Antarktika je nekada bila topla kao današnja Europa, šumovita, ali većim dijelom pod dubokom vodom jer je prije 90 milijuna godina razina mora bila oko 100 metara viša nego danas. Zaključak je to ekspedicije znanstvenika s njemačkog Instituta Alfred Wegener u suradnji s britanskom misijom British Antarctic Survey koji su do tih zaključaka došli analiziranjem naslaga tla u priobalju Zapadne Antarktike, u njezinu ledenjaku Pine Island, izvađenih 2017. godine.
Kao u močvari, a ne u ledu
Studija o pronađenom objavljena je u uglednom znanstvenom časopisu Nature. Uzorci naslaga uzeti su novom metodom bušenja nazvanom MeBo, koja je omogućila da se buši i do dubine od 30 metara ispod dna mora. Kada su sedimenti analizirani u laboratoriju pronađeni su ostaci tla, peluda pa čak i korijenja drveća iz razdoblje krede. Konkretno, Antarktika, odnosno barem taj njezin zapadni dio, bio je zapravo prašuma s močvarama.
– Uspjeli smo dobiti doista dobar rendgenski snimak kroz naslage sedimenta. Dojam je kao da smo bušili u nekoj današnjoj močvari. Vidjeli smo sustav korijenja, sitne ostatke bilja i peluda, samo iz vremena prije 90 milijuna godina. Zaista nevjerojatno, rekao je za BBC prof. Karsten Gohl s Instituta Alfred Wegener koji vodi ekspediciju koja radi s poznatog istraživačkog broda Polarstern. Tako se u studiji zaključuje kako su temperature na Antarktici prosječno godišnje bile negdje oko 15 Celzija dok su ljeti bile oko 25. No, puno je zanimljivija vegetacija koja je morala izdržati od tri do četiri mjeseca polarne tame zbog položaja Zemljina Južnog pola.
– Vjerojatno su te biljke imale neki učinkovit način da hiberniraju na dulji period, a onda se probuditi i nastaviti egzistirati u prirodi. To je morala biti vrlo zanimljiva adaptacija kakve danas nema na planetu, a koja se mogla razvijati – rekao je dr. Johann Klages, glavni autor studije na BBC-ju. Pogotovo je zanimljiva tvrdnja koju je iznijela Jane Francis, koja je direktorica BAS-a, a to je da je Antarktika više puta u povijesti bila zelenim kontinentom. Ova je studija zapravo tek prvi čvrsti dokaz da su doista postojale šume tako blizu Južnom polu, na svega 900 km. I ni tu nije kraj.
– Da, vjerojatno je u tim šumama bilo i dinosaura. Ako pogledate nalaze s vrha poluotoka Antarktike, pronaći ćete niz različitih fosila, poput hadrosaura i sauropoda, primitivnih pticolikih dinosaura. Cijela lepeza vrsta dinosaura koje su živjele u ostatku svijeta uspjela je nekako doći do Antarktike za perioda krede – rekla je Francis. Ima tu još zanimljivih pretpostavki, poput one da su staklenički plinovi u atmosferi bili na nivou tri ili četiri puta većem nego što su danas. Koncentracija ugljikova dioksida danas je nešto iznad 400 ppm, što znači da je prije 90 milijuna godina na Antarktici ona bila iznad 1000 ppm, možda čak i 1600 ppm, kako bi se održala takva temperatura koja je omogućavala tako bogatu i specifičnu floru i faunu.
Za 300 godina – bit će isto
– Svijet je u to doba bio bitno različito mjesto od ovoga danas, i to na puno načina koji su pridonosili klimatskim različitostima tog vremena. Posebice se to odnosi na položaje kontinenata i morske struje koje su tada bili bitno drugačije. No, nema nikakve sumnje da je najveći čimbenik za tako toplu klimu iznimno visok nivo ugljikova dioksida. Ako sadašnji tempo povećanja koncentracije ugljikova dioksida ustraje, a to je 44 ppm u posljednjih 20 godina, za manje od 300 godina doseći ćemo nivo koncentracije veći od 1000 ppm – rekao je za dr. Robert Larter.
"No, puno je zanimljivija vegetacija koja je morala izdržati od tri do četiri mjeseca polarne tame zbog položaja Zemljina Južnog pola." Moguce da je pol bio negdje drugdje a ne na antarktici s obzirom da zemljina os vrluda. Moguce dada je pol bio negdje usred Tihog oceana ili Afrike.