Na betonskom mostu je ploča, dijelom oštećena. Ispred stoji drugi most, vjerojatno star petstotinjak godina, predmet prijepora, prosvjeda... Taj kameni most na Cetini složen je od srednjovjekovnih kamenih megalita – stećaka. Malo tko od prolaznika zna da su stećci, od kojih je most dijelom napravljen, bili nadgrobni spomenici. To je jedinstveni primjer premošćivanja rijeke, malo poznat u Hrvatskoj, još manje u svijetu, unatoč činjenici da se nalazi u blizini velikih arheoloških lokaliteta u maloj općini Civljane, između vrličkog i kninskog kraja.
Stonehenge, Mostar i PVC
Svakako je najvažniji lokalitet ranoromanička crkva sv. Spasa s grobljem, nekoliko stotina metara dalje je izvor Cetine, ali ni to nije pomoglo da most od stećaka postane poznat, kao što nije pomogla ni obližnja Gospodska špilja. Ali kad već nije nadaleko poznat zbog kulturne vrijednosti, pločasti most preko Cetine od kamenih nadgrobnih spomenika, vjerojatno donesenih s groblja iz 15. stoljeća pokraj zaselka Vranješi, postao je poznat po prosvjedu zbog projekta obnove koji je u tijeku, ali koji se i mijenja. Štoviše, dijelovi kamena kojima se trebalo obnavljati i koji su plaćeni bit će uklonjeni...
VIDEO: Prosvjed zbog mosta
Ali krenimo od početka o mostu, kojem je sličan, kako piše na tabli, tzv. Vukovića most, na rukavcu Cetine kod zaselka Vukovići, nizvodno od Vukovića. Navodno ima i jedan sličan u Engleskoj, star oko 3000 godina, koji bujice nisu oštetile, poput našeg u općini Civljane. Taj naš sagrađen je od 33 gotovo sasvim pravilne ploče srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika i već više od 70 godina, otkako postoji novi betonski most, nije u pravoj upotrebi. No nakon što je prošle godine na inicijativu općine započeta obnova, i to bijelim kamenom koji se potpuno razlikuje od poslaganih stećaka, počeli su i prosvjedi, spominjao se kulturocid, netko se sjetio Stonehengea i njegove obnove, dakako posprdno. Netko je također spomenuo i poznatu mostarsku priču o još ljepšem i starijem mostu, a oni iz Cetinskog kraja zapitali su se, dakako u šali, zašto ne bi obnovili i najstariju hrvatsku crkvu svetog Spasa postavljanjem PVC stolarije.
– Pokušajem da se ovaj most obnovi, da bude prohodan cijele godine i kad Cetina nabuja, htio sam upozoriti na nužnost da most bude tretiran sukladno svojoj vrijednosti. Prema tom projektu, inače vrijednom nešto manje od pola milijuna kuna, htjeli smo na dijelovima gdje su polomljeni stećci postaviti kamen iz mjesta Plano, koji bi za nekoliko godina dobio patinu, istu boju kakvu imaju stećci. Ipak, krenuli su prosvjedi, reagiralo je i Ministarstvo kulture i odlučeno je da se taj kamen ukloni, da se iz rijeke izvade svi stećci i da se samo njima obnovi most. Neki su stećci bujicom “otplivali”, ali prema novom planu sve će se uspjeti povezati i spojiti – objašnjava Pero Preočanin, načelnik općine Civljane.
A prosvjedi o kojima načelnik govori dogodili su se u svibnju prošle godine. Simbolično, inicirao ih je Most, zapravo ovdašnji Mostov saborski zastupnik Miro Bulj.
– Danas, nakon pet stoljeća, nekome je palo na pamet počiniti ovaj kulturološki ekocid! Ove su ploče, osim što iznimno znače narodu ovoga kraja, dio budućeg Parka prirode Dinara, a mi ovdje dio toga parka rušimo. Nije li to sramota? Pitam načelnika Preočanina je li normalno da se od novog kamena gradi “novi spomenik”, dok se stare povijesne ploče bacaju poput smeća. Tražim obustavljanje ovog kulturocida koji uništava turističku i kulturno-povijesnu atrakciju cetinskog kraja! I ne samo to! Tražim da se ploče vrate u prvobitno stanje, a mostu vrati stari sjaj! – rekao je tada Bulj.
Da je riječ o kulturnoj baštini kakvu se malo gdje u svijetu može vidjeti, jasno je. Na licu mjesta uistinu bode u oči bjelina novog kamena, a načelnik Preočanin ističe da će prema novom projektu taj kamen biti uskoro uklonjen.
– Sve će biti uređeno od materijala koji je tu stoljećima. Tako su odlučili i tu ja nemam što dodati, osim da sam zadovoljan što će radovi biti gotovi do srpnja. Još 2017. pokrenuli smo inicijativu, ishodili sredstva iz fondova, ali i općinska sredstva i nadam se da će sada sve to biti realizirano – govori Petar Preočanin, načelnik općine Civljane, pod koju spada i mjesto Cetina. Bijeli kamen kojim se htjelo povezati obale, dakle, uskoro će se izvaditi, a on ostaje općini, jer je plaćen. Pločasti most preko Cetine uspostavom Parka prirode Dinara na području ove jedne od najmanjih općina u Hrvatskoj definitivno će postati jedna od nezaobilaznih turističkih destinacija, baš poput obližnje crkve sv. Spasa, izvora Cetine...
A onaj tko dođe, saznat će da je most sagrađen od kamenih ploča među kojima su 33 stećka. Većina stećaka čine nosivi dio konstrukcije mosta (vertikalne stupove), a manjim dijelom služe kao (horizontalno postavljene) ploče po kojima se hoda.
– Ostatak ploča po svojim karakteristikama nisu stećci. Kao nosivi dio konstrukcije također su korištene amorfne kamene gromade. Dužina mosta iznosila je oko 35 m – objašnjavaju u Ministarstvu kulture.
– Postojeće stanje mosta bilo je da je od 29 nosivih stupova na izvornoj poziciji sačuvano njih 13, tri su oborena i nalazila su se u koritu rijeke, a nedostajalo je 13 stupova. U koritu rijeke također je evidentirano osam cijelih te dijelovi još sedam ploča koje su činile hodnu površinu mosta. Prema izvedbenom projektu, postojeće nosive ploče zadržavaju se na poziciji zatečenog stanja, s tim da je pojedine potrebno ispraviti, postaviti vertikalno te učvrstiti temeljni dio. Tri nosive ploče koje se pronađene u koritu rijeke vraćaju se na svoju izvornu poziciju. Ploče koje nedostaju nadomještaju se novima, koje formatom, bojom i obradom odgovaraju izvornima. Odlomci ploča koje su činile horizontalnu površinu i koje su izvađene iz korita rijeke spajaju se inoks-trnovima i lijepe dvokomponentnim epoksidom. Zajedno s cjelovito sačuvanim pločama vraćaju se na izvornu poziciju – istakli su nam iz Ministarstva kulture i dodali da će se izvedbeni projekt izmijeniti zato što u sklopu njega nije napravljen konzervatorski elaborat koji bi dao pregled povijesnog razvoja, analizu konstrukcije mosta i prijedlog za obnovu.
Neodržavanje obale rijeke
– Dio već postavljenih ploča uklonit će se jer će se most rekonstruirati prema stanju iz pedesetih godina 20. stoljeća, od kada datiraju najranije fotografije. Novi kamen bit će toniran prema patini izvornog kamena – ističe konzervator Marko Sinobad, dok u Ministarstvu kulture ističu da most ima spomeničku vrijednost te će biti upisan u Registar kulturnih dobara.
Dr. Sinobad objašnjava kako su osnovni uzroci devastacije mosta neodržavanje obale rijeke i nakupljanje naplavina na samome mostu. Most je najveća oštećenja pretrpio u jugoistočnom dijelu, uz lijevu obalu gdje je matica rijeke najjača.
– Bujice ovdje nose znatne količine drveća, čija se debla zaglave među nosive konstrukcije mosta. Zbog velikog otpora koji most čini bujicama s naplavinama, postupno su se urušili pojedini konstruktivni dijelovi mosta. Samo u posljednjih deset godina most je pretrpio znatna oštećenja. Tada su urušeni pojedini konstruktivni elementi u sjeverozapadnom dijelu uz desnu obalu rijeke i u središnjem dijelu mosta. Učestala urušavanja relativno su nova pojava jer su nekada sve površine uz rijeku bile obrađivane i održavane. No depopulacija lokalnog stanovništva dovela je do zapuštanja obradivih površina te smanjenja broja stoke. Zbog toga su zarasle obale rijeke – ističe konzervator dr. Marko Sinobad.
Mladen, u pravu si. Uz to, hodanje po nadgrobnim spomenicima se promovira kao kulturna baština?!?