Puno je sada nepopunjenih fotelja u bruxelleskim vrhovima EU, koje moraju sve biti zauzete do studenog ove godine. No, taj grad, europska birokratska meka, mogao bi se ipak pokazati kao premali za istodobno zapošljavanje i hrvatske predsjednice i premijera. Premda su jaki europski mediji istaknuli i Kolindu Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića unutar grupe mogućih kandidata za najvažnije funkcije u Europskoj komisiji, novoj vladi Unije i ostalim vrhovima, nije baš realno očekivati da bi i jedan i drugi dobili važne funkcije.
Njezino se ime ionako pojavilo nenadano, dok mnogi drže da Plenković, pak, ima znatne šanse za postavljanje u sam vrh EU vlade. Ne bi, dakle, trebalo strahovati ili se pak veseliti, ovisno o stavu, mogućnosti da hrvatski državni vrh odjednom bude obezglavljen i da nam i predsjednica i premijer istodobno emigriraju u EU “trbuhom za političkim kruhom” i tako naciju ostave u čudu i kaosu. To se vjerojatno neće dogoditi, a pitanje je hoće li i Plenković dobiti dovoljno jaku poziciju da bi mu se isplatilo napustiti Hrvatsku.
Njega se spominje čak kao kandidata i za najvišu funkciju koju sada zauzima osebujni Juncker, no ima tu još dobrih, jakih pozicija jer u Komisiji ima mjesta za čak šest potpredsjednika, a drugo i treće najpoželjnije mjesto su prvi potpredsjednik i potpredsjednik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koje sada drže utjecajni Nizozemac Timmermans i Talijanka Mogherini. Pretpostaviti je da bi Plenkoviću, kada bi mu bila ponuđena neka od potpredsjedničkih funkcija, to znatno olakšalo muku i odluku hoće li ostati u Zagrebu ili je došlo vrijeme za skok u višu politiku.
No, ako mu i bude ponuđena neka od tih jakih funkcija, posao nije i završen jer Plenković mora paziti da mu se ne dogodi debakl kao bivšoj slovenskoj premijerki Alenki Bratušek. Ona se 2014. kandidirala za jedno potpredsjedničko mjesto i već se bila dogovorila s Junckerom. Kako njezinu kandidaturu nisu podržali ni svi u Sloveniji, a na saslušanju u Europskom parlamentu i na njegova dva odbora doživjela je fijasko, morala se povući. Nije pomoglo ni to što ju je naša zastupnica Dubravka Šuica izrešetala pitanjem zašto je javno pjevala komunističku “Bandieru Rossu”.
No uzrok njezina debakla ipak je bio što je njezina vlada prethodno izgubila većinu te je ona bila tek premijerka u tehničkom mandatu, pa su u Bruxellesu procijenili da ona zbog toga ne ulijeva povjerenje i nije dobar izbor ni za povjerenika u EK, a kamoli za potpredsjednika.
Kako se Plenković zacijelo dobro sjeća te epizode, očekivati je da primirje unutar vladajućeg HDZ-a ima veze s time. Plenkoviću je, dok traje utrka oko visokih funkcija u EK, potreban apsolutni mir i u njegovoj stranci i u Vladi, kako se ne bi dogodilo ništa što bi mu moglo umanjiti izglede. Premda je i prije održavanja euroizbora, a pogotovo nakon izbora u medijima bilo mnogo nagađanja da kreće konačni obračun plenkovićevaca s raznim “saboterima”, sada je logično pretpostaviti da se neće nastaviti potraga za “crnim labudima” i penaliziranje i plašenje neposlušnih, nego bi naprotiv moglo biti proglašen sveopći “mir i dobro”. To bi stanje trebalo, dakle, potrajati minimalno do studenoga kako Plenković ne bi riskirao nastavak karijere u Bruxellesu. Njemu će eventualni odlazak u EK mnogi u političkom smislu uzeti za zlo, ali realno gledajući, ako postoji šansa da jedan Hrvat zadobi jednu od važnih funkcija u središtu Unije, onda tu priliku ne bi trebalo prokockati.
U protivnom Hrvatska bi ostala na razini potpuno nevažnog povjerenstva za “međunarodnu suradnju i razvoj”, koje je u ovih pet godina u EK vodio nevažni Neven Mimica. Dogodi li mu se uspješan rasplet, u skladu s kodeksom koji je na snazi u EK, Plenković neće moći zadržati funkciju predsjednika HDZ-a. Njegov odlazak u Bruxelles pretpostavljao bi, dakle, ili održavanje trenutnih izbora u HDZ-u ili ustoličenje v.d. predsjednika na razdoblje od šest mjeseci. Pretpostaviti je da bi se išlo na funkciju v.d.-a. A zamjenik mu je – Milijan Brkić. Kako na njega već godinu dana traje hajka, bit će zanimljivo promatrati nova preslaganja. Plenkovićev bi odlazak, naravno, pretpostavljao i izbor novog premijera. Što se Grabar-Kitarović tiče, ako se ne ostvare nagađanja da bi i ona mogla na visoku funkciju u Bruxelles, nema alternative. Morat će se kandidirati za drugi mandat. Kada bi odustala, to bi bio velik udarac za HDZ jer bi on u cajtnotu morao tražiti novog kandidata. A to bi već bilo neozbiljno od osobe koja misli nastaviti baviti se politikom – makar i nacionalnom.
sve pohapsiti i suditi za veleizdaju !