Nedjelja je posljednji dan tokijskih Olimpijskih igara u kojem Lijepa Naša neće imati svojih predstavnika. Jer to je dan finala u ekipnim sportovima, a naši jedini ekipni predstavnici vaterpolisti nisu bili uspješni kao u Londonu (zlatni) i Riju (srebrni) kada su svojim medaljama začinili dan zatvaranja najveće svečanosti sporta na planetu Zemlja. No, zato će upravo jedan vaterpolist (Andro Bušlje) biti taj koji će na svečanosti zatvaranja nositi hrvatsku zastavu.
Hrvatska olimpijska ekspedicija kući se tako vraća s osam osvojenih medalja, što su dvije manje od rekordnog učinka u Riju (10), ali i dvije više no što ih je osvojeno prije devet godina u Londonu (6). Ako ustvrdimo da kolajnu nije osvojila Sandra Perković, sportašica u čije su odličje prije Igara čak i strani prognozeri bili uvjereni, baš kao i u onu vaterpolsku, onda se ova olimpijska misija može smatrati uspješnom. Jer, tako vam je to na Olimpijskim igrama, uvijek se dogodi da netko od favorita ne osvoji medalju, ali se zato pojavi netko iz drugog plana (Toni Kanaet, Damir Martin) te se tako opet postigne neka ravnoteža.
Vratimo li se u prvo desetljeće hrvatske samostalnosti, onda će vrijednost ovog dometa biti još veća. Jer, u Barceloni 1992. slavili smo tri medalje (bronce Ivaniševića samog i u paru s Prpićem, srebro košarkaša), a kada su košarkaši sišli s najveće svjetske pozornice na dvojim idućim Igrama, morali smo se zadovoljiti i s po samo dvije kolajne. U Atlanti (1996.) to su bili rukometaši (zlato) i vaterpolisti (srebro), a u Sydneyu (2000.) uvezeni dizač Nikolaj Pešalov (zlato) i veslački osmerac (bronca).
Krvnu sliku popravili smo znatno u Ateni (2004., zlato rukometaša) i Pekingu (2008., bez ijednog zlata), odakle su se hrvatski sportaši vraćali s po pet medalja. Prvi put više od jednog zlata osvojili smo u Londonu 2012. kada su olimpijski pobjednici bili vaterpolisti, diskašica Perković i strijelac Cernogoraz. Na tim Igrama svoj dolazak na najveću scenu najavila su braća Sinković, tada u srebrnom četvercu, a nakon toga u dva navrata nepobjedivi u tandemu.
Nakon Londona nitko se nije usudio ni sanjati da će Hrvatska u Riju osvojiti 10 medalja, što će, vidjelo se to i po Tokiju, biti letvica koju će biti jako teško preskočiti. Osim toga, Hrvatska bi danas mogla ostati bez liderske pozicije među zemljama bivše SFRJ jer Srbija ima osam odličja. Treće zlato mogli bi osvojiti vaterpolisti, a devetu bi mogle danas osvojiti njihove odbojkašice. Naši “pitomiji” susjedi Slovenci ostali su na pet medalja ukupno, ali i tri zlata kao i mi.
>>> Pogledajte: Bračni par Sinković o životu, karijeri, uspjesima...
Obzirom na ulaganja u sport u RH a pogotovo na očajan stručni kadar u mnogim sportovima to je jako dobar rezultat.