U Oriovcu je u uotrak bio pravi praznik nogometa. Nije ni čudo. Tamošnji Oriolik, najveća senzacija hrvatskog nogometnog kupa, igrao je susret četvrtfinala protiv Istre 1961. kao jedini trećeligaš u društvu sedmorice prvoligaša.
Iako su tribine zbog epidemiošloških razloga bile zatvorene, navijači iz Slavonije su se snašli te bodrili svoje ljubimce s okolnih ograda, zidova i balkona. Nakon Marsonije 1996., bilo je to tek drugi put u povijesti da se jedna momčad iz Brodsko-posavske županije plasira među osam najboljih u kupu.
Svi koji su mislili da će Oriovčanima utakmica protiv prvoligaša biti samo nagrada, prevarili su se. Oni su i tu tražili priliku za pobjedu i nastavak ovosezonske bajke u kojoj su redom padali Karlovac, Split i Rudar.
Da se crveni neće unaprijed predati, pokazalo je prvo poluvrijeme koje je završeno bez pogodaka. Puljani, koji su na krilima čak tri ligaške pobjede u nizu u Oriovac došli kao veliki favoriti, nikako nisu uspijevali pronaći put do mreže domaćih. Štoviše, Oriolik u prvih 45 minuta nije bio samo ravnopravan protivnik, nego je trebao i voditi. Batalo i dva puta Marušić imali su sjajne prilike, ali rezultat se na semaforu ipak nije mijenjao.
Vidjevši da se stvari ne odvijaju onako kako je zamislio, trener Puljana Danijel Jumić odlučio je pojačati napad te je u vatru od prve minute nastavka gurnuo trojicu novih igrača – Gržana, Haru i Bandu Hassana. Pokazalo se to kao dobar potez, jer upravo je Japanac Taichi Hara u 60. minuti nakon brze akcije izbjegao zaleđe i doveo Istru u vodstvo od 1:0.
Dominacija Istre nastavila se i nakon vodstva. Četiri minute prije kraja Hara je svojim drugim pogotkom povećao rezultat na 2:0, dok je Živatović u 89. minuti nes(p)retnim autogolom postavio konačnih 3:0 za Istru. Puljani su tako ipak uvjerljivo izborili prolaz u polufinale u kojemu će 7. travnja na svom travnjaku ugostiti Rijeku, dok s druge strane Oriovčani nemaju razloga za tugu. Naprotiv, njihovi vjerni navijači na kraju su ih, kao i goste, ispratili zasluženim pljeskom.
