Sudbina se ponekad doista poigra sa sportskim akterima, a u slučaju novog Cedevitina trenera Slavena Rimca dogodila se simpatična podudarnost. Prvo gostovanje, otkako je sjeo na klubu prve momčadi, Riki će imati u gradu u kojem je kao igrač živio.
– Kada sam vidio da je Cedevita u Eurokupu dospjela u skupinu s Tofasom, pomislio sam da sam možda ipak trebao ostati pomoćni trener prve momčadi. Ja stvarno nisam očekivao da bi se moglo dogoditi da ja u Bursu idem kao prvi trener.
A ondje bi ga u srijedu (18 sati) moglo dočekati iznenađenje jer ga navijači Tofasa pamte iz najsjajnijih godina tog kluba (1999. i 2000.) kada je Slaven bio važan kotač trofejne momčadi. A o tome nam je govorio i tadašnji trener Tofasa Jasmin Repeša:
– Vodstvo kluba odlučilo je tih godina ući u borbu s istanbulskim klubovima, a to nije bilo nimalo lako. No, u te dvije godine osvojili smo svih šest trofeja – prvenstvo, kup i predsjednički kup – a Rimac je bio jedan od bitnih igrača u tome. U slaganju momčadi krenulo se od razigravača Riversa i centra Griffitha, a Riki je bio napadački specijalac, pakleni šuter za kojeg su se radile kretnje i on je bio jako bitan igrač tog trofejnog sastava. Budući da su to prvi i posljednji trofeji koje je ovaj klub osvojio, on je dolje i danas cijenjen i voljen i sigurno će ga dočekati uz ovacije.
Nešto slično, kao trener Cedevite, doživio je i Veljko Mršić u Malagi, protiv kluba za koji je sadašnji sportski direktor igrao tri sezone. A Mršić je sada sportski direktor pa s Rimcem čini tandem o kojem Repeša kaže:
– Oni bi mogli biti odlična kombinacija jer se dobro poznaju, a i generacijski su si blizu. Za uspjeh kluba najbitnija će biti njihova suradnja. Oni moraju odlučivati unutar svojih kompetencija, ali puno će odluka morati donositi u sinergiji. Nije samo Cedevitina ponuda prevagnula da se Veljko skloni s klupe, nego je to i njegova odluka jer on ima potencijala da taj posao dobro radi. Prošao je puno klubova i država, ima dosta kontakata, pa tako i s Amerikom, i sada ga čeka velik posao.
Rimca pak čekaju emotivni trenuci u Bursi.
– Tofas je bio klub kakav je danas Cedevita koja žudi za osvajanjem ABA lige, a oni su žudjeli za osvajanjem prvenstva Turske. I onda smo mi u dvije godine osvojili sve što se osvojiti moglo. Kaže mi brat Davor, koji sada živi u Istanbulu, da me se mnogi sjećaju jer sam ostavio dobar trag.
U čemu je Slaven, u vrijeme življenja u Bursi, najviše uživao?
– To je bila moja prva pečalba i ja nisam imao jasno mišljenje o Turskoj, zemlji druge religije. No, ako te, i kada te, oni prihvate, onda ti je sjajno pa sam ja tamo proveo dvije prekrasne godine života. I danas imam prijatelje i kontakte iz tog vremena, a neki su najavili da će doći na utakmicu u Bursu bez obzira na to što danas žive u drugim gradovima.
No, ne smije ga preplaviti nostalgija jer ga u novoj dvorani u Bursi čeka i vrlo ozbiljan posao.
– Još do jučer razmišljao sam o Alkaru, Hemesu i Zaboku pa se nije lako prebaciti na puno višu razinu. No, poznato mi je da su u Tofasu posljednjih pet-šest godina počeli ponovno puno više investirati. Moramo im energetski i obrambeno odgovoriti, kao što smo napravili protiv Budućnosti. Imamo dobre defenzivce i u našoj skupini možemo parirati. Možda smo sada napadački malo tanji i jako će puno ovisiti o tome može li Jacob Pullen igrati ili ne jer on bi nam trebao dati koševe koji nam trenutačno nedostaju.
Nažalost, nedostajat će i u Bursi jer Pullen u Tursku nije otputovao. Nisu riješeni svi potrebni detalji njegova ugovora pa će ovaj vižljasti američki branič zaigrati tek u subotu u Beogradu protiv Zvezde. U Bursi neće biti ni ozlijeđenih Krušlina i Aguilara, baš kao ni Magettea i Lime s kojima se raskida ugovor te Katića koji je pošteđen jer se oporavlja od ozljede, a igrao je utakmice u subotu i nedjelju.
