zviždanje), skrivanje, žvakanje vlastitog ili tuđeg krzna, promjene u hranjenju i obavljanju nužde, prekomjerno pijenje ili igranje s bočicom vode, nevoljkost za kretanje, ponavljajući pokreti, npr. trčanje naprijed-natrag po dnu kaveza. Ako ovakvi problemi u ponašanju postanu trajni, treba potražiti pomoć stručnjaka.
Činčile su najpoznatije po nevjerojatno mekanom i gustom krznu. U prirodi se kupaju u vulkanskom pepelu kako bi uklonile vlagu, masnoće i druge prljavštine iz gustog krzna i kako bi ono ostalo u dobrom stanju. Činčile kućni ljubimci kupaju se u vrlo sličnom pijesku - prašini za činčile. Prašinasta kupka čisti krzno, a činčile u tome uživaju. S obzirom na to da su jako aktivne i zaigrane, činčilama treba veliki kavez s odgovarajućim sadržajima za svakodnevno vježbanje i igranje. Najbolji je visoki kavez s policama i ljestvama koje im omogućuju penjanje. U kavezu trebaju prostor za skakanje i trčanje, sigurna skrovišta i gnijezda, prašinu za kupanje, te vodu i hranu. Treba im osigurati i gnijezdo od drva ispunjena sijenom, ona im služe za odmor i spavanje. Svaka činčila treba imati svoje gnijezdo, a ako ih je više treba biti i jedno dovoljno veliko za zajednički odmor. Svakodnevno im treba omogućiti i vježbanje izvan kaveza, kako bi ostale u dobroj formi i zdrave. Dok su izvan kaveza, uski prostori moraju biti zatvoreni, oštri predmeti maknuti, žice i utori skriveni pokrivačem ili kartonom, a vlasnici moraju promatrati što činčile rade.
Mužjaci i ženke činčile sličnog su temperamenta i jednako dugovječni. Preporučuje se nabaviti činčilu staru otprilike četiri mjeseca, to je idealna dob za pripitomiti svog novog ljubimca. Činčile možete kupiti, ali i udomiti, a starija životinja će možda već biti socijalizirana. O činčilama nije lako skrbiti jer su egzotični kućni ljubimci. Većina znanja o njima temelji se na iskustvima onih koji ih drže kao kućne ljubimce.
Više o činčilama pročitajte na stranici Argos, na kojoj ćete pronaći mnoštvo informacija o tome kako se životinje ponašaju i koje su njihove potrebe.
