SUB. 22. 3.
Tarife
odvjetnika i tarife političara
Da odvjetnici gule ljude – poznato je. Ali je poznato i da im
pomažu, te da su im često jedina i posljednja zaštita, pa i
zaštita od državnog nasilja. Je li novac što ga
uzimaju za svoje usluge prevelik? Pitanje je za raspravu, ali Hrvatski
sabor i hrvatska vlast nemaju moralnog prava da, po naumu ministrice
Lovrin, zakonom smanjuju i određuju odvjetničke tarife. Jer, istodobno
saborski zastupnici i tisuće državnih dužnosnika, od Mesića i Sanadera
naniže, primaju goleme plaće bez vidljivih zasluga i rezultata rada,
uživaju goleme povlastice, posluju s dionicama milijunskih vrijednosti
kojih su se dokopali zahvaljujući političkoj moći, vozikaju se
najskupljim autima plaćenim novcem sirotinje, hvastaju se zbirkama
skupocjenih satova poput šeika, stječu bajoslovne mirovine i
– donose zakone koji im sve to omogućuju! Ministrica Lovrin,
koja ima masku svete Tereze, zacijelo je ovim napadom na odvjetnike
htjela pokazati brigu licemjerne elite o mnoštvu ljudi
ovisnih o njima, no pokazala je nečistu savjest vlasti koja se ne odriče
vlastite razmetljivosti i koja ne umije na druge načine
poboljšati pravosuđe.
NED 23. 3.
Uskrsni
dogovor Boga i potrošača
Uskrs! Ove nas godine nisu tako puno kao prijašnjih mediji,
biskupi i specijalizirani intelektualci zlostavljali zbog konzumerizma,
komercijalizacije i sličnih “grijeha”
što prate vjerske blagdane. Ako Bog i božansko ulaze u nas
kroz patnje, muke, žrtve, trpljenja i isposništvo, ulaze i
kroz raskoš jela i drugih užitaka, kroz raskoš
odjeće, izleta, putovanja, provoda. Na velike se blagdane uvijek
uživalo i trošilo, slaveći Boga ljudi slave i sebe. U
kritici konzumerizma nije teško prepoznati davanje alibija
onima koji stotinama tisuća ljudi onemogućuju da u tom konzumerizmu
sudjeluju. Nisu u Hrvatskoj nikakav problem potrošačke
sklonosti građana, jer oni, za razliku i od biskupa i od intelektualaca
s državnih jasala koji se na njih okomljuju, troše svoj
novac. Problem je što jedni imaju a drugi nemaju
što trošiti. Stoga i na sam Uskrs treba reći:
omogući mi da dobro zaradim, a ja ću se već s Bogom dogovoriti na
što je a na što nije grijeh trošiti!
PON. 24. 3.
Zagrebačka
burza kao njujorška
Izvještaj sa zagrebačke Burze. Glasnogovornik Kardum veliki
je optimist, govori o prošlotjednom oporavku, Hrvatska je po
prometu daleko ispred susjeda – Srbije, BiH i Slovenije.
Rođen je, dakle, i već je čvrstim koracima prohodao još
jedan mit, uz EU i NATO u medijima najmoćniji. Ako, recimo, svako jutro
pijete istu šalicu mlijeka od iste krave, teško
možete zamisliti da ta šalica svaki dan, ili ujutro i
popodne istog dana, ima drugu vrijednost i da se na toj razlici gubi
ili zarađuje. Ali ne samo da je to zamislivo nego stanje na svjetskim
tržištu kapitala utječe na stanje u Hrvatskoj, pa nam se
može zadvoljiti nacionalna taština: burze u Zagrebu i New
Yorku povezane su istim krvotokom svjetske poslovnosti. O tom se
krvotoku govori gotovo svaku večer u svim središnjim
informativnim emisijama svih televizija! To stvaranje još
jedne javne zabave, još jednog svjetskog mita u
unutarnacionalnoj komunikaciji nije ništa drugo doli
nastojanje da se potisne zastrašujuća činjenica da Hrvatska,
u istim tim svjetskim razmjerima, ne proizvodi ništa ili
gotovo – ništa! Ali Zagrebačka burza! Radi kao
njujorška!
UTO 25. 3.
Glumac
koji nas je glumio
Odavno naslovne stranice dnevnih novina nisu kao danas bile ispunjene
smrću neke velike osobe: umro je glumac Boris Dvornik. Znameniti ljudi
sudjeluju u našim životima a mi u njihovim ostvarenjima
onoliko koliko se međusobno ne razlikujemo. U Dvornikovoj glumačkoj
karijeri nije bilo ni Hamleta ni kralja Leara, ni Leona Glembaja ni
Križovca, ali je bilo – nas! Mi smo i Roko Prč iz
“Malog mista”, i Meštar iz
“Velog mista”, i Ivin otac iz “Duge
mračne noći”, i Dimnjačar iz “Kapelskih
kresova” i mnogi drugi likovi koje je Dvornik glumio u
televizijskim serijama i filmovima, pogotovo Vrdoljakovim. Sada se, s
pravom, piše i o njegovoj slavi u jugoslavenskim razmjerima,
no treba reći da je Dvornik publici – osim iz TV serija
– ostao u sjećanju u prvom redu iz filmova, pa i
partizanskih, s prepoznatljivim hrvatskim podnebljima i mentalitetima,
a malo ili nimalo iz filmova koji su slavili heroizam pobjedničke
vojske u Drugom svjetskom ratu. Zapravo se i u tim filmovima vidjelo da
je Boris Dvornik – glumac iz druge priče, glumac iz drugog
filma.
SRI. 26. 3.
Kad bi Bush podsjetio
Mesića...
“Od toga posjeta Hrvatska će nemjerljivo mnogo dobiti na
ugledu u svijetu”, rekao je o Bushevu dolasku u Hrvatsku
Stjepan Mesić gotovo točno na obljetnicu svoga obraćanja naciji 20.
ožujka 2003. godine. Tada je Mesić, neposredno nakon početka
američko-britanske okupacije Iraka, žestoko napao Busha, s
argumentacijom da taj napad nema legitimitet jer nema osnove u mandatu
UN-a, da je neprihvatljiv model ponašanja koji omogućava
pokretanje vojnih akcija onima koji raspolažu silom, da se tako
marginalizira UN, prave podjele u EU, zahlađuju odnosi saveznika s
dvije strane Atlantika, uzdrmavaju temelji međunarodnog poretka
uspostavljenog poslije Drugog svjetskog rata, stvara svijet u kojem će
jedni zapovijedati a drugi slušati, itd. Komentatori su tada
primijetili da su mnogo blaže izraze upotrijebili, na primjer, Chirac i
Putin, te da su na sličan način okupaciju osudili Mesić i –
Sadam Husein. Pretpostavimo da Bush, kad dođe u Hrvatsku, podsjeti
Mesića na te riječi. Kako bi mu Mesić odgovorio? Ovako: “Ma
to su govorili neki ustaše s kojima sam slučajno bio u
društvu a ja sam samo otvarao usta!”
ČET. 27. 3.
Pašalićev
privid i stvarnost
Iviću se Pašaliću smiješi šest, sedam
milijuna kuna za koliko će Grad Zagreb kupiti njegovo
zemljište u Odranskoj zavrtnici na kojem će sagraditi cestu
do naselja koje gradi sam Pašalić. Mediji su digli graju
misleći da je Pašalić kao omraženi negdašnji
savjetnik predsjednika Tuđmana zahvalna tema i meta. Ali ta je
omraženost maska. Nitko nije kao Pašalić ujedinio privid
izloženosti javnim napadima i stvarnu moć i nedodirljivost, koju je
stekao na načelu – usluga za uslugu. Najgore je
što je u toj obmani za dio desnice Pašalić (bio)
uvjerljivi domoljub, premda je izručivao pune avione hrvatskih generala
Haagu i premda je najzaslužniji za apsolutnu prevlast lijevo-liberalnih
medija u Hrvatskoj – i ne samo medija! Čovjek koji je u
politiku ušao kao gologuzi provincijski liječnik i iz nje
izišao kao jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj mora da
je na mjestu Tuđmanova savjetnika jako puno energije i prijetvornosti
trošio upravo za osobne svrhe koje će najviše
doći do izražaja u vremenu poslije Tuđmana kad je tobože bio nepoćudan.
Motiv je, dakle, poznat, pa istraživačima ostaje otkriti način na koji
je Pašalić došao u Tuđmanovu blizinu.
PET. 28. 3.
Europska
unija – milenijski užas
Znamo kako se tržilo s hrvatskim bankama. Prvo su sanirane sa
dvadesetak milijardi kuna hrvatskih građana, a onda ih je,
budzašto, država prodala strancima. Slično je bilo i s
Hrvatskim telekomom, Plivom, Inom..., u koje je također desetljećima
ulagan naš novac. Europskoj uniji nije nimalo smetalo ni
što smo ulagali taj novac, ni što su te banke i
tvrtke za male svote kupili profiteri uglavnom iz zemalja EU, ni
što ti profiteri iz Hrvatske iznose godišnju
dobit koja se mjeri milijardama eura! Ali sad joj smeta državna potpora
brodogradilištima, pa su Hrvatskoj odredili uvjet koji je
nemoguće ispuniti: u iduća dva mjeseca ta bi potpora trebala biti
smanjena na razinu koju imaju zemlje EU, pa tko preživi! Banke,
Hrvatski telekom, Ina, Pliva, ZERP, brodogradilišta,
nekretnine na obali i otocima, sutra poljoprivredno
zemljište i druga nacionalna bogatstva – to je
slamanje hrvatske teritorijalne, gospodarske i financijske kičme. Kičma
na kojoj se držalo nacionalno dostojanstvo slomljena je Haagom. Ako je
takva politika EU prema Hrvatskoj, kako kažu naši
političari, “milenijski projekt”, kojeg Hrvata ne
bi trebao obuzeti tisućljetni užas!
TJEDNA INVENTURA
