Takvog nema nijedan klub, tri puta po poluvrijeme, jednom 22 minute i četiri gola. Zabija u svakoj utakmici, Franck Ohandza (24 godine) postiže gol svakih 39 minuta. Taj Kamerunac, koji je već bio oplakan, uskrsnuo je na početku sezone, nemilice trpa kad god poželi.
Ni u Hajduku nisu vjerovali da će imati Ohandzu na raspolaganju, kupljeni su Said Ahmed Said i Marko Futacs (trenutačno je najskuplji igrač bijelih), ali na sceni se pojavio “Frane Zolja” i svi oni su pali u drugi plan.
Odustao od operacije
– Bila je dvojba hoću li na operaciju, nisam htio. Otišao sam kući u Kamerun, molio se Bogu s obitelji i nakon desetak dana ozljeda je nestala. Vjerujem da me Bog izliječio – objašnjavao je Ohandza svoj nagli oporavak.
Muku su mučili Hajdukovi doktori kako vratiti Ohandzu, a liječnička služba bijelih je odlična i ima niz vrhunskih stručnjaka. Rijetko kada su se susretali s ozljedom zbog koje je igrač pauzirao gotovo godinu dana.
Kada je Hajduk prošle sezone doveo Ohandzu, odnosno “ukrao” ga Zdravku Mamiću ispred nosa, jer Kamerunac je bio u Sesvetama kao posuđeni igrač Dinama, malo je tko vjerovao u propust “kralja transfera na Balkanu”.
– Ne bi ga Mamić pustio da vrijedi – uvjeravali su nas oni što tvrde da su dobro upućeni.
Ohandza je prošlog ljeta krenuo na mlazni pogon, “dobro upućeni” kiselo su se smješkali, a kada se u rujnu ozlijedio, počeli su se nadimati. Što je Ohandzina pauza bivala dulja, to su bivali nadmeniji.
– A što smo vam govorili, ne bi njega Mamić propustio – “znalci” su bivali sve snažniji.
Nesretni Kamerunac šetao se Poljudom pognute glave, odlazio na tretmane, radio u teretani i svako malo posjećivao liječnike po Europi. Karijera mu je bila pod velikim upitnikom, živio je na oblacima, igrama u Hajduku ostvario san i dobio poziv u reprezentaciju Kameruna.
Mladić kojemu je uzor bio Ronaldo, onaj brazilski, i koji je ostavio i školu na užas svog oca i otisnuo se u Europu tražeći nogometni put tada je imao sve. I onda se u derbiju protiv Dinama u rujnu prošle godine dogodila ozljeda koljena koja mu je uzela snove.
Ali Franck Ohandza Zoa nije se predavao, Hajdukovi navijači su ga čekali, zbog tog dodatka Zoa u prezimenu dobio je splitski nadimak “Frane Zolja”, obožavan je kao rijetko koji igrač koji je došao među bijele. Ohandza je prototip napadača kakvog Hajdukov navijač voli, brz, okomit, beskompromisan... I što je najvažnije – efikasan.
Cijelu sezonu za njim je kukao bivši trener Damir Burić, a Marijan Pušnik nije ga imao na pripremama. Tada je Hajduk izgledao loše, baš kao što u svakoj utakmici ove sezone izgleda lošije u prvom poluvremenu.
Bolja igra Splićana posloži se ulaskom Ohandze, na njega se fokusiraju protivnici, drugi igrači dobiju više slobode. To je dobitna Hajdukova kombinacija jer Ohandza je trenutačno nezaustavljiv, a Pušnik ga polako dozira s minutažom.
Polako do prave razine
Nije od velikih riječi, svjestan je svega što je prošao, ali nakon utakmice protiv Splita, koju je riješio pogotkom u 91. minuti, odaslao je zastrašujuću poruku za svoje čuvare. Čovjek koji zabija svakih 39 minuta rekao je da još nije uvijek u pravoj formi.
– Ne bih rekao da sam u fantastičnoj formi, polako dolazim na pravu razinu. Nadam se da će biti bolje za tjedan-dva – kazao je Ohandza.
ovo već postaje smiješno, ohandza je OK igrač, ali daleko je to od nekakve vrhunske klase kakvim ga proglašavaju ili komičnog proglašenja ohandze od strane ajdukovaca "nogometnim bogom"?!