Beogradski komentator Zvonko Mihajlovski jednom je, prenoseći utakmicu Veleža, dok je Predragu Juriću pružana liječnička pomoć, "maestralno" poentirao: "Inače, Predrag Jurić i njegov suigrač Goran Jurić su - rođena braća!" Braća nisu, ali su kao braća, Predrag je u caféu "Versace" među prvima čestitao legendarnom Goci (48) na prvom trenerskom poslu u karijeri. Jurić se, naime, želi vratiti u Dinamo, to je njegova trenerska ambicija, a ulazi tiho, kroz vrata za poslugu, preko Lokomotive. Sljedećih godinu dana asistirat će prvom treneru lokosa Mariju Totu, u međuvremenu steći trenersku diplomu, a onda...
– Želio bih biti Dinamov trener! Kada? Ubrzo, čim ispečem zanat! Ambiciozan sam, željan posla, ali i dovoljno strpljiv. Čekat ću red, idem korak po korak. Lokomotiva je odskočna daska. Radit ću sa znalcem, profesorom Totom, a privlači me rad s mladim igračima. Imam ih što naučiti – kazao je Goran Jurić.
U 48. godini izgleda kao da ima bar 15 manje, fizički spreman kao u igračkim danima, već pet godina je nepušač... Prolazi li još ono vaše "ajmooo!" na koje se Mamić stalno poziva?
– Ha-ha, nema baš puno igrača koji su tako žestoki, što Zdravko tako voli. Ima toga u meni, kako ne...
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Večernjeg lista.
Ovaj zna dobro j... m... ko i Mamić pa se slažu, a inače potječu iz istog podneblja.