Predsjednik Mesić zahtijeva da se ispita Sanaderova odgovornost u predaji upravljačkih prava MOL-u u Ini. Iz prostorija HDZ-a i Vlade uklanjaju se Sanaderovi portreti. Neki njegovi bliski suradnici s olakšanjem govore kako su se odmorili od njegove samovolje. U novinama se pravi bilanca afera u kojima je sudjelovao. Mnogi komentatori tvrde da su se istražiteljima otvorila vrata za razgovor s čovjekom koji je do prije koji mjesec bio nedodirljiv.
Sanader postaje negativna ličnost broj jedan. Razumljiva je radoznalost javnosti za nove informacije i otkrića o bivšem predsjedniku Vlade, ali napadi na njega dolaze iz istih sredina kojima donedavno ne samo da nisu smetale neke njegove očite loše osobine i postupci nego su ih odobravali.
U lijevo-liberalnim krugovima vrlo je brzo pokupio simpatije zbog težnje da HDZ učini “modernom konzervativnom strankom”, zbog “detuđmanizacije” koju nikad nije spomenuo, ali ju je provodio, zbog obuzdavanja “nacionalizma” u stranci, zbog progona Gotovine i navodnog europejstva koje je zapravo bilo skidanje gaća na svaki zahtjev iz Haaga i Bruxellesa.
Zaboravili su mu i oprostili istup na splitskoj rivi u kojem se, njihovim jezikom govoreći, kao najrigidniji desničar, zauzimao baš za sve suprotno onome zbog čega će mu mediji pljeskati kad osvoji vlast.
Danas, dakle, kada ga se napada sa svih strana, ne treba smetnuti s uma da je Sanaderova prijevara birača u velikom dijelu medija bila prihvaćena kao normalna i poželjna. Normalnim i poželjnim smatrana je i njegova diktatura u stranci, osvetoljubivost, prijetnje, ucjene, jer se htio stvoriti dojam da u tom zatucanom tuđmanovskom društvu nitko ništa osim njega i ne vrijedi.
Malo mu je tko zamjerio upotrebu Glavaša u usponu do čela HDZ-a, no svi obožavatelji njegovih preobrazbi pljeskali su mu kad je Glavaš završio na sudu. Ali kako čovjek ne može istodobno biti moralan i tolerantan na jednom a autokrat na drugom mjestu, svoju samovolju i zastrašivanje Sanader je prenio svuda gdje mu je moć dosezala – u Sabor, javna poduzeća, medije, sindikate, pa i među privatne gospodarstvenike, a donekle i u Crkvu! Isprepadani HDZ, koalicijski partneri, mediji, Mesić, šutnja biskupa te posvudašnja kukavština stvorili su od njega despota koji je radio što je htio.
Ako bude istraga, one će pokazati je li njegov despotizam zašao i u kriminal. Ali svakako je nanio goleme štete Hrvatskoj. Zakočio je rad njezinih institucija u kojima je strepnja od predsjednika Vlade bila veća od spremnosti na stručnu inicijativu.
Kako je zemlju smatrao sredstvom, igračkom svojih ambicija i taštine, nije imao osjećaja za njezinu realnost, pa ju je zadužio do ruba bankrota. Osim toga, oduzeo joj je 25.000 četvornih kilometara ZERP-a za koji se kao oporbenjak 2003. godine zauzimao u Saboru grmljavinom protiv Talijana i Europske unije nezapamćenom od nastaka samostalne Hrvatske.
Prodao je ostatak banaka i velikih državnih tvrtki. Kukavički se oglušio o vapaje nekih ekonomista da Hrvatskoj vrati kakvu-takvu financijsku suverenost osnivanjem jake nacionalne banke. Kao kukavica nije htio ni čuti da se bilo kojim potezom zamjeri stranim profiterima, recimo, prenošenjem proračuna i financijskog poslovanja javnih poduzeća u preostale hrvatske banke. A bio je jako “hrabar” u gaženju podređenih i slabih – na žalost, malo se pomalo u njemu podređene i slabe pretvarala takoreći cijela zemlja. A u toj zemlji nije teško prepoznati one koji su – jer su mu slični – nemoralnost Ive Sanadera poticali ili prešućivali da bi sada u nju upirali prstom. Zapravo, upiru prstom u sebe
Sanader, Kosor, Pusić, MESIĆ, i svi ostali beznačajni ljudi u povijesti Hrvatske. Miševi iz rupa izišli. Kite se tuđim perjem ,ne poštuju ništa sveto. Napune đepove, odu,ali se nitko njih ne sjeća u molitvama nego u kletvama. Za razliku odd njega, prvog predsjednika Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. Pokoj ti duši.