Mogu što hoću, poručio je Plenković oporbi premda mu s one strane sabornice ne prijeti ni najmanja opasnost.
Pita li se razbijenu i bezidejnu ljevicu, premijer može odmah upisati još dva mandata, no čini se da takvo što nije realan scenarij. Zapravo, za prvu godišnjicu Plenkovićeva mandata na djelu je radikalizacija društva kakvu tvrda desnica nije priredila ni lijevoj Vladi Zorana Milanovića. Kako se pokazalo, između aktualnog premijera i njegova prethodnika za desnicu nema esencijalne razlike. Koaliranje s Pupovcem i Štromarom desnica Plenkoviću neće oprostiti i sve se glasnije čuje o “političkom porazu nesagledivih dimenzija”, o “nožu u srce samoj ideji hrvatske državnosti”. Slabljenje utjecaja konzervativne struje u provođenju obrazovne reforme ipak neće proći bez ispaljenog metka pa ovih dana iz udruge U ime obitelji stiže inicijativa o promjeni izbornog zakona koji bi onemogućio zajamčena mjesta u parlamentu za nacionalne manjine – upravo onu grupaciju koja Plenkovićevu glavu danas drži iznad vode. Uklanjanje ploče HOS-a iz Jasenovca, pak, neće mu oprostiti braniteljske udruge. U kuloarima se može čuti kako prema aktualnoj vlasti ipak odlazi zahtjev o ustavnoj razini Zakona o hrvatskim braniteljima, jedan od zahtjeva prosvjednika iz Savske Fredu Matiću, koji se šutnulo pod tepih kada su vlast preuzeli “naši”, no čini se da to više nije slučaj.
Štoviše, na društvenim mrežama može se pročitati dosad nezamislivo: kritike na račun aktualnog ministra branitelja Tome Medveda koji je u startu bio po volji udruga, no sada je sve više percipiran kao sastavni dio Vlade koja nije ispunila očekivanja, kao “jedan od njih”. Istodobno, ideološku vatru u glavnom gradu potpirivat će dojučerašnji HDZ-ovi disidenti Hasanbegović i Esih baveći se preimenovanjem za njih nepoćudnih ulica i trgova, a sliku europske Hrvatske kakvu Plenković teži graditi uporno će prljati marginalci poput Dražena Keleminca ili pak Marka Skeje, pa usput davati streljiva našim susjedima za etiketiranje Hrvatske nazadnjačkom i mračnom. Istodobno, Velimir Bujanec na svom vjenčanju dijeli 200 zastava s bijelim grbom koje brzinom munje postaju općeprihvaćene, svojevrsni “mainstream” pa sada vijore na javnim mjestima i koncertima posve unatoč zakonu koji jasno propisuje izgled hrvatske zastave. Vrijeme ispred nas sa sobom nosi nove potencijalne prijepore, nove prilike desnici da Plenkoviću puše za vratom. Istanbulska konvencija, koju je obećao ratificirati do kraja godine, za sobom povlači reakciju udruga bliskih Crkvi koje će upirati u nametanje rodne ideologije preko koljena, a točka vrenja zasigurno tek dolazi, skupa s preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću pa i zakonska rješenja koja će ih pratiti, a koja bi za desnicu mogla biti nepovoljna. Sve spomenuto događa se u prilično bizarnoj situaciji u kojoj je Plenkovićevu većinu u Saboru ljetos spašavao Tomislav Saucha, a danas pak Milorad Pupovac, te je stabilnost za državu, pa i vlastitu kožu, koju zaziva, trenutačno na jako dugom štapu.
Znači, po autorici...Bujančeva svadba i zastava sa bijelim poljem je neviđena radikalizacija.