Dvojica najboljih prijatelja u srijedu su trebala krenuti u Litvu. Početkom godine nabavili su zrakoplovne karte, ulaznice, uplatili smještaj u Vilniusu. Preskočit će prvi "bezvezni" dio natjecanja i uživati u ili-ili utakmicama. Putovali su i u Francusku, Švedsku, Poljsku... vraćali se pokisli, ogorčeni na "izbornika koji nema pojma" ili "izdajice koji ne žele igrati za Hrvatsku". I uvijek se iznova napune nadom da će sljedeće prvenstvo biti prekretnica, "'ko bi rek'o čuda da se dese". Pa dođe Litva, vrhunac apsurda, oni bi na put, a njihova, naša momčad već je doma! Još su se posvadili ići ili ne, na kraju sve otkazali, izgubili uplaćeno. Neće zbog toga propasti.
Ali osjećaj, uzbuđenje za košarku, za šut s istekom vremena, tricu preko ruke, nitko im ne može platiti. Cijelu godinu pripremali su se s veseljem, strasno polemizirali je li trebao biti pozvan Planinić, Lončar ili Banić, smišljali petorke i taktike: "Imamo finu momčad, valjda je i taj Vranković nešto naučio..." "Što bi taj naučio, nije normalan onaj tko mu je dao reprezentaciju..." To odavno vidimo, a šutimo, možda ipak čuda da se dese... A u vrhunskom sportu i ozbiljnom poslu čuda nema, neznanje i nerad jasno se oslikavaju na rezultatu.
Jedna klika, sudački lobi oko Danka Radića, košarku je pretvorio u šibicarski obrt po svojoj mjeri. Uspjeh im samo smeta, više bi ih izložio javnosti. Vrte svoj sitni obrt prikopčani na državni budžet i na menadžerske agencije, a košarkaški centri tonu. Sve savršeno funkcionira, a hrvatska košarka odumire. Pa selekcija do 20 godina ispala je iz prve europske divizije, dvaput su nas natamburali i Austrijanci. A to su formirani 19-godišnji igrači, produkti hrvatske košarke. Krasna budućnost... Prijatelji koji su ostali bez "banketa u Litvi" pišu mi o "bezgraničnoj nekompetentnosti, glupima i netalentiranima" te dodaju: "Odnesite psihijatru snimke kako Joke vodi utakmice i dobit ćete dijagnozu. Izludio je ionako limitirane igrače, treba razotkriti i to društvo oko Radića..."
Bugarska je nekad bila sila. Osvajali su medalje, posljednju broncu na EP-u u Beogradu 1961., prije točno 50 godina. I Bugari su iz Litve otišli kao i Hrvati. Valjda su prije 50 godina i oni pronašli svog Radića, a nepovratno izgubili košarkaške zanesenjake.
Procicete isto isto kao i bugari...