Negdje iza podne, ove srijede, Ivan Huklek ući će u najveću borbu svoje hrvačke karijere. U borbu čiji ishod ima puno veću težinu od olimpijske bronce jer ju on, više do svega, želi osvojiti i za svoju, proljetos preminulu, 11-godišnju sestricu Martu kojoj je posvetio i dvije dosad izborene pobjede na ovim Olimpijskim igrama.
Na tom putu Ivana čeka iznimno velika prepreka, trostruki i aktualni europski prvak Zurabi Datunašvili, Gruzijac koji nastupa pod zastavom Srbije. A kako je do toga došlo to je posebna priča.
Naime, nakon što je na europskim prvesntvima za Gruziju osvojio dva zlata (2016. i 2017.) te jedno srebro (2013.), dogodilo mu se da ga je predsjednik nacionalnog hrvačkog saveza udario šipkom po glavi. I to netom nakon što je postao prvak države.
Poznat kao oponent predsjedniku, Datunašvili je navodno nešto dobacio istome, a ovaj je na njega krenuo sa šipkom što na neki način govori i o civilizacijskog razini sredine u kojoj je živio. Nakon toga, Datunašviliju je bilo zabranjeno nastupati na međunarodnim natjecanjima i kada su Srbi za to čuli ponudili su i Gruzijskom hrvačkom savezu da taj borac preseli pod njihovu zastavu. S obzirom da je Srbija u tom trenutku već imala jednog uvezenog Gruzijca Mihaila Kadžaiju, koji je za svoju novu domovinu osvojio dvije bronce na svjetskim prvenstvima i jedno srebro na Prvenstvu Europe, Gruzijcima se ta ideja nije svidjela.
No, znajući da je predsjednik Svjetskog hrvačkog saveza Srbin Nenad Lalović, čovjek koji je ktome i član Izvršnog odbora Međunarodnog olimpijskog odbora, shvatili su da im je sa Srbima bolje nagoditi nego tome se opirati.
A ta činjenica da je Srbin na čelu UWW-a zacijelo kopka i mnoge Huklekove navijače koji se, osim zbog neosporne kvalitete Datunašvilija, pribojavaju činjenice da je ovo jedina preostala, od tri, prilike za srpsko hrvanje da se i s ovih Olimpijskih igara vrati s medaljom. A svi koji se bave hrvanjem dobro znaju da se postojeća pravila ovog sporta daju "izmanipulirati".
Naime, baš kao što to radi dvostruki svjetski prvak Belenjuk, koji je u polufinalu pobijedio baš Hukleka, tom taktikom se služi i Datunašvili. Pusti protivnika u prvoj rundi da bude aktivniji, pa na neki način ide dobrovoljno u parter od kojeg se dobro brani, da bi u nastavku podigao svoju agresivnost kako bi naveo suca da spusti njegova suparnika u parter. A za njega je to onda dobitna kombinacija jer u ovom sportu, kod neodlučenog rezultata, vrijedi pravilo posljednjeg osvojenog boda.
Za nadati se je da će suđenje biti pošteno i da je Nenadu Laloviću od interesa njegovih sunarodnjaka važnija dobrobit sporta čije je vodstvo preuzeo 2013. i kojeg je spasio od ispadanja iz programa Olimpijskih igara. Jest da je ovaj srpsko-hrvatski prekogranični rivalitet vrlo intezivan i da između dviju zemalja traje utrka tko će više medalja osvojiti no sve to se u ovoj borbi, barem na strunjači i u očima sudaca, ne bi smjelo osjetiti.
No, da za Hukleka u ovoj borbi ima nade kazuje nam naš umirovljeni hrvač Neven Žugaj koji je prije četiri godine dvaput pobijedio Datunašvilija, u mečevima Bundeslige. Uostalom, njihovu posljednju međusobnu borbu, koja se održala na Zagreb Openu, Huklek je dobio.
- Datunašvili je hrvač koji ne voli tempo, a ja sam bio tempaš. I zato Ivan mora biti taj koji će nabijati tempo u ovoj borbi. Posebice jer Datunašvili ne ulazi u nikakve rizike u stojci, a odlično se brani u parteru i kao takav on obično dobija izjednačene mečeve - kazao nam je Neven Žugaj, najtrofejniji poratni hrvatski hrvač, svjetski doprvak iz 2014. godine.
>> Pogledajte: Tonči Stipanović osvojio je povijesno srebro za Hrvatsku!
