Nakon što je 30-ak udruga uputilo pismo papi Franji da utječe na hrvatske biskupe vezano uz ćirilicu u Vukovaru i referendum za brak, poglavaru Katoličke crkve otvorenim se pismom obratio i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Tonči Matulić, jedan od vodećih hrvatskih teologa.
Što vas je natjeralo da se papi Franji obratite otvorenim pismom?
Potaknulo me otvoreno pismo koje je papi Franji uputilo tridesetak hrvatskih građanskih udruga i inicijativa 15. studenoga 2013. Izazvalo me.
Nazvali ste rabotu udruga “đavolskom prevrtljivošću”?
Iz najosnovnijih teoloških razloga. Kako bi inače vjernik koji obnaša službu teologa u Crkvi drugačije komunicirao s vrhovnim poglavarom Crkve papom Franjom nego teološki? Dakle, „perfidia Diaboli“ ili „đavolska zavodljivost/prevrtljivost“ teološka je sintagma pomoću koje se objašnjava prijetvorno i podmuklo djelovanje Zloga.
U otvorenom pismu papi Franji skrenuo sam mu pozornost na tu podvučenu činjenicu, budući da pismo odiše kršćanskom zauzetošću. No, kao što ni sve što sja nije zlato, tako ni sve što je lijepo rečeno ne prenosi nužno samo dobro. Papi Franji zasigurno ne bi trebalo puno dodatno pojašnjavati stvari kad se radi o argentinskom društvu, ali jer se u ovom slučaju radi o hrvatskom društvu i Crkvi koja je u Hrvatskoj, smatrao sam svojom kršćanskom dužnošću, a radi istine i pravde koji su u cjelovitom gledanju, baciti malo više svjetla iz drugoga ugla tako da papa Franjo bude bolje i cjelovitije obaviješten o stanju stvari u našoj Crkvi i hrvatskom društvu. Uz to osjećam potrebu snažno naglasiti da je „đavolska prevrtljivost“ u pismu samo teološki terminus technicus, a ne demonizacija ljudi. Takvo što je protivno evanđelju i mome kršćanskom vjerovanju.
Dijelite li mišljenje da je referendum o braku i svojevrstan plebiscit protiv ovakvog dosadašnjeg vođenja i upravljanja Hrvatskom?
Ne dijelim to mišljenje, i to ne samo zato što želim izbjeći svaku politizaciju referenduma, nego iz osnovnijeg razloga, što se ustavotvorni referendum kakav ćemo imati 1. prosinca tiče definicije jedne temeljne vrednote i ustanove za ustavno-pravni poredak naše države i društva. To je definicija braka. Prema tome, izjašnjavanje na idućem referendumu nema nikakve veze sa stranačkim politikama, vladajućim i oporbenim podjednako, nego ima veze s onim što nas fundamentalno određuje kao ljudska, kao spolna i kao društvena bića. Ako definicija braka kao zajednice žene i muškarca uđe u Ustav Republike Hrvatske onda se stranačka mišljenja podređuju Ustavu.
Osnovne i univerzalne humane vrednote koje izrijekom štiti i promiče Ustav imune su na stranačka protivljenja i osporavanja. Stranke imaju pravo definirati strategiju političkog ostvarivanja tih vrednota. To je uostalom ishodište političkoga višestranačja. Ali kad su jednom određene vrednote unesene u Ustav nitko ih nema pravo nijekati ili gaziti. U ovom se slučaju pokazuje veličina postignuća po kojemu Ustav proglašava da vlast u Republici Hrvatskoj, ali i svakoj demokratskoj državi, proizlazi iz naroda i pripada narodu. Stoga i referendumsko izjašnjavanje nije ništa drugo nego konkretno ostvarenje te temeljne ustavne odredbe. Svaka politička opcija je moralno obvezana demokratski izraženom voljom naroda. Vlast iz naroda i za narod, dakako, u demokratskome poretku nije neograničena, nego je ograničena temeljnim vrednotama i načelima ustavnopravnoga poretka, demokracije i vladavine prava.
Biskupi su pozvali za izjašnjavanje ZA na referendumu, no tvrdi se kako tako ljudima nameću mišljenje i ne daju glasovati po savjesti?
Biskupi nikome ne nameću mišljenje, nego slijedom svoje službe i poslanja pozivaju članove svoje vjerske zajednice da iziđu na referendum i da se izjasne ZA. To je njihova vjerska dužnost i legitimno pravo u služenju zajedničkome dobru hrvatskoga društva. Naši biskupi čine ono što su dužni učiniti i na što imaju pravo. Na kraju će svatko odlučiti autonomno. Za razliku od naših biskupa, naši političari na vlasti koji se s pozicija državne vlasti izjašnjavaju o referendumskom pitanju vrijeđaju narod kao izvor i posjednika vlasti. Ostavljaju dojam kao da oni sami umjesto naroda i mimo naroda imaju pravo odlučiti o referendumskom pitanju. Ovdje ne dovodimo u pitanje njihovo osobno i stranačko mišljenje, nego naglašavamo da su oni u obnašanju državne vlasti u službi svih državljana Republike Hrvatske, a ne samo samih sebe, svoga stranačkog članstva i ideoloških istomišljenika.
Kakvu onda sliku o sebi daju kad s pozicija državne političke vlasti agitiraju, gotovo kao u pravilu, protiv?
Političari na vlasti nisu biskupi niti je Republika Hrvatska njihova vjerska zajednica. Nije samo stvar u tome da se referendum tiče svih hrvatskih državljana, nego još važnije da on potvrđuje da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a ne iz političkih stranaka i ideoloških skupina.
Jesu li do pape Franje doprla oba otvorena pisma, vaše i 30-ak udruga, tj. kako bi on na sve mogao odgovoriti?
Ne znam. Vjerujem da će moje pismo doći do pape Franje, jer sam ga osobno uputio i sigurnim putem, a ne samo preko medija.
Ako promjenimo definiciju braka u "zajednicu 2 OSOBA", tko nam jamči da se za 5-10 god. neće pojaviti ideja da se definicija promjeni u "2 ILI VIŠE OSOBA". Takvo što već postoji u Nizozemskoj. Kad jednom pomakneš granicu, poslije see se može stalno pomicati.