Vladin Znanstveni savjet sastat će se danas i raspravljati, među ostalim, o epidemiološkim mjerama, odnosno zadovoljavaju li one u trenutačnom stanju pandemije i treba li ih pooštriti.
Po prognozama, omikron soj u našoj bi zemlji vrhunac trebao dosegnuti za desetak dana. Ono što se zasad pouzdano zna o toj novoj inačici smrtonosnog koronavirusa jest to da se strahovito brzo širi. Procijepljenost nam je oko 60 posto odraslog stanovništva, nedovoljno da bismo se izborili protiv ovoga virusa koji, iz mjeseca u mjesec, pokazuje sve više svojih lica, i sve opakijih.
Vrhunac omikrona očekuje nas, dakle, iza Nove godine, a novogodišnja slavlja, koja su u našim krajevima nezamisliva bez ljubljenja, grljenja i alkohola, posebice su plodno tlo za širenje virusa.
S obzirom na to da nas, nedvojbeno, čeka nova žestoka borba, znamo joj gotovo pa i točan datum, postavlja se razumno pitanje trebamo li odmah pooštriti mjere kako bismo koliko-toliko ublažili novi udar. Učinilo je to i nekoliko zapadnih zemalja, primjerice, Nizozemska je uvela božićni lockdown. Pred same blagdane zatvorena je bila, podsjetimo, i Austrija, no Božić su ipak dočekali “na slobodi”.
S obzirom na to da se cijepljenju u velikom broju protivimo, koji nam je onda izbor preostao, osim pooštravanja mjera? Naravno, ne nužno i zatvaranja kakvo smo prije dvaput proživjeli. Ono što se ne može potpuno spriječiti, može se bar pokušati usporiti i omesti koliko je to god u našoj moći. Jer, spašavanje ljudskih života mora biti ispred spašavanje gospodarstava ili, uvjetno rečeno, podilaženja bilo kojoj sferi društva i kalkuliranja.
Bez obzira na nezadovoljstvo u društvu i kaotične podjele kojima mjesecima svjedočimo, na prvome je mjestu i dalje, ili bi bar to trebala biti, borba protiv pandemije koja je u našoj zemlji već sravnila grad veličine Županje. Koliko god drastičnije epidemiološke mjere bile nepopularne, ako je vrijeme za takve poteze, a što prije svega trebaju procijeniti stručnjaci, tome treba pristupiti odlučno i bez odlaganja.
Postoje vremena kada su i nepopularni potezi nužni, a pandemija je definitivno takvo doba. Mnogi se od nas ne mogu možda više ni sjetiti kada je točno počeo prvi lockdown, kao ni drugi, koliko je trajao i što je sve obuhvaćao.
Ljudi svašta prežive – izdrže, zaborave, krenu dalje. Bit će tako i s pandemijom. No, oni koji u vihoru COVID-19 izgube najmilije, do kraja života se neće oporaviti. Mislimo malo i na njih!
Šveđani nisu imali niti jednu prisilnu mjeru, samo preporuke. Rezultat je da imaju upola manju smrtnost od nas. Da nije bilo mjera 6000 ljudi u Hrvatskoj ne bi bespotrebno umrli. Autorica teksta, u svojoj neizmjernoj gluposti, želi vidjeti još nekolikoo tisuća bespotrebnih smrti u Hrvatskoj.