Na Institutu Ruđer Bošković danas je pušten u pogon ionski izvor za He snopove, te sustav za ozračivanje fuzijskih materijala sa dva snopa iona, DiFU (Dual-beam Facility for Ion Irradiation of Fusion Materials ili komora za ozračivanje fuzijskih materijala sa dva snopa iona). Riječ je o sustavu vrijednom gotovo 750 tisuća eura koji će omogućiti razvoj novih materijala za fuzijsku elektranu, ali i za mnoge druge primjene kao što su uređaji za hadronsku terapiju u medicini.
Nije radioaktivan
Otvaranjem ovog sustava i gradnjom DiFU-a taj najveći istraživački institut u Hrvatskoj upisuje se na svjetsku kartu fuzijskih istraživanja jer u svijetu postoji samo 12 takvih sustava, od čega su samo četiri u Europskoj uniji. Uz sustav na IRB-u, po jedan se nalazi u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj, dva su u Japanu, tri u SAD-u, a ostala tri u Rusiji i Kini.
Već iz tih uvodnih rečenica vidi se koliko je značajan današnji dan bio za najvažniji znanstveni institut u Hrvatskoj.
– To znači stavljanje Instituta na kartu svijeta. Bez ovakvih uređaja nezamisliv je razvoj materijala za budući fuzijski reaktor ili za četvrtu generaciju nuklearnih elektrana koja će biti bitno sigurnija od postojećih. U samo jedan dan tim uređajem dobijete u materijalu oštećenje kakvo se stvori za nekoliko godina. Osim toga, taj materijal nije radioaktivan, možete s njime odmah raditi. Imitirati oštećenja na materijalima prouzročena zračenjem moguće je pomoću dva snopa iona iz dva akceleratora. Jedan snop teških iona imitira razaranje kristalne strukture materijala, a drugi snop helija ili vodika imitira nakupljanje plinova u materijalu radi zračenja, objašnjava dr. sc. Tonči Tadić, voditelj fuzijskog programa u Hrvatskoj, dodajući kako su takvi uređaji važni za razvoj materijala za fuzijsku elektranu, ali i za razvoj materijala za sve druge primjene u novim generacijama nuklearki ili u uređajima za hadronsku terapiju.
Japanske i europske ideje
– Ima više laboratorija u svijetu koji imaju više akceleratora, ali vrlo je malo ustanova koje imaju akceleratore koji su spojeni te se mogu kombinirati. Također, nemaju svi tehnološku razinu da mogu izvesti konstrukciju. Ne radi se o nečemu što možete kupiti u dućanu, razmišljalo se posebno o svakom dijelu temeljem zahtjeva budućih krajnjih korisnika. Obišao sam i našu europsku konkurenciju i dva slična laboratorija u Japanu, pa ova komora i pojedini dijelovi imaju više japanskih nego europskih ideja. Vrlo pažljivo smo kombinirali što ćemo primijeniti, sve je softverski testirano i proračunato no opet dovoljno fleksibilno da se može prilagoditi krajnjem korisniku po čemu smo jedinstveni – dodao je dr. Tadić.
Sve čestitke doktoru Tadiću, od njegovog znanja, inteligencije i rada do toga da drži do ove države, bez obzira na postupke iste prema njemu, a da ne spominjem gomilu beskorisnog smrldjivog smeća koje čini veliku većinu u ovoj državi. Doktoror Tadić je , također mogao otići na bilo koji institut za fiziku u svijetu, ali je ostao u Hrvatskoj , stvarati i učiti druge , sjećam ga se još kao saborskog zastupnika gdje je držao do interesa ove države, upozoravao na probleme, predlagao rješenja , ali to gomili smeća nije bilo bitno , gomila smeća je više cjenila rad, inteligenciju i znanje jednog sanadera, mesića, račana, linića đapića i slične