S tri zlata i dvije bronce, Hrvatska je na netom završenom Prvenstvu Europe u taekwondou u ukupnom poretku osvojila treće mjesto, iza Rusije (4-2-4) i Velike Britanije (3-2-0), a među ženskim reprezentacijama naše su cure druge. Posebnost ovog dometa jest i u tome što su četiri medalje osvojili članovi jednog hrvatskog kluba koji je postao fenomen hrvatskog sporta.
A posebnost Taekwondo kluba Marjan još više dolazi do izražaja kada se poigramo s brojkama. A one kažu da Velika Britanija sa svojim godišnjim ulaganjem od osam milijuna funti ima jednak broj ženskih zlata kao ovaj splitski klub. A da Rusija sa 144 milijuna stanovnika i Španjolska sa 10 puta više stanovnika od Hrvatske imaju samo jedno žensko zlato.
A impresivno zvuči i već poznati podatak da su sportaši Marjana dosad osvojili 32 medalje s najvećih svjetskih natjecanja - europskih i svjetskih prvenstava te olimpijskih igara - i da takvog kluba u Hrvatskoj, pa i šire, nema. Ne samo po proizvodnji trofejnih seniora nego i po medaljama najmlađih uzrasta u što smo se uvjerili po grafikonu kojeg su nam proslijedili iz Hrvatskog taekwondo saveza.
A jedan znakovit podatak je da su mladi marjanovci u posljednjih 10 godina osvojili 15 kadetskih medalja s velikih natjecanja, a prvi do njih po proizvodnji trofejnih klinaca su Pantera, Zaprešić i Jastreb sa po tri odličja. Nešto povoljniji omjer za ostale proizvođače je u juniorskoj konkurenciji na kojoj listi Marjan vodi sa 10 medalja ispred Metalca, Osvita, Dubrave i Diva iz Knina sa po četiri, odosno Medvedgrada i Banija Pandasa sa po tri medalje.
A, vjerovali ili ne, taj klub postoji samo 20-tak godina. Od 2000. kada je "nešto svoje" odlučio pokrenuti tada 19-godišnji Toni Tomas kojeg je njegova vizija dovela do kluba sa preko 1000 članova koji treniraju na 11 lokacija. Doduše, iz epidemijskih razloga taj broj je ponešto opao no kada prođe epidemija koronavirusa u Marjanu planiraju opet otići na iznad 1000 članova i više se nikad ne spuštati ispod te brojke.
Bez da su naslijedili bilo kakvu infrastrukturu, opremu ili kadrove, Toni Tomas i njegov partner u toj priči Mario Kozić krenuli su od nule. Neke od prvih "međunarodnih" medalja osvojene su na natjecanju poput Livno Opena, što je tada bilo slavljeno baš kao što se danas slave tri europska zlata.
- U tom trenutku to je bila velika stvar za nas kao što je to za roditelje kada se njihovo dijete prvi put digne na noge a potom i prohoda - slikovito će Tomas čija vizija ne staje niti na tri europska zlata na istom Prvenstvu Europe.
Naime, klub će uskoro useliti u novi suvremeno uređen prostor s dvoranom za trening od 360 četvornih metara, s teretanom i svim mogućim pomagalima za rehabilitaciju sportaša. A čini se to vlastitim sredstvima prikupljenim od članarina ali i uz pomoć kredita o čemu utemeljitelj kaže:
- Nas uspješnima čine trenersko znanje i infrastruktura te motorički talentirana djeca. Naš klupski proračun sastoji se od 70 posto naših sredstava, uglavnom od članarina, a preostalih 30 posto dobivamo od šest institucija, od Europske unije preko naše Županije do Grada Splita koji u tih 30 posto naših prihoda sa strane sudjeluje sa 70 posto.
Nova lokacija u splitskom kvartu Lokve ne znači i odlazak s one sadašnje na Gripama. Štoviše, ondje će biti centar za "novačenje" klinaca i razvoj mladih sportaša to jest kadeta i juniora. A Marjan je klub koji ne prestaje proizvoditi za što je najbolja ilustracija podatak da su imeđu tri najnovije europske prvakinje - Lena Stojković (19), Bruna Vuletić (21) i Matea Jelić (23) - po dvije godine razlike. A to govori ponešto i o "održivom razvoju".
Dakako, ima tu i medaljaša koji nisu izvorno marjanovci - Jelić je došla iz Knina, a Šapina iz Zagreba - no oni su samo otišli za boljim uvjetima za osobni sportski razvoj. Uostalom, otkako je Tomas prije tri godine osobno preuzeo brigu o Matei Jelić, Kninjanka je od 26. mjesta na olimpijskoj rang-listi postala prvorangirana, s čime se najavljuje kao vrlo ozbiljan kandidat za olimpijsko odličje.
No, nije Tomas jedini trenerski znalac u tom klubu u kojem su još neka poznata trenerska imena poput Marka Novaka i Martina Erdeljca, ali i Veljka Laure "Šiše" koji je s osnivačem kluba od njegovih samih početaka. A za njega Tomas nesebično kaže:
- Šišo je veći dobitak s ovog Prvenstva Europe nego što su sama tri zlata. Na prošlom SP-u s Brunom je uzeo broncu, a sada je s Lenom i Brunom osvojio europsko zlato. U njemu je Hrvatska dobila top trenera i vrijeme je da se ja polako povučem ustranu.
Za to svakako još nije vrijeme jer Tomasu je tek 40 i može još puno trenerski dati hrvatskom sportu ukoliko ga netko ne "otme" a za njega se bogme zanimaju i bogatiji. Ne samo radi trenerskog nerva nego i zbog organizacijskih sposobnosti u uspostavljanju visokoproduktivnog sustava. A zainteresirane najviše zanima kako stvoriti "klub šampiona" kakav je Marjan danas.
A prve šampionke bile su blizanke Zaninović i njihove medalje predstavljaju jednu od prekretnica kluba što ističe i Tomas:
- Lucija i Ana su već otpočetka bile bolje od onoga što smo planirali da budu i ostvarivale su fantastične rezultate, no naš cilj je bio da one ne budu početak i kraj kluba. Stoga smo njihovu popularnost, a i klub je radio na njihovu marketingu, koristili da bude atrakcija za nove klince. Inače, marketing kao takav u klubu nismo imali ali ćemo ga od sada imati, baš kao i promotora čiji će cilj biti da sa svojim video uratcima približi život vrhunskih sportaša.
Prvo zlato s velikog natjecanja u klub je donijela Lucija Zaninović koja je 2010. svoje prvo od tri europska zlata koja će uslijediti. Novi veliki dan u životu ovog kluba bio je Anin naslov svjetske prvakinje (2011.), a posebno emotivan trenutak bio je onaj kada su obje blizanke na istom natjecanju osvojile europsko zlato (2014.). Nakon EP-a u Montreauxu i četiri medalje, Love Brečić i Toni Kanaet su 2018. u Kazanju postali europski prvaci. A šlag na vrhu ove šampionske torte predstavljaju već spomenute tri cure koje su svoj klub učinile uspješnijim od niza tekvondaški trofejnih zemalja.
Da ne mislite da su Zaninovićke posljednje trofejne blizanke koje su izašle iz Marjanove radionice kazat ćemo vam da taekwondo marljivo treniraju i blizanke Duvančić, Ivana i Bruna u juniorkama te Nika i Rea Kozlica u kadetkinjama. Sva tri para su bile ili jesu reprezentativke, a zasad jedino Ivana Duvančić nije osvojila medalju no doći će i njeno vrijeme.
Ovu priču, za ovu priliku, završit ćemo s izjavom glavnog tajnika kluba Sandra Deaka:
- Ono što sada najviše veseli jest ta snaga kolektiva, sustavan rad koji je stvoren na leđima Ane i Lucije Zaninović. Nekad smo iz dana u dan vodili borbu za termine treninga, kako financirati put do Belgije ili Nizozemske, čime kupiti dva fokusera... Danas klub ima izgrađenu infrastrukturu, sustav koji ima glavu i rep, trenere, kondicijske trenere, fizioterapeute, liječnike, nutricioniste, ekonomiste, pravne stručnjake... Na temeljima entuzijazma izgrađen je klub koji danas ima 32 seniorske medalje, i 75 u svim uzrastima, s najvećih svjetskih natjecanja.
