Neponovljiv zvuk violina kakve su izrađivali kremoneški majstori Stradivari i Guarneri treba pripisati njihovom izuzetnom umijeću. No, znanost uvijek želi zaviriti i malo dublje od zanata, pa vidjeti obuhvaća li on i nešto drugo osim vještih ruku i dugim vremenom skupljano iskustvo. Odgovor nije stigao negdje iz Europe, nego iz Nacionalnog sveučilišta Tajvana gdje je skupina znanstvenika uspjela na violinama proslavljenih majstora prepoznati kemikalije zaslužne za taj čarobni zvuk.
Boraks kao obrana od gljivica
I pronašli su ih ne samo na vanjskom premazu nego svuda po drvenim dijelovima naizgled jednostavnog, a opet tako sofisticiranog instrumenta. I to su stipsa, boraks, vapnena voda te cink. Sve s ciljem borbe protiv crva.
Ta je kombinacija činila te violine, pogotovo Stradivarijeve, toliko drukčijima i nenadmašnima posljednjih 220 godina. I cijenjenima jer je jedna od njih na aukciji dosegla cijenu od čak 11 milijuna eura. U istraživanje je bio uključen i jedan znanstvenik koji je cijelo vrijeme tvrdio kako čarobni ton kremoneških violina mora imati kemijsko porijeklo.
– Sva moja istraživanja tijekom godina temeljena su na pretpostavci kako je drvo velikih majstora moralo proći agresivnu kemijsku obradu – rekao je profesor Joseph Nagyvary sa Sveučilišta Texas koji i sam izrađuje violine. Ta je kemijska obrada iako usmjerena u zaštitu protiv crvotočine na kraju je učinila zvuk tih violina bitno drukčijim.
Jednu od tih kemikalija, boraks, nisu otkrili majstori iz Cremone, već je ona bila poznata i starim Egipćanima koji su je koristili pri mumificiranju, ali kasnije i kao insekticid. Prisutnost tih kemikalija također jasno upućuje i na suradnju violinskih majstora s lokalnim kemičarima tog vremena. I Stradivari i Guarneri zasigurno su željeli da se njihove violine tretiraju najboljim sredstvima kako bi se spriječilo da ih ne napadne crvotočina koja je u to doba bila jako raširena. I tada su se violine dotjerivale na način sličan kao i današnji instrumenti, no kod violina iz Cremone pronađene su neobične kompozicije elemenata i uzorci oksidacije koji sugeriraju da se radi o umjetnom porijeklu.
Možemo zaključiti kako su se boraks i metalni sulfati primjenjivali kao obrana od gljivica, kuhinjska sol kao kontrola vlage, stipsa kao molekularno vezivo, a vapnena voda za smanjenje lužnatosti. Cijeli je proces, navode autori iz Tajvana, vjerojatno bio usmjeren prema čuvanju drveta ili poboljšanju akustike.
Također u tom tretmanu postoje razlike između jednog i drugog majstora, a sasvim je sigurno da su oba tom procesu davali veliku pozornost. Sasvim je moguće kako su u nekom trenutku shvatili kako su soli koje su koristili za impregnaciju drveta također utjecale i na mehaničku čvrstoću kao i na stvaranje prednosti u akustici.
Trebat će desetke violina
Saznanja su se o takvim metodama čuvala, u to doba nije bilo patenata. Nije nikako bilo moguće vizualno prepoznati na koji se način drvo tretiralo kemikalijama. To se, očito, ne odnosi na lak koji nije mogao imati utjecaja na ton instrumenta.
Opet, bit će potrebna dodatna istraživanja kako bi se točno odredio kako je to interakcija između kemikalija kojima je obrađivano drvo utjecala na dobivanje tako čistog tona. Za to će biti potreban dodatan i ozbiljan napor. Znanstvenici procjenjuju kako će za to biti potrebno nekoliko desetaka violina iz zlatnog perioda majstora violina u Cremoni, ne samo Stradivarija ili Guarnerija. Uz zajednički napor današnjih majstora, restauratora i znanstvenika.
