Nogometaši HNL-a koji ne dobivaju ionako mizerne plaće koje su im klubovi obećali, prazne tribine na stadionima (osim na utakmicama Rijeke i Hajduka), korupcija u svim ligaškim rangovima i županijskim savezima, izgubljeno povjerenje navijača i javnosti u nogomet i njegove funkcionare... To je, nažalost, realna slika današnjeg hrvatskog nogometa. Naš nogomet nisu samo sjaj reprezentacije i top igrači koji igraju u najjačim europskim klubovima, naš nogomet su i igrači koji u 1. HNL 12 mjeseci igraju, a da ne dobiju plaću, pa im onda država prijeti ovrhama iako su oni pošteno zaradili novac koji nisu dobili.
Hrvatski nogomet danas je pred krahom, no kako i ne bi bio kad su protagonisti češće u sudnicama nego na nogometnim utakmicama. A predsjednik HNS-a Davor Šuker, koji bi se prije svega trebao brinuti o domaćoj ligi, više se i ne sjeća kako je to otići na neku utakmicu HNL-a.
Nije se udostojio doći ni na proslavu Rijekina naslova, niti na finale kupa. Ali time je zapravo poslao najbolju poruku o sebi. Njemu je HNL nebitan, bitniji su mu provodi po Americi i samopromocija. Uopće ga nije briga za nogometaše koji ne dobivaju plaće, nije ga briga kako osmisliti plan za povećanjem gledanosti HNL-a, niti za to da od naše lige stvori brend zanimljivim sponzorima i ulagačima. Njemu je bitan jedino vlastiti brend, koji je, nažalost jako, jako izblijedio.
Šukera kao predsjednika HNS-a ne brine ni podatak da nam je infrastruktura lošija nego u Bugarskoj. Istina, država je ta koja bi tu trebala pomoći, no Šuker kao šef HNS-a i veliko ime mora ići od grada do grada i s lokalnim čelnicima osmišljavati planove za izgradnju stadiona, terena s umjetnom travom, i stvarati bolje uvjete za naš pomladak...
No Šuker nije operativac, on je ustvari samo ono za što su ga i postavili, poslušna marioneta. Našim nogometom i dalje “harače” Zdravko Mamić i Damir Vrbanović, ljudi koji se u sudnicama već osjećaju kao u vlastitom dnevnom boravku. A kad smo već kod Vrbanovića, on je i dalje izvršni direktor HNS-a. Nažalost, nema morala kao 2015. godine šef Njemačkog saveza Wolfgang Niersbach, koji je odmah dao ostavku na svoju funkciju kada je izbila afera da je Njemačka kupila domaćinstvo SP-a. Iako Niersbach te 2002., kada su se navodno kupovali glasovi, uopće nije radio u savezu.
No mi smo svjetlosnim godinama daleko od Njemačke pa Mamića, Vrbanovića, Šukera i njihove poslušnike ne zabrinjava činjenica da nas šef Fife Infantino smatra najkorumpiranijom europskom članicom. Njima je samo bitno da od ovakvog hrvatskog nogometa i dalje nastave odlično zarađivati.
I zato, dok na čelo HNS-a ne dođu neki bolji, pošteniji ljudi, ništa se neće promijeniti.
Mnogi na tom čelnom mjestu u budućnosti vide bivšeg kapetana kockastih i igrača bez mrlje u karijeri Darija Šimića, koji već ima program kako podignuti hrvatski nogomet i u njega vratiti ono najbitnije – poštenje. No i on je zasad svjestan da protiv ovako organizirane družine nema nikakve šanse. Ali, možda se to jednom promijeni...
Pa koga je briga, da nije slučajno torcidu...