Prije malo manje od tjedan dana na ovom smo mjestu, na dan kad su Amerikanci izlazili na birališta, konstatirali kako će rezultat američkih izbora pokazati je li pobjeda Donalda Trumpa prije četiri godine bila samo slučajna i kratkotrajna populistička aberacija ili je pak riječ o dubljem i dugoročnijem trendu. I sada, kada smo dobili izbornog pobjednika, dobili smo i odgovor na tu dilemu. Nesumnjivo je, naime, i to unatoč Trumpovu porazu i pobjedi vremešnog Josepha Bidena, kako “trumpizam” na ovim izborima ne samo da nije poražen, a kamoli dotučen, nego je i ojačao, o čemu zorno svjedoči podatak da je Trump, prema posljednjim podacima, na ovim izborima osvojio čak oko sedam milijuna glasova više nego prije četiri godine. Vjerujemo da se ne trebamo previše opterećivati pitanjem hoće li Trump priznati izborni poraz i kako će se rasplesti sudski nastavak ovih izbora. To je problem s kojim će se američke demokratske institucije, koje su u protekle četiri godine pokazale respektabilnu otpornost na stalne Trumpove antidemokratske udare, sigurno znati nositi.
Važnije je pitanje zašto je predsjednik poput Trumpa, a zasigurno je riječ o najneobičnijem i najskandaloznijem predsjedniku u modernoj američkoj povijesti, patološkom lažljivcu, nemoralnoj osobi i narcisu koji je svojom retorikom punom mržnje dodatno podijelio američku naciju, osvojio toliko glasova Amerikanaca? Što je to kod njega biračima toliko privlačno? Sudeći po tijesnim izbornim rezultatima, čini se da ni Bidenova kampanja nije imala odgovor na to pitanje. Jer da jest, onda bi ovi izbori, koji su se održavali u iznimnom povijesnom trenutku, usred smrtonosne pandemije koronavirusa koja je pokosila više od 230 tisuća američkih života – više od ukupnog broja američkih žrtava u svim ratovima nakon Drugog svjetskog rata – doista bili plebiscit o Trumpovu rukovođenju zdravstvenom krizom i njegovu cjelokupnom mandatu. Izbori su, međutim, bili plebiscit o Trumpu samo za Trumpove protivnike, ali ne i za njegove pristaše, a riječ je o gotovo polovini američkog biračkog tijela.
Ovi su izbori, naime, pokazali kako su milijuni Amerikanaca bili spremni zanemariti očite i zapravo nevjerojatne propuste što ih je Trumpova administracija napravila prilikom suočavanja sa zdravstvenom krizom, vjerujući da Trump radi u njihovu interesu, iako je riječ o predsjedniku koji je toliko puta u protekle četiri godine pokazao da najmarljivije radi u svom i interesu svoje obitelji. Drukčije kazano, milijuni Trumpovih birača, a najčešće je riječ o osiromašenim bijelim biračima, ljudima koji žive od svog rada i koji su zbog deindustrijalizacije i gubitka radnih mjesta postali gubitnici globalizacije, pokazali su da su i svoje zdravlje spremni žrtvovati za Trumpa, očito smatrajući da i oni imaju koristi od njegova ostanka u Bijeloj kući.
Nevjerojatno zvuči podatak kako je na ovim izborima Trump dobio i najviši postotak glasova nebijelih birača od svih republikanskih predsjedničkih kandidata u posljednjih 60 godina, što znači da su i ti birači bili spremni zanemariti Trumpov latentni i otvoreni rasizam, prepoznavši u njemu predsjednika koji se brine o njihovim radnim mjestima, tvornicama i farmama. To je lekcija koju Biden ni na ovim izborima nije naučio i to je ključno pitanje s kojim će se u mandatu koji slijedi morati suočiti, jer bez tog odgovora neće pobijediti Trumpa i “trumpizam”.
Sramotan tekst !