Rijekin napadač Antonio Čolak (25), rođen u njemačkom Ludwigsburgu, najefikasniji je nogometaš hrvatske lige i najveće napadačko otkriće s hrvatskom putovnicom ove sezone. S 14 pogodaka u prvenstvu i kupu u 19 nastupa Čolak se prometnuo u istinsku zvijezdu.
Odrasli ste u Njemačkoj, igrali ste za tamošnje klubove: koji je bio vaš najbolji trener?
– Kad sam igrao u Darmstadtu, trener mi je bio Norbert Meier. On je bio iskusan trener i kod njega sam puno naučio. Dao mi je povjerenje i dobio sam priliku igrati u Bundesligi.
Možemo se boriti za naslov
Prošlu sezonu okončali ste sa šest pogodaka, sada ste već na osam. Koja je tajna uzleta? Koliko je utjecala promjena trenera?
– Šest pogodaka postigao sam u pola sezone i mislim da je to bilo dobro za početak. Sad sam se već adaptirao na Rijeku i dobro sam upoznao hrvatsku nogometnu ligu. Moja je tajna moj rad, moja pozitiva i vjera u vlastite kvalitete. Mislim da je puno utjecala i promjena trenera jer mi je novi trener dao povjerenje i vjerovao u mene.
Jeste li prije Bišćanova dolaska znali nešto o njemu, jeste li bili skeptični što u Rijeku dolazi relativno neiskusan stručnjak? Sjećate li se iz djetinjstva Bišćana?
– Naravno da sam ga znao. Od svoje treće godine pratim nogomet. I sjećam ga se još od vremena kad je s Liverpoolom osvajao trofeje. Bio je jako čvrst igrač, borio se i uvijek davao 110%. Nisam bio skeptičan jer sam čuo i za njegove kvalitete kao trenera.
Što vama kao igraču znači Bišćanova nazočnost? Što smatrate njegovim najvećim kvalitetama?
– Smatram da je najveća prednost to što je Bišćan još nedavno bio igrač pa nas dobro razumije. Iskustvo igranja u velikim klubovima i rad pod najvećim trenerima sasvim sigurno utjecali su na njegov razvoj.
Kako gledate na otpor Armade prema Bišćanu?
– Naravno da je drukčije kad igrate bez podrške navijača. Naši navijači su za nas uvijek bili najveća snaga. Iskreno se nadam i jako želim da se što prije razriješi ta situacija. Mislim da se vidi po rezultatima i našoj igri da rad Igora Bišćana Rijeku vodi dobrim putem. Uz punu podršku Armade i svih ostalih navijača, uvjeren sam da možemo napraviti velike stvari.
Već ste imali prilike upoznati sve travnjake Prve HNL; gdje vam je najteže igrati, kojega ste obrambenoga nogometaša zapamtili? Jeste li negdje bili pod pritiskom, izloženi grubostima?
– Mislim da mi je u Kranjčevićevoj bilo dosad najteže. Ondje smo dosta bodova izgubili, što sada, naravno, želimo promijeniti. Inače ne bih isticao nekog posebnog obrambenog igrača. Mislim da nisam nikad osjećao specifičan pritisak, svaka mi je utakmica novi motiv i gorim za pobjedu u svakoj novoj utakmici bez obzira na obranu suparnika.
Rijeka je nedavno svladala Dinamo, ali čini se i da je ta pobjeda došla prekasno, odnosno da je Dinamo stekao nedostižnu prednost. Smatrate li da bi Rijeka, da je Bišćan došao prije, bila ozbiljan suparnik za naslov prvaka?
– Mislim da nije došla prekasno. Kad sam došao prošle zime, Dinamo je imao 10 bodova više od nas, ali smo na kraju još mogli biti i prvaci. Mi smo i sad ozbiljan suparnik i bit ćemo i dalje.
Biste li, poput Gavranovića, prešli iz Rijeke u Dinamo?
– Sretan sam što sam u Rijeci i sve bih dao za taj klub. Tako ću se odnositi i dalje i davati sve u svakoj utakmici. Sada razmišljam samo o Rijeci.
Rođeni ste u Njemačkoj, ali igrali ste za mlade selekcije Hrvatske. Jeste li mogli ili imali prilike igrati za Njemačku? Tko je bio vaš dječački ili tinejdžerski uzor?
Mogu do A reprezentacije
– Nisam nikad imao priliku igrati za Njemačku jer sam se odmah odlučio igrati za Hrvatsku. Otkada sam ušao u profesionalni nogomet, uzor mi je bio Mario Mandžukić i iskreno se nadam da mogu ići istim putem kao i on i da ću se u budućnosti i ja svim srcem boriti za boje naše reprezentacije.
Smatrate li se dovoljno kvalitetnim za A reprezentaciju?
– Naravno da bih mogao igrati za reprezentaciju. Moram i dalje davati sve od sebe i pokazati da imam tu kvalitetu. A ima u Rijeci još igrača koji to mogu.
Za koga navijate u Bundesligi? Jeste li bliži Rebiću ili Kramariću? Jesu li oni nogometaši koji zaslužuju igrati u jačim klubovima, primjerice u Bayernu?
– Kao dječak uvijek sam navijao za Bayern. Mislim da sam nešto između te dvojice naših napadača i da ipak imam malo drukčije kvalitete od Rebića i Kramarića. Možda se i poklopi da jednog dana zajedno igramo za Hrvatsku. Mislim da obojica imaju tu kvalitetu da mogu igrati u još većim klubovima samo ako nastave tako raditi i, naravno, ostanu li zdravi – zaključio je Čolak.
>> Pogledajte tko su najbolji sportaši u 2018. godini
