Bila je otporna na udarce, dugo je odolijevala oseki i plimi, pa se znala nositi i s osjećajem koji ju je obuzeo kad je tog jutra u poslovnicu lutrije, dok je sjedila za pultom i radila svoj posao, ušao muškarac i zaprijetio joj pištoljem. Možda njezina priča nikad ne bi završila na ovim stranicama da se događaj ubrzo nije ponovio. Pa još jednom, pa još jednom. Orobio ju je isti muškarac, četiri puta u samo šest tjedana. Svaki put kad bi na ulici ugledala nekog tko iole podsjeća na njega, nekontrolirano se pomokrila od straha. I tada je zatražila pomoć.
A nikada nije mislila da će biti prisiljena zatražiti je na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb. Baš kao ni mnogi drugi, s manje ili više žestokim pričama, koje je susretala na prepunim hodnicima klinike, napučenim poput košnice. Naime, bolnička statistika zabilježila je da ih je u prvih 11 mjeseci ove godine pohodilo čak 37 posto više pacijenata nego lani. Riječ je o ljudima koji su prvi put došli na ambulantni pregled i traže pomoć zbog dijagnoza koje prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, tumači psihijatar dr. Herman Vukušić, spadaju u grupu anksioznih poremećaja, prije svega tjeskobe i depresije.
Niski indeks sreće
– Kad analiziram razloge te pojave, kao liječnik kroz svoju kliničku praksu, u posljednjih godinu-dvije primjećujem osjećaj opće egzistencijalne nesigurnosti. Ljudi su izgubili vjeru u institucije, posao im nije siguran, klima u državi apsolutno ne podržava ono što se vani naziva "indeks sreće".
Uostalom, postoje statistike koje govore da su Hrvati među najnesretnijim europskim nacijama – otkriva dr. Vukušić, pa nabraja da se najčešće susreće s porastom nespecifičnih poremećaja.
Ljudi su, kaže, sve nervozniji, pada im prag tolerancije, nema više susretljivosti. Situacija koja bi se još do jučer smatrala normalnim podražajem, sve češće kod ljudi prerasta u frustraciju pa izaziva reakcije agresivnog tipa.
– Ta patologija je u strašnom porastu, što je vrlo usko vezano sa socijalnim faktorima, vremenima u kojima živimo, posebice sa stalnim pritiskom financijske krize. Koja je poruka mladim ljudima, da se školuju kako bi dizali vize za Kanadu? Koja je poruka ljudima srednje dobi, da rade do ruba iscrpljenosti pa da u mirovinu odu s 3000 kuna? A pritom mediji nameću sliku sveopćeg kriminala u državi, od premijera do portira – priča dr. Vukušić.
Sociodemografski, nešto značajniji udio u broju njegovih pacijenata pripada ženama, što ne iznenađuje zna li se da su podložnije tjeskobnim i depresivnim poremećajima.
U svojoj ambulanti svakodnevno bilježi, kaže, i strahovit porast traumatskog stresa prouzrokovanog tzv. urbanim nasiljem, pritom misleći na ljude koji su pretrpjeli pljačke mjenjačnica, pošta i kladionica, poput pacijentice s početka naše priče. Za čime žude njegovi pacijenti?, pitamo.
– Više nego za lijekovima, za suosjećanjem i toplom riječi, potporom. Jako im nedostaje empatijsko druženje, osjećaj da nekamo mogu doći, povjeriti se, isplakati – kaže dr. Vukušić, koji s pacijentima prakticira psihoterapiju koja se temelji na razgovoru, analizi snova, provodi grupnu terapiju, relaksacijske tehnike, autogeni trening.
Ključ oporavka
– Kao liječnik, na lijekove gledam kao na ulje u automobilu, nešto što podmazuje motor, održava ga i pomaže mu da bolje ide, ali kako će auto ići, ovisi isključivo o vozaču.
Mi psihoterapeuti vjerujemo da u tom jezgrovnom dijelu osobnosti, tom ljudskom ja, leži ključ oporavka. No, ono što je svima nužno jest pozitivna društvena klima, kad upalimo televizor i prolistamo novine da ne vidimo samo negativne poruke, svađe političara. Ljudima treba optimizma, stoga cijelo društvo hitno treba raditi na stvaranju povjerenja u institucije sustava – zaključio je dr. Herman Vukušić.
>>'Prepoznate li znakove depresije, javite se hitno liječniku'
bti normalan u duboko bolesnom drustvu nije znak zdravlja..