U noći sa srijede na četvrtak oko pet ujutro prestalo je kucati srce najvećeg hrvatskog košarkaškog trenera Mirka Novosela (85). Počasnik dviju košarkaških Kuća slave, američke i Fibine, preminuo je nakon duge i teške bolesti.
A sve je krenulo vitalnom nizbrdicom kada je Mirko u listopadu prošle godine pao i završio na operaciji kuka. U međuvremenu je nekoliko puta bio na bolničkom liječenju, no kraj je htio dočekati u svom domu, na Zrinjevcu. I tako je i bilo. U srijedu navečer je zaspao i u četvrtak ujutro nije se probudio.
On je bio "space shuttle"
A o tome tko je bio Mirko Novosel, dvostruki klupski prvak Europe s Cibonom i osvajač šest reprezentativnih medalja (dva europska zlata), prilično zgodno je u svom postu opisao jedan od njegovih bivših igrača Marko Šamanić:
– Kad smo bili klinci, nismo do kraja razumjeli kakvu si nam pozornicu izgradio svojom vizijom i uspjesima. Sazrijevanjem smo sve više toga postajali svjesni, a danas je pogotovo vidljivo koja si "space shuttle" razina bio – košarkaški, vizionarski, organizacijski.
A tko je i kakav je bio Mirko Novosel, opisat će i razgovori koje smo vodili s njegovim bivšim igračima i suradnicima u prigodi skromne proslave 70. godišnjice od Mirkova dolaska u Cibonu. Bili su ondje i Mihovil Nakić i Andro Knego, koji nam je tada kazao:
– Pribojavali smo se Mirka. S reprezentacijom je bio dvaput prvak Europe, imao je autoritet znanja i rezultata pa smo ga morali slušati. Igrače s treninga nije tjerao, ali bilo je kaznenih sprintova, ali i novčanih kazni.
Jedan od onih koji su imali priliku igrati pod Novoselovom dirigentskom palicom bio je i tadašnji izbornik Veljko Mršić:
– Prema treneru Novoselu mi mladi igrači osjećali smo veliko strahopoštovanje pa je na njegovim treninzima vladala velika disciplina. Sjećam se da je "tehniko" Darko Marijanović, prema njegovu naputku, vodio statistiku tako da je pratio koliko se puta nisi vratio u obranu, koliko puta nisi zagradio skok ili koliko si puta bio probijen u obrani u igri jedan na jednoga. I ta je statistika određivala tvoj status u momčadi.
U ovoj prigodi susreli smo i doktora Božidara Fučkara, koji se pojavio u sakou starom 45 godina. Popularni "Faker" (tako su navodno Amerikanci izgovarali njegovo prezime) na svim Ciboninim putovanjima bio je zadužen za održavanje atmosfere. Ali i za strateški upliv u utakmicu kakav je bio ovaj:
– Igrali smo u Moskvi protiv CSKA i prije samog kraja utakmice Mirko više nije imao nijednu minutu odmora, a trebala mu je. Čim sam vidio da je jedan naš igrač pao na parket, ja sam uletio na teren prije toga namjerno otvorivši svoju liječničku torbu, tako da mi se po parketu prosuo cijeli sadržaj, sve tablete, kreme, zavoji, igle, škare... Dok smo mi to sve pokupili, bio je to najdulji time-out koji je Mirko ikad održao.
GALERIJA Emotivni Slavnić za VL: Nisam mislio da će biti mekušac, no Novosel je moje suze zaslužio
Mirko se košarkom počeo baviti s 14 godina. U to je vrijeme pohađao glazbenu školu na Tuškancu pa je često kroz prozor gledao kako dečki haklaju i jednog dana im se i priključio. Tako je počeo trenirati s pionirima tadašnje Lokomotive (buduće Cibone), pri čemu ocu nije prijavio da više ne ide na sate klavira.
Kao igrač dogurao je do seniorske reprezentacije, u koju su ga pozvali Nikolić i Žeravica, i te je godine osvojio i zlato na Prvenstvu Balkana, a zvijezde te momčadi bili su Giergia, Korać i Daneu. Da ima smisla za trenerski posao, primijetio je kao kratkotrajni trener košarkašica Lokomotive, u čijim je redovima upoznao buduću suprugu Jasenku.
S trenerskim poslom zbližio se vrlo brzo, a kada je 1971. s Lokomotivom bio drugi u državnom prvenstvu iz beogradske centrale, stigla mu je ponuda da preuzme mjesto profesionalnog izbornika kadeta i juniora. A pošavši s tog mjesta, Mirko je u tri godine ostvario ono što nitko nije. Najprije je postao europski prvak s kadetima (1971.), potom s juniorima (1972.), a godinu poslije i sa seniorima (1973.). Sljedeće godine bio je doprvak svijeta, 1975. opet europski prvak, a u Montrealu 1976. osvojio je olimpijsko srebro.
VEZANI ČLANCI:
Gledao je urušavanje Cibone
Tih godina s naraštajem koji su činili Kićanović, Slavnić, Dalipagić, Ćosić, Delibašić, Jelovac, Jerkov i Šolman nanizao je 11 pobjeda zaredom nad Sovjetskim Savezom. Osjetivši zov rodnog mu grada, vratio se podno Sljemena i počeo formirati šampionsku momčad. Uz pomoć Vladimira Anzulovića i komunističkog moćnika Slavka Šajbera, koji je sponzorski uobličio četiri prehrambene tvrtke – Kraš, Franck, Badel i Voće – i Lokomotivu preimenovao u Cibonu.
Vješto dodajući vrhunske igračke "začine", Novosel je najprije s Ćosićem osvojio Prvenstvo, Kup i Kup kupova (iste 1982.), a potom s Draženom dva naslova prvaka Europe, pri čemu treba reći da je tu drugu sezonu, dok se on bavio organizacijom Univerzijade, momčad vodio Željko Pavličević. Kako je Cibona te 1986. izgubila domaći finale od Zadra, propala je prilika za euroligaški hat trick, o čemu nam je jednom kazao:
– Da se nisam prihvatio posla glavnog tajnika Univerzijade, imao bih još jedan naslov prvaka Europe i dva naslova prvaka SFRJ, no krenuli smo u to radi sportske infrastrukture i tu nije bilo nazad.
U trenerskoj karijeri Mirko je osvojio 39 medalja, a 40. smatra izgradnju Cibonine dvorane koja, nažalost, više i nije Cibonina. No ni taj klub više nije ni sjena nekad velike Cibone što će vam oslikati i to da na svojim klupskim stranicama do jučer popodne nije objavila da je preminuo otac kluba. A posljednje što je na temu Novosela objavljeno je, ironije li, čestitka za 85. rođendan, koji je obilježio 30. lipnja.
Novosela na ovom svijetu zacijelo nije ništa rastužilo toliko koliko stanje voljenog kluba, koji se godinama urušavao pred njegovim umirovljeničkim očima. S pogledom na parket iz svečane lože.
Sinkopa i kao i sve drugo u zadnjih 30 godina.