Nakon najvećeg dana u njegovu životu, najnoviji tekvondaški svjetski prvak Marko Golubić (74 kg) uživao je u šampionskom jutru. A te je noći u ovdašnjem hotelu “Diamond” u Bakuu snom sretnika spavao novi dijamant našeg sporta.
– Lijepo je probuditi se kao svjetski prvak. Sinoć mi to još nije bilo sasvim jasno, a sad je osjećaj fantastičan, pomalo nestvaran. Sanjao sam o tome, a sanjam i o olimpijskom zlatu. Ovo je moja prva velika seniorska medalja.
Nezavidna obiteljska priča
Nakon pobjede u finalu nad Srbinom Stefanom Takovim (4.3, 6:9, 8:8) svoje najradosnije trenutke u karijeri, a takvi ga čekaju i nakon povratka u Zagreb, Marko je podijelio s reprezentativnim kolegama. Pa tako i sa svojim velikim prijateljem i sparing-partnerom Ivanom Šapinom, inače svjetskim doprvakom u kategoriji do 87 kilograma.
– Niz smo godina jako dobri prijatelji, a posljednje dvije intenzivno radimo zajedno. Svaki dan se potičemo, on je veliki šampion. S obzirom na sve što je prošao u životu, daje mi motivaciju.
Šapina je svoju medalju posvetio pokojnom ocu.
– Ivan je kroz teške stvari prolazio i iznad svega se izdigao i počeo osvajati medalje. Jednog će dana osvojiti i olimpijsku medalju. Zapravo, nadam se da ćemo zajedno na Olimpijske igre u Pariz.
Ni životna priča ovog 22-godišnjaka nije med i mlijeko.
– Ne volim govoriti o tome. Za sebe bih rekao da sam skroman dečko iz Dubrave. Majka mi se 2015. godine s mlađom sestrom odselila, a ja sam ostao sa starijom sestrom i tatom u Zagrebu. Prihvatiš to i očvrsneš.
Dojma smo da se ovaj srčani momak više bori za obitelj nego za sebe.
– Uspio sam se izdići iznad tih problema. Tko god ima takvu tešku situaciju, bilo obiteljsku, bilo financijsku, to čovjeka očvrsne. Treba se izdići iznad toga i držati se onoga što najviše voliš raditi. U svemu tome trener Dejan Mesarov bio mi je veliki motivator. Stalno mi je govorio da vjerujem u sebe, da imam talenta, da mogu napraviti velike stvari i pokazalo se da je u pravu.
Premda razdvojeni, velika podrška su mu i članovi obitelji.
– Mlađa sestra i mama u Njemačkoj su i svakih pola godine odem k njima, pa onda one dođu k nama. Komunikacija postoji.
Kod Marka postoji i privlačna ljudska jednostavnost pa, kad ga upoznate, morate ustvrditi da je to vrlo drag mladi čovjek koji svoje emotivne amplitude prolazi s pjesmama Prljavog kazališta.
– Jako volim njihove pjesme. Emotivne su. Ima ih i za slavlje, ali i za tugovanje. I moj otac ih često sluša.
VEZANI ČLANCI:
Po povratku u hotel iz dvorane u kojoj se pozlatio, u minibusu slušali su se Prljavci. No njemu najdraža pjesma nije stigla na red.
– Najdraža mi je “Heroj ulice”. To sam imao u glavi, nadao sam se da ću jednog dana valjda i ja biti heroj svoje ulice. I, eto, sada u tu ulicu dolazim sa svjetskim zlatom.
Marko je od ove subote mnogo više od heroja svoje Idrijske ulice. Sada je heroj hrvatskog sporta.
– Prije svega sam heroj ulice i svoje obitelji. Treba ostati prizemljen, iako je ovo tek početak.
A do uspjeha se dolazi i s glazbom za adrenalinsko “nabrijavanje”.
– Prije borbe volim poslušati AC&DC, posebice “Thunderstruck”. Isto tako, prije borbe volim poslušati “Eye Of The Tiger” od Survivora iz filma “Rocky”. No, AC&DC mi je broj jedan.
Što se onda slušalo između četvrtfinala i polufinala?
– Slušao sam Prljavce da me emotivno dirnu. Da me podsjete za koga ovo radim. A onda sam si pustio pjesmu iz “Rockyja”.
Veliki sam navijač Dinama
Među prvim čestitarima bili su i njegovi BBB-ovci.
– Ja sam jedan od Bad Blue Boysa i volim otići na Dinamove utakmice, na sjever, pa čak i na gostovanja. U posljednje vrijeme manje zbog svojeg programa priprema i natjecanja.
Da se SP nije preklopio sa završnicom domaćeg prvenstva u futsalu, Marko bi zasigurno bio na tribinama KC Dražen Petrović i navijao za momčad Futsal Dinama.
– Žao mi je što se poklopilo, no pratio sam sve preko interneta. Atmosfera je bila luda i ja se nadam da ću, kada Futsal Dinamo bude igrao Ligu prvaka, moći pogledati neku utakmicu.
Tko zna, možda ga reprezentativni kolege iz Marjana, s kojima provodi mnogo vremena, odvedu i na neku Hajdukovu utakmicu.
– Uvijek se s njima zezam na temu Dinama i Hajduka. Inače, Marjan nam je drugi dom. Oni su nam omogućili uvjete za napredak, upijamo njihovo znanje i treniramo s najboljim tekvondašima svijeta. U Marjanu imaju specifičan način treniranja, po cijele su dane u dvorani, i trener i ja upijamo to znanje i njihov pobjednički mentalitet.
Bilo bi ljepše predstavljati mlade ljude koji nešto stvaraju, zarađuju, plaćaju porez, daju doprinos državi i uzdržavaju sve one koji si ne mogu pomoći.