Davno je naš Oliver pivao “2002. godine, godine na svitu, ajme ča će tek onda lipo bit u Splitu. Imat ćemo stadion, na njemu će igrat svjetski šampion!” Sanjao je to kao i svi koji s Hajdukom svakodnevno žive jedinstvenu emociju. No Hajduk dugo čeka pravu generaciju koja će opet probuditi emociju iz sedamdesetih godina, doba kada je Oliverova pjesma nastala. Zadnjih godina u pravilu gledamo istu priču. Kratkotrajnu euforiju, a onda otrežnjenje, najblaže rečeno. Pobjeda u prvoj utakmici drugog pretkola Europske lige, a potom debakl u Gradskom vrtu.
– Naravno da nije ugodno kada izgubiš prvu utakmicu protiv konkurenta. Još kada ti naprave toliku razliku, onda uistinu nešto ne štima. Hajduk mora igrati energičnije, drskije, bezobraznije Nije mi se svidjelo što su prodali igrača kapetanskog potencijala dva dana uoči važne europske utakmice. Pa ne smije vam biti važnije tih 800 tisuća eura od prolaska u Europi. To se tako ne radi ako imate ozbiljne ambicije. Ljudi koji vode klub valjda imaju adekvatne zamjene za Josipa Radoševića koji je bio važna karika u kompoziciji ove momčadi – počeo je nekadašnji igrač, kapetan, kasnije i trener bilih Zoran Vulić.
Nedostaje li ovoj momčadi pravi gard, odnosno autoritet?
Navijači nisu dovoljni
– Gard i autoritet vam daju igrači, oni čine razliku. Čudesni navijači nisu dovoljni. Hajduk mora ozbiljnije ući u tržište s igračima, a ne dovoditi slobodne igrače. Ne znam kakva je financijska situacija, ali u ovom prijelaznom roku nije doveden igrač koji ima težinu – naglašava Vulić.
>> Pogledajte i video kako Lovren dvogledom traži Vrsaljka
Koji je put dobar i ispravan?
– Hajduk mora imati kontinuitet. Ako se i dogodi ispadanje, mora se igrati do kraja. Krize su normalna pojava, no Hajdukova traje jako dugo. Klub mora odlučiti što želi. Znam, teško je čekati mlade igrače jer je njihova prodaja osnovni preduvjet financijskog poslovanja kluba. Uzmite primjer mladog Ante Palaverse, sigurno neće ostati tri godine u klubu. Prodat će ga jer klub mora živjeti. Dok se klub financijski ne stabilizira, neće napraviti iskorak koji svi priželjkujemo. Ponavljam, Hajduk mora dovoditi pojačanja, a ne popune.
Ima li dojam da u Hajdukovu konceptu mladi igrači sporo sazrijevaju?
– Da bi mladi igrač sazrio, on mora uskočiti u stabilan sustav, kostur momčadi koja mora biti na okupu dvije-tri godine. Ne možete ubaciti pet igrača i očekivati da će oni odmah igrati i generirati uspjeh. Ne ide to tako. Sustav se mora planski kontrolirati. Hajduk nema stabiliziranu momčad da bi odmah mogli igrati Palaversa, Teklić, Kreković... ili bilo koji drugi mladi igrač. Ne smije se dogoditi da preko noći momčad ostane bez vratara. Mora postojati dugoročan i pravovremeno pripremljen plan kupovine i prodaje igrača. To mi najviše smeta.
Što očekuje u uzvratu u Sofiji protiv Slavije?
– Hajduk je bolja momčad. Možda je i dobar ovaj kiks protiv Osijeka da igrači jedni drugima kažu sve što misle. U Bugarskoj se ne igra za ljepotu, već za prolaz i život kluba. Hajduk mora igrati bez straha, hajdučki...
Da ne ispadne kako samo kritiziramo, ima valjda i nekih dobrih stvari?
– Ima, naravno. U pripremama je to dobro izgledalo, no prvenstvo je nešto drugo. Uigravanje momčadi je nešto drugo. Opet se vraćam na te mlade igrače s kojima treba znati što dalje. Jer, da Hajduk dobije Osijek, ne možemo reći da je to momčad za prvaka ili, kad je izgubio, da ništa ne valja. Hajduk mora razmišljati o prvenstvu. Imaju sada šest kola na gostovanju, lakše vam je kada igrate šest kod kuće. Kad izgubiš jednu ili dvije, mi odmah u Dalmaciji kažemo – gotovo. Hajduk je u povijesti uvijek bio najbolji kada su njegovi igrači ostajali, kada su bili okosnica momčadi, odnosno kada se dovodilo jedno ili dva pojačanja.
Daliću, velika hvala!
Kako izgleda Dinamov roster?
– Dinamo je pokazao dva lica, protiv Hapoel Ber Sheeve i Rudeša. Ne možemo još imati jasnu sliku. Neću soliti pamet nikome. Moram pohvaliti Rudeš koji je pokazao da s igračima skupljenim na brzinu i, kada se postaviš muški, možeš puno napraviti.
Morali smo se dotaknuti i onih ljepših tema, povijesne priče ovog ljeta ispričane u Rusiji.
– Svi ćemo imati benefite od uspjeha naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, pa i ja. Drugačije će nas ljudi gledati. Nismo ni svjesni što su naši dečki napravili. Naravno, igrači reprezentativne kvalitete uvijek će lakše naći angažman, a oni slabiji moraju imati pravog menadžera. Tako je i s trenerima. Jer, velika je konkurencija. Ali sigurno će svi u svijetu drugačije percipirati europske Brazilce. No nama svima treba jače lobiranje, malo veće uzajamno uvažavanje i poštovanje jednih prema drugima.
Kako ste doživjeli rad Zlatka Dalića?
– Ma napravio je čudo. Pogledajte samo njegov krvavi put, težak i trnovit. Da je Brazilac, Argentinac ili Španjolac, sada bismo razgovarali o transferu od 100 milijuna. On je tražio svoj put na plus 50 Celzijevih stupnjeva. To je teška sudbina naših trenera, nemamo pravi marketing.
Opet ga neke struje u Hrvatskom nogometnom savezu osporavaju?
– To je nevjerojatno, to je ono hrvatsko ‘ali...’. Ja mu se samo mogu zahvaliti na tom velikom uspjehu. Moramo biti ponosni na sve one koji su prošli kroz tu nacionalnu vrstu. Poput Slavena Bilića koji je na svoj način stvarao ovu momčad. Kad prestanemo biti toliko kritični, bit ćemo svjetski prvaci – zaključio je Zoran Vulić.
Ne može vam pomoći nitko.... i bez Mamića kao i u njegovo ‘vrime’ bili ste i ostali teška NULA..... Dabogda sve izgubili