“Kardinali” iz svetih košarkaških odaja u Springfieldu i ove su godine zaobišli Tonija Kukoča. Niti 11 godina nakon konca karijere, a uvjet je da prođu četiri, jedan od najboljih Europljana ikad nije izabran u Basketball Hall of Fame.
U izboru za novog internacionalca u Kući slavnih, prednost je dobio Grk Nikos Galis. A on se može pohvaliti sa po jednim reprezentativnim europskim zlatom (1987.) i srebrom (1989.) i pet naslova najboljeg strijelca velikih natjecanja (četiri na EP, a jedan na SP), što je s bogatom Kukočevom riznicom još uvijek neusporedivo. No, članovi Međunarodnog odbora Hall of Famea kao da su sve to previdjeli.
A Toni ima toliko trofeja da ih nije lako sve ni nabrojati, a da nešto ne zaboravite. Jer, osim osam medalja s reprezentacijom (među kojima su i svjetsko zlato i olimpijsko srebro, te dva naslova prvaka Europe), Kuki ima i tri naslova NBA prvaka i tri naslova klupskog prvaka Europe, naslov najboljeg igrača SP-a i EP-a, trofej za najboljeg šestog igrača NBA lige te pet naslova najboljeg košarkaša Europe.
Nažalost, lani je prednost pred Kukočem imao kineski div Yao Ming koji ni po čemu nije mogao biti ispred Kukoča osim po centimentrima (223 cm) odnosno po mnogoljudnosti zemlje iz koje dolazi. Stoga nam je logično sumnjati da su tada presudili tržišni kriteriji (NBA ligi je jako važno kinesko tržište), a nikako rezultatski i igračka kvaliteta. Na sličan način možemo komentirati i izbor Kongoanca Dikembea Mutomba (2015.), simbola mnogih Afrikanaca koji vole košarku.
S obzirom da je Kukoč mogao biti izabran već 2011., jer je karijeru završio 2006., jedino za tu godinu možemo reći da je izabran netko, po klasi, ravan njemu, no čak ni veliki Arvidas Sabonis nema toliko trofeja koliko ih ima splitski Pink Panther. Baš kao niti njegov reprezentativni kolega Šarunas Marčulionis (2014.) ili pak Brazilac Oscar Schmidt koje je to priznanje dobio 2013. Dakle, ili netko tamo u Springfieldu misli da je tih Hrvata ionako previše u Kući slave (Ćosić 1996., Petrović 2002. i Novosel 2007.) ili se tamo nitko ne drži kriterija već je izbor rezultanta lobiranja odnosno političkog promišljanja pa je “došlo vrijeme da se uvrsti i prvi Grk”. Baš kao što se čini da je 2015. došlo vrijeme da to bude i jedan Australac, trener Lindsay Gaze, koji se ne može usporediti sa Rankom Žeravicom ili pak Vladimirom Kondrašinom. A upravo to je zasmetalo 78-godišnjeg Mirka Novosela, jedinog hrvatskog živućeg člana galerije košarkaških legendi:
- Galis je bio veliki igrač, no Kukoč je još veći, a kako je u pitanju prvi Grk možda je tu bilo i malo proračunatosti. Toni je već trebao biti izabran, pa on je najtrofejniji europski košarkaš. Kukoč će sigurno biti izabran, a ja se nadam da ću i to doživjeti. Meni je krivo što među izabranim trenerima nema Ranka Žeravice, a unutra su Antonio Diaz-Miguel i Sandro Gamba koji Žeravici ni cipele nisu mogli čistiti. Meni je žalosno da se u HOF vrlo često ulazi posmrtno.
A baš tako, nakon godina čekanja, ovaj put je ušao nedavno preminuli Jerry Krause, GM slavnih Bullsa, pa je možda i on razlog što Kukoč niti ovaj puta nije izabran. Jer, možda je netko rezonirao “nećemo ove godine Bullsima dati dvojicu”.
- Čestitam Galisu, a meni preostaje jedino nadati se da ću i ja jednog dana doživjeti tu počast. Nije tajna da bih to volio, no valjda moje vrijeme još nije došlo - kazao je Kukoč, nekad vrlo poseban igrač, a danas specijalni savjetnik vlasnika Bullsa za kojeg lobira i legendarni NBA novinar Sam Smith koji tvrdi da je Kukoč, uz Petrovića i Divca, jedan od tri europska igrača koji su promijenili smjer NBA lige.
>>Volio bih kada bi Hezonja bio hrvatski Russell Westbrook
