Očekivalo se da će biti bolje, ali da će dva mjeseca nakon dolaska novog trenera Rijeka doživjeti toliki preporod da u seriji pobjeđuje najjače suparnike u ligi poput Dinama, Osijeka i Lokomotive, to je malo tko na Kvarneru mogao sanjati.
Dva mjeseca nakon sudbinskog poraza u Velikoj Gorici kojim je okončana era Matjaža Keka, najvećeg trenera u povijesti prvaka iz 2017., Rijeka danas na Rujevici igra derbi s Lokomotivom za jesenskog doprvaka, a u džepu ima i polufinale Kupa.
Promijenio detalje
Naravno da će on s pravom u prvi plan istaknuti igrače kao najzasluženije za takav preporod, ali njegov je autor ipak mladi stručnjak Igor Bišćan koji je s prvim pomoćnikom Antom Tomićem i cijelim novim stožerom probudio tu potonulu, već pomalo bezvoljnu momčad koja je izgubljenog pogleda teturala po HNL-u i primala pljuske i od jačih i od slabijih. Što je to Bišćan promijenio? Ništa epohalno, nekoliko detalja, ali očito i te kako bitnih...
Prvo, promiješao je karte na terenu. Najplemenitijeg igrača Pavičića povukao je s polušpice na zadnjeg veznog i dobio puno više kreacije. U sastavu je od svoje prve utakmice u Zaprešiću zacementirao jedinu klasičnu „devetku“ u Rijekinu kadru, Antonija Čolaka po kojem se već bilo počela loviti paučina, a ovaj mu je to vratio s osam golova u osam utakmica. Gorgona je prebacio u sredinu kao šefa ofenzive i utvrdio prvih 11 koje mijenja samo zbog kartona ili ozljeda.
Drugo, i puno važnije, u vrlo kratkom roku stvorio je kemiju s igračima koji su je izgubili s prošlim trenerom. Posljednja konferencija za novinare prije te Gorice na kojoj je Kek pokraj pokunjenog Pavičića govorio da se apsolutno ne slaže s igračima da su u krizi zbog manjka samopouzdanja bila je najbolja ilustracija da on hoda jednom, a igrači drugom stranom ulice, i to u suprotnim smjerovima.
Pod Bišćanovim vodstvom igrači su počeli puno više vjerovati u sebe, dobivali su utakmice nakon preokreta i nakon kardinalnih pogrešaka u obrani kad bi praktički poklanjali pogotke suparniku. Živo je čudo kako bi trener uspijevao ostati miran u tim situacijama, no to mu igrači očito vraćaju. Da bi postigao to što je postigao, bilo je potrebno i puno razgovora koji ovim igračima očito leži više od špotancije. Govori u svlačionici svakako su mu draži od medijskih nastupa.
Sva sreća da nije na Cipru
Treće, čini se da je i malo fizički digao momčad, čak i oni stariji ponovo lete terenom, samo je Kvržić u Osijeku pretrčao više od 12 kilometara, što je bilo i očito po tome kako Riječani nižu šansu za šansom. Bišćan je u Rijeku došao u dosta nezgodnom trenutku jer je idila između navijačke skupine Armada i vodstva kluba “preminula”.
No, to ga nije omelo jer je maksimalno koncentriran na svoj posao, momčad, teren i trening, ne zabavlja se ni medijima ni kupovanjem simpatija. Serijom pobjeda nije izbrisao, jer to je nemoguće, Kekovo vrijeme, ali je bar ublažio posljedice rastanka s kultnim trenerom. Koliko će dugo Bišćan tako izdržati, veliko je pitanje, no čini se već sada da je hrvatski nogomet dobio novo trenersko lice na koje treba računati.
Ozbiljno računati. Baš kao i na njegova današnjeg suparnika s klupe Lokomotive Gorana Tomića. I ma što oni najradikalniji mislili o tome, živa je sreća da nije završio na Cipru i da ga je Mišković s obje ruke ugrabio kad je Srećko Juričić rekao „on je taj“. I još jednom majstorski pogodio, baš kao s Kekom.
>> Pogledajte i kako je Dalić iznenadio braću Hančić
Čestitke Biščanu i Miškoviću!