Subota 7. srpnja
Zbog vlastohlepnosti podnose i srbovanje
Ovaj tjedan Hrvatski je sabor bio brojaonica Srba. Prvo je, izazvan diskusijom Roberta Podolnjaka o nesklonosti manjina posebnim listama na izborima, Furio Radin rekao kako se zna zašto se smanjio broj Talijana i Srba te dodao: “Možda bi bio jedan Srbin više da vi niste promijenili nacionalnost”. Zatim je Pupovac spomenuo neko “iskustvo” Danijela Subašića koje pokazuje kako “u nas nije lako biti Srbin”. Tek je pokoji medij komentirao to sramotno prekrštavanje i rasizam, bit će zato što su Radin i Pupovac ljevičari koji se na takav grijeh zgražaju kad ga naprave “fašisti”. Osim toga, Podolnjak i Subašić nisu Srbi nego Hrvati. Naravno, HDZ je to “ustaštvo” dvojice zastupnika odšutio, kao što je odšutio i podizanje optužnice protiv Sauche jer, da je reagirao, mogla bi mu se zaljuljati vlast, a vlast je važnija od obraza. A da su imali obraza, ne bi nikad napravili koaliciju s onima koje nemaju baš ništa zajedničkog s izvornim HDZ-om, na koji su se okomljavali desetljećima, pa i tako što su blatili Tuđmana, a za rat jednako optuživali i Hrvate i Srbe. Uskoro će obljetnica Oluje, koju nešto drukčije slave i Pupovac i Radin i još neki HDZ-ovi partneri čije je ultraljevičarenje i srbovanje poput onog u Saboru zbog vlastohlepnosti HDZ pokorno podnosi.
Nedjelja 8. srpnja
U Sočiju smo pobijedili Rusiju i četničku Srbiju
Popularni srbijanski list Informer poslije pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad ruskom na Svjetskom prvenstvu objavio je tekst pod naslovom “Samo se šaka kretena s Milojkom Pantićem i Čedom Jovanovićem raduje pobjedi Hrvata”. O toj mržnji Večernji list je javio: “Navode se baljezgarije o ‘progonu srpskog naroda’, dok se navijači vatrenih nazivaju ljubiteljima crnokošuljaša”. Kad je Hrvatska televizija prenosila jednu srbijansku utakmicu iz Rusije, naš reporter nije skrivao naklonost prema našim susjedima, a nisam čuo ili pročitao da se u Hrvatskoj itko veselio neuspjehu Srbije već u grupnom natjecanju. Dapače, bilo je izjava u kojima se zbog toga žalilo. Taj sadašnji odnos prema hrvatskim sportskim uspjesima u dijelu srbijanske javnosti nastavak je odnosa prema Hrvatima u negdašnjoj državi i njihovu udjelu u njezinim uspjesima. Unatoč tome Srbija je kao svoje prisvojila uspjehe i jugoslavenskih sportaša koji nisu bili Srbi, a Hrvati navijači jugoslavenskih reprezentacija nisu im bili crnokošuljaši premda su bili isti kao i današnji – to jest ljubitelji sporta. I srbijanski predsjednik Vučić izjasnio se kao navijač Rusa u susretu s Hrvatskom pa smo tako u Sočiju pobijedili i Rusiju i četničku Srbiju.
Ponedjeljak 9. srpnja
Štromar državni novac podijelio – svojima
Neki mediji pišu, a drugi prenose kako je ministar graditeljstva i prostornog uređenja i potpredsjednik Vlade Predrag Štromar, premda je dužnosnik za cijelu Hrvatsku, izjavio kako će, sve dok je u Zagrebu, posebno brinuti o svim građanima i gradskim vodstvima u Varaždinskoj županiji. A to se potvrdilo i u raspodjeli 40-ak milijuna kuna za razvoj komunalnog gospodarstva. Podijelio ih je ponajprije općinama Varaždinske županije, a potom i ostalima “velikom većinom iz HDZ-ovih i HNS-ovih lokalnih jedinica”. Najviše je novca dobila Vinica, u kojoj Štromar živi, zatim općina Radobaj za “Hižu vinove loze”, a tamo je načelnik istodobno predsjednik mjesnog HNS-a. To je samo jedan od primjera koji pokazuje kako se svojima dijeli državni novac, a tako se dijele i radna mjesta, od veleposlaničkih do ravnateljskih i nižih. Medijima je trebalo podosta prostora za tekstove u kojima su nabrajali tko se sve zaposlio od Plenkovićeve rodbine i drugih mu bliskih ljudi, vrlo visoku dužnost dobio je brat ministrice kulture Nine Obuljen, i tako dalje. Kad moćnici na svim razinama u cijeloj državi podmire sve svoje, što ostaje onima koji nisu njihovi? Ostaje im lijepa naša Njemačka, Kanada, Irska...
Utorak 10. srpnja
Statističari zasjenjuju Plenkovićeve ‘uspjehe’
Zašto Vlada nekim državnim institucijama, na primjer, Državnom zavodu za statistiku i Hrvatskoj gospodarskoj komori, ne zabrani objavu podataka koji zasjenjuju njezine “uspjehe”? Od statističara upravo stiže vijest da je u posljednjih pet mjeseci uvoz povećan 4,7 posto, a više od dva posto pala je pokrivenost uvoza izvozom. Ta pokrivenost i industrijska proizvodnja, koja također pada, najbolji su pokazatelj (ne)djelotvornosti vlasti, pa je zagonetno na osnovi čega Plenković, ministri Z. Marić, Tolušić i drugi šire optimizam i obmanjuju javnost te se čak hvale onim što institucije države kojom upravljaju vrlo brzo opovrgnu. Prošlog mjeseca premijer je izvoznike na njihovoj konvenciji pohvalio rekavši kako postižu “vrlo ohrabrujuće i sjajne rezultate”. A kako čitamo, malo nakon toga “njegovi” statističari objavljuju da su izvoznici svojim “ohrabrujućim i sjajnim rezultatima” posljednjih mjeseci osjetno smanjili pokrivenost uvoza izvozom. Na istoj toj konvenciji izrekao je slapove samohvale – “porez i kamate se smanjuju, javni dug pada, deficit je postao suficit, BDP raste, zaposlenost raste, plaće rastu, ulaganja rastu, kreditni rejting raste, izvoz raste”. “Njegov” HGK istodobno objavljuje podatak da ono na čemu bi se trebao temeljiti svaki taj rast, to jest industrijska proizvodnja, već pet mjeseci pada.
Srijeda 11. srpnja
Pejčinović-Burić bi mogla i u Brnabićkinu vladu
Račanov ino-ministar Picula danomice je govorio da je dužnost Hrvatske pomoći demokratizaciju Srbije, a kad je vlast uzeo “demokrat” Đinđić, nesnošljivost službene Srbije prema Hrvatskoj uglavnom je ostala ista. Nikad Beograd nije priznao agresiju, a Đinđić je čak prijetio da će Srbija od Hrvatske tražiti ratnu odštetu od 150 milijardi dolara. Pa je onda Sanader do dosade ponavljao kako će Hrvatska pomoći Srbiji na putu u EU, a Srbijanci su mu “zahvalili” tako što su malo nakon njegova spektakularnog pohoda Beogradu sve činili da spriječe početak pregovora Hrvatska – EU. Milanović, koji je inače znao odbrusiti braći, obećavao je da će Hrvatska u toj pomoći Srbiji “dati sve od sebe”. Jednako obećavajućem Josipoviću “prijatelj” Tadić podvalio je kao dar reprint izdanje časopisa Zenit koji je uređivao najveći hrvatožder u povijesti Ljubomir Micić. Sada tu samoponižavajuću tradiciju nastavlja i sadašnja srboljubna vlast – ministrica Pejčinović-Burić na summitu EU-zapadni Balkan izjavljuje: “Za nas je važno da se sve zemlje jugoistočne Europe što prije integriraju u europske i euroatlantske integracije jer će se samo na taj način u toj regiji... stvoriti mir, stabilnost i perspektiva”. Tko zna, možda je srbijanska premijerka, Hrvatica Brnabić, vrbuje kao ministricu za svoju vladu.
Četvrtak 12. srpnja
Šef SDP-a šalje članske iskaznice u Stalovice
Priča gospođa Snježana Trajkovski iz romskog naselja Stalovice u Grubišnom Polju, u kojemu ima 70-ak kuća: “Vidim crvena čestitka. Mislim si ja – tko se to mene sjetio. Otvorim, kad ono taj Bero. Želi mi sretan rođendan. Otvorim drugu kuvertu. U njoj iskaznica SDP-a za muža...” I ona i muž dosad su glasovali za druge stranke, nikad za SDP, u koji se nikad nisu ni učlanili. Vrlo brzo su ustanovili da nisu jedini, da su i mnogi drugi stanovnici Stalovice mimo svoje volje postali članovi SDP-a. Davora Bernardića treba razumjeti, u anketama mu se naklonost birača stranci ustrajno smanjuje i zapravo su jedini koji stalno padaju. Pa kad ne može milom, može silom. Ono što je SDP učinio stanovnicima Stalovice možda je i kriminal, ali je sigurno rasizam i znak očaja vodstva jedne stranke koja tone pa se hvata za svaku slamku spasa. Romi nisu izabrani slučajno, računalo se s njihovom poslovičnom zapuštenošću i niskim mjestom na ljestvici društvenih skupina, čega sve više nestaje, pa i u spomenutom naselju, koje je poprilično urbanizirano i u kojem se djeca obrazuju i nakon osnovne škole, a ljudi se zapošljavaju. Navodno je jedan novi “član” Berine stranke u Stalovici izjavio: “Pa nismo mi Cigani da idemo u SDP”.
Petak 13. srpnja
Jedan dan u godini za one koji nisu htjeli Hrvatsku
Dok Hrvatska slavi, normalno je da o uspjesima naših nogometaša u Rusiji štogod kažu i oni koji ih nisu željeli, koji nisu željeli ni hrvatsku državu ni njezinu nogometnu reprezentaciju. Što možemo očekivati od Žarka Puhovskog (na RTL-u je jaukao u društvu sličnog mu Zorana Šprajca), koji je poslije hrvatskog proljeća sedamdesetih godina prošlog stoljeća svjedočio na zločinačkim sudskim procesima protiv hrvatskih patriota u Zagrebu, a koje desetljeće poslije i u Haagu na suđenju hrvatskim herojima, nego da svjedoči o “nacionalističkom naboju” koji prati igre naših reprezentativaca. Prva se u knjigu žalbi upisala Rada Borić kojoj je smetalo gledanje nogometa ispred jedne crkve, onda su se javili i drugi, pa i neizbježni Puhovski. Ne treba ih osuđivati nego žaliti zbog patnji koje prolaze kad su svakodnevno okruženi onim što ne podnose, a ništa ne mogu, poput zvijeri kojima su odrezani zubi i šape dok ispred njih igraju gazele te im glad postaje sve neizdrživija. Navodno ima prijedloga da se iz humanih razloga jedan dan u godini te njihove strašne patnje ublaže te sa svih javnih mjesta uklone hrvatski grbovi, zastave i svako izražavanje hrvatskog domoljublja, jer hrvatski građani s njima dijele te patnje otprilike u omjeru 1:364.
Bravo Ivkosicu...........pogodio si gamadi žicu......pocrkali da bog da