Dok je nosio dres Rijeke, Mario Gavranović iskusio je slasti pobjeda, Hajduk im je bio ‘mušterija’, sve do posljednjeg derbija ta dva kluba, početkom prosinca Hajduk je skinuo prokletstvo Rujevice i slavio s 2:1 pogocima Tome Bašića i Ante Ercega. Imao je priliku Gavranović donijeti izjednačenje, ali nije zabio iz jedanaesterca.
Ubrzo je švicarski reprezentativac skinuo dres Rijeke i odjenuo plavi, i sad će kao igrač Dinama osjetiti veliki derbi.
– Veselim se tom velikom derbiju, nadam se da će svi moći uživati u dobroj utakmici dva velika kluba, nadam se da će doći i puno ljudi i da ćemo mi na kraju slaviti – mirno će Gavranović.
Bolje je loše pucati i zabiti
Otkako je došao u Dinamo, dobiva samo pohvale svojih suigrača, trenera i svih u klubu. Kako zbog svojeg rada, pristupa, tako i karaktera.
– Vjerujem da sam se dobro i brzo uklopio, prije svega zato što su me svi ovdje jako lijepo primili i jako sam sretan zbog toga. Zasad ide sve jako dobro, jako sam zadovoljan, i nadam se da će se tako i nastaviti.
Postoji li razlika u pritisku pred derbi, razlikuje li se to u Rijeci i Dinamu?
– Mislim da ne, to su tri najveća kluba u Hrvatskoj i u svakom ima pritiska, ali nije to ništa posebno. Sad, nekoliko dana prije utakmice još pritisak nije poseban, ne osjeća se, ali vjerojatno će s približavanjem derbija rasti. Ali, ja sam miran jer znam da smo jako kvalitetni i da možemo odigrati jako dobru utakmicu.
U posljednjom derbiju za Rijeku vratar Letica obranio vam je jedanaesterac, bude li prilike u nedjelju, hoćete li mu opet pucati?
– Znam da mi je obranio penal i sad je vrijeme da mu zabijem. Na određeni način se može reći da mi je dužnik, ali sad je to prošlo.
A jako rado ću mu pucati penal ako do toga dođe. Samo, kod nas u Dinamu je Soudani prvi izvođač jedanaesteraca.
Nedavno je Soudani rekao da nema problema, da će vam prepustiti pucanje.
– Ako mi pusti da pucam, pucat ću, došlo je vrijeme da sad je pobijedim Leticu, da slavim u tom dvoboju s golmanom.
Odlično ste pucali i tada, ali je mladi vratar Hajduka sjajno ‘skinuo’ tu loptu.
– Hm, bolje je ne pucati odlično pa zabiti, nego pucati odlično, a da lopta ne završi u golu, da ti ga obrani. Istina je da je vrhunski obranio, ali neiskorišteni jedanaesterac je moja greška.
Dobro poznajete Hajduk, koga se najviše bojite iz njihovih redova?
– Mi se nikoga ne bojimo! Ne gledam na suparnika tako da gledam pojedince, i Hajduk je momčad, i to kao momčad koja u zadnje vrijeme izgleda dobro. Dok sam bio u Rijeci uglavnom nisam imao problema ili poteškoća s Hajdukom, uvijek smo dobro izgledali protiv njih. Ne treba izdvajati nikoga iz Hajduka, imaju svoje kvalitete koje ćemo dobro analizirati sve do utakmice i spremiti se za njih – pričao nam je Gavranović koji je nakon Rijeke odlučio doći u Dinamo i izboriti se za poziv švicarskog izbornika.
Naime, 28 mu je godina i možda je ovo Svjetsko prvenstvo u Rusiji posljednja prilika da zaigra na SP-u. Doduše, bio je u Brazilu sa Švicarskom, ali prije prve utakmice ozlijedio se i nije zaigrao.
Za nedostižnih 15 bodova
Povratak u reprezentaciju odlučio je tražiti kroz našu ligu, zbog toga je i prvo došao u Rijeku, a ove zime preselio je u Dinamo pa bi mogao postati igrač koji će u dvije godine zaredom s dva različita kluba postati prvak Hrvatske. S Rijekom je to uspio, bio je njen najbolji strijelac, ‘oteo’ je Dinamu i kup, okitio se duplom krunom, a sad te pehare želi vratiti u Maksimir.
U prvenstvu je na dobrom putu, plavi su imali 12 bodova prednosti kad je Mario došao, tu su razliku pobjedom u Osijeku i zadržali. Derbi s Hajdukom možda je i prva “meč” lopta prvenstva, bijeg na 15 bodova bio bi kraj nada za Hajduk, a Rijeka ionako već zaostaje tih velikih 15 bodova.
Mario Gavranović rođen je 24. studenoga 1989. godine, godinu dana nakon što su se njegovi roditelji preselili iz Gradačca (BiH) u Lugano. U Švicarskoj je završio školu i postao poliglot, govori hrvatski, talijanski, francuski, njemački, engleski i pomalo španjolski, a želio i dalje učiti jezike.
Nogomet je počeo igrati 1996. u klubu AS Veziji, deset godina poslije zaigrao je za Lugano, pa igrao za Yverdon, Neuchatel Xamax, Schalke, Mainz i Zürich do dolaska u Rijeku. Prvu utakmicu za A reprezentaciju Švicarske odigrao je 2011. i dosad skupio 11 nastupa i zabio četiri gola. Prošle godine ponovno je dobio pozive, ali je na četiri utakmice ostao na klupi. SP u Rusiji je prilika.
POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA
Izvanredan igrac. Radan, discipliniran i jednostavan. "Uzeo" je svicarski mentalitet. Imao je puno ozlijeda, narocito kod Schalke 04. Po meni, nebi trebao biti uopce upitan za CH-Elf. Ne mogu shvatiti, da Petkovic daje prednost nekima koji uopce ne igraju, vec su vjecito na klupi, ili na tribini.