Tko god se našao na putu olujnog nevremena koje je prošle srijede prešlo preko Zagreba i Slavonije, komentirao je kako "ovako nešto do sada nikada nije doživio". Od mladih pa onih najstarijih. Ništa čudno, vjetar je samo u Zagrebu počupao oko tisuću stabala, ali nije ovo nevrijeme, koliko god će mnogima od nas ostati urezano u pamćenje, ni izbliza najstrašnije koje je pogodilo Hrvatsku. Prije 131 godinu Novsku je pogodio tako snažan tornado da je u zrak poput kakve igračke podigao cijelu lokomotivu i više vagona u kojima se nalazilo više od 50 putnika.
Da istraži fenomen koji nikada do tada, a bome ni poslije nije zabilježen na području Lijepe Naše, sama Kraljevska zemaljska vlada u Budimpešti u pomoć je pozvala jednog od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika svih vremena, geofizičara Andriju Mohorovičića. On se tada u maniri kakvog detektiva zaputio na mjesto događaja kako bi sam odradio svojevrsni očevid te porazgovarao s očevicima u nadi da će uspjeti utvrditi što se i kako odigralo tog utorka 31. svibnja 1892. godine.
VEZANI ČLANCI:
– Nakon odlaska vlaka iz Dubice vidio sam smjerom prema Sisku strašne oblake, vrućina je bila užasna, a sparina strašna. Iza odlaska iz Jasenovca vidio sam isto takav oblak na jugozapadu, kao kakav ogromni polukrug tamno smeđe boje. Ostalo je nebo bilo razmjerno vedro, pokriveno tek manjim oblačićima. Malo prije nego što je krenuo vlak iz Novske vidio sam kako se spušta iz one tamne mase dugačka vitlica prema zemlji i to baš nad šumom. Vitlica je bila široka ondje gdje se držala glavne mase oblaka, prema zemlji je bila sve uža, a tik do zemlje se opet širila. U samom se vrtlogu vidjelo veoma brzo gibanje oko osi i to lijevo. Vidio sam također kako diže u vis granje otrgnuto od drveća. Čim se vlak počeo kretati, sve se zatamnilo. Ja sam bio u hodniku vagona i gledao prema jugozapadu. Najprije skoče sva stakla unutra, kao potjerana jakim vjetrom, a s komadima stakla doleti i nešto lišća i omanjih grančica od drveća. Na to se vagon nagnuo prema jugozapadu, a zatim natrag. Pao sam na pod. Iza toga sam osjetio kako se vagon podiže i leti, kao da sam na lađi, a ne na tvrdom, nakon čega je tresnuo o pod. Ostao sam zakopan pod hrpom raznih komada od polupanog vagona – glasilo je svjedočanstvo poručnika Kaundernata, koje je prikupio Mohorovičić.
U razgovoru s još nekim seljacima, zaposlenicima željezničkog kolodvora te preživjelima iz vlaka jasno je rekonstruirao kako je tornado preko vlaka i tračnica prešao na mjestu koje je udaljeno stotinjak metara od same željezničke postaje u Novskoj. "Od Novske prema Raiću pobacani su svi telegrafski stupovi na duljini od dva kilometra. Voda što je navalila iza katastrofe s potoka Grabovca i Paklenice razrovala je svu gornju građu željeznice, tako da su ostale tračnice u zraku. Na samom je kolodvoru odletio krov glavne zgrade, magazina i stražarnice, a vjetar je potpuno odnio i štalu", piše Mohorovičić.
Po još jednom svjedočanstvu koja je skupio postaje jasno kako je iz rubova oblaka usred kojeg se nalazila već spomenuta vitlica padala jaka kiša, a u njegovu centralnom dijelu ona se pretvorila u tuču promjera i do deset centimetara. Nadglednik pruge koji je ostao na kolodvoru kaže da je samo vidio kako vlak nestaje u tmini tornada, a nakon što se opet razdanilo vidio je lokomotivu i vagone razbacane uokolo pruge. Jedan vagon težak oko 13 tona bio je odbačen tridesetak metara u daljinu.
U vlaku se nalazilo pedesetak putnika, njih troje umrlo je na licu mjesta nakon što je vagon lupio natrag u zemlju, a gotovo polovica teško je ozlijeđena i imala je otvorene prijelome. Iako se ne može znati sa sigurnošću te i danas postoje debate o tome koliko je visoko vagon letio, Mohorovičić je po materijalnim dokazima koje je skupio zaključio da ga je tornado dignuo najmanje šest metara u zrak.
– Mato Kos, seljak iz Novske, kaže da su mu bili volovi u jarku pokraj pruge, a on s druge strane. Čim je došao vjetar, Kos kaže kako se popeo na prugu da vidi gdje su mu volovi, ali se morao primiti za jedan stup da ga vjetar ne odnese. On je vidio djevojku u zraku kako je vjetar tri puta diže i spušta na zemlju, a onda ju je odnio dalje. Kamo, ne zna – piše Mohorovičić, koji je uspio doći i do svjedočanstva djevojke, 17-godišnje Kate Ljevačić.
– Djevojka kaže da je bila u šumi, kamo je došla po guske. Od kuda je došao oblak ne zna, nego zna samo to da ju je diglo u vis, rasplelo joj sve kose i zatim udarilo u tlo i gnječilo. Izgubila je tada svijest, a kada je došla sebi bila je udaljena oko 100 metara od mjesta gdje ju je podiglo. Ne zna kako nije ranjena, bila je samo ogrebana po rukama i nogama od okolnog granja – navodi se u priopćenju Andrije Mohorovičića. Kako je izračunao, vjetar unutar tornada puhao je u blizini tla brzinom od 260 kilometara na sat, a zanimljivo je da je došao do zaključka da su postojala dva vrtloga, jedan širine između 800 i 1200 metara, i drugi od čak 2300 metara. Osim što su poput igračaka nosili lokomotive, stoku i ljude, iščupali su iz korijena oko 150.000 stabala u obližnjoj šumi. Prema današnjoj ljestvici intenziteta tornada Torro prikladnoj za Europu, ovaj tornado bio bi klasificiran kao T6, tj. umjereno razoran.
VIDEO Hrvatsku obalu tijekom noći zahvatilo je nekoliko požara
Eh, ovi novi znanstvenici globalnog zatopljenja neće priznati Mohorovičića kao znanstvenika jer se ne uklapa u njihova 'dostignuća'. Kako da priznaju onoga tko nije po njihovom.