Sreća. Kad je riječ o vrhunskom sportu, taj je pojam uistinu čudan da bi ga se definiralo. Jedni tvrde da vam ne treba, a drugi priznaju da je potrebna mala doza da biste uspjeli sasvim profitirati uza sav talent i naporan rad. Možda je najbolji dokaz da vam manjak sreće u sportu može uzeti sve ono što ste zaslužili primjer Liverpoola. Ako ste mislili da je Juventus najveći nogometni nesretnik modernog nogometa zbog samo jednog naslova Lige prvaka u čak šest finalnih utakmica, u nastavku provjerite što u posljednjih nekoliko desetljeća zadesilo Redse.
Naime, kao što već svi znamo, gotovo sve nogometne lige diljem svijeta prekinute su zbog pandemije koronavirusa pa tako i Premiership. Za razliku od prošle sezone, u kojoj smo svjedočili fenomenalnoj mrtvoj utrci između Liverpoola i pobjednika te utrke Manchester Cityja, u ovoj je Kloppova momčad dominirala. Rijetko kad smo imali priliku vidjeti takvu dominaciju u inače jednoj od najizjednačenijih vrhunskih liga svijeta.
A ima 25 bodova prednosti
Nakon 29. kola Liverpool je imao čak 25 bodova nad drugoplasiranim Cityjem i nedostajala je samo jedna pobjeda da bi momčad s Anfielda prekinula sušu od punih 30 godina bez naslova prvaka u svojoj državi. No taman kad su taj naslov trebali matematički potvrditi i podignuti pehar, uplele su se okolnosti na koje nitko nije mogao utjecati te je engleski nogometni savez (FA) bio je prisiljen zaustaviti natjecanje. Ono što je najgore, ako pandemija potraje još tri, četiri mjeseca, Liverpool neće postati prvak!
Ovaj Liverpoolov nesretni niz svoje početke nalazi još u 1985. godini i tragediji na stadionu Heysel u Bruxellesu. Tada je, podsjetimo, nakon stampeda na tribinama između Juventusovih i Liverpoolovih navijača poginulo 39 ljudi (većinom navijača Juventusa), a još 600 ih je ozlijeđeno. U travnju 1989. uslijedila je najveća tragedija u povijesti kluba s Anfielda, kada je na Hillsboroughu poginulo 97 Liverpoolovih navijača.
Liverpoolov europski pad počeo je 1985. Naime, zbog tragedije na Heyselu engleski klubovi dobili su kaznu od pet godina bez prava nastupa u europskim klupskim natjecanjima, dok je kazna Liverpoolu trajala godinu dana dulje. Tada je Liverpool ispao iz kruga dominantnih europskih momčadi, a ubrzo je uslijedio i pad u domaćem nogometu.
Istina, od te 1985. do 1990. Redsi su osvojili još tri naslova prvaka Engleske, ali nakon te godine pokušali su uspostaviti ravnotežu između domaćeg i europskog nogometa pri povratku u Europu, a to, jednostavno – nije išlo.
Na razini kontinenta nakon 20 godina uspjeli su se oporaviti, osvojivši naslov Lige prvaka u onom čuvenom istanbulskom finalu 2005. protiv Milana, nakon čega su još jednom osvojili naslov (2019.) te nastupili u dva finala (2007. i 2018.). No na nacionalnoj razini još uvijek se nisu oporavili, i to u mnogim slučajevima ne svojom krivnjom. Da bude jednostavnije shvatiti, kad je riječ o velikanu poput Liverpoola, glagol “oporaviti se” znači isključivo osvajanje naslova prvaka jer su to realni apetiti kluba.
Te 1990., kad su posljednji put podigli trofej u domaćem nogometu, imali su 18 naslova prvaka Engleske, dok ih je njihov veliki rival Manchester United imao tek sedam.
Na početku tog crnog razdoblja Redsa, od 1991. do 2001., nisu uspjeli doći čak ni do drugog mjesta na tablici, odnosno pozicije ozbiljnog konkurenta za naslov. U sezoni 2001./2002. pod Gerrardom Houllierom prvi su put ozbiljno konkurirali za naslov, no tad je jednostavno bolji bio moćni Arsenal – momčad koja je bila preteča onih “nepobjedivih”. Dobro, tu nije bilo previše nesreće, za razliku od sezone 2008./2009. kad je Liverpool u prvom dijelu sezone dominirao, da bi u pet utakmica početkom 2009. od šest utakmica upisao četiri nesretna remija i jedan poraz (nepravedni crveni kartoni, promašeni ziceri), čime su nade za naslov izgubljene. Nije pomogao ni naknadni niz od 11 pobjeda. Manchester United osvojio je trofej s četiri boda više.
Prva velika nesreća došla je 2014. kad je Liverpool, predvođen sjajnim Luisom Suarezom, imao naslov u rukama ispred Cityja, da bi se Steven Gerrard pred kraj sezone u utakmici protiv Chelseaja famozno poskliznuo, dao plavcima pobjedu i ispustio te nade. Da bi stvar bila još teža za navijače Liverpoola, nekoliko dana kasnije Redsi su ispustili 3:0 vodstvo protiv slabašnog Crystal Palacea i potpuno prepustili naslov građanima.
Sreća im često okreće leđa
Vratimo se sada na sezonu “u tijeku”. Mnogi se pitaju zašto FA jednostavno ne bi mogao proglasiti Liverpool prvakom kad je već bio toliko blizu. Razlozi su pravne prirode. Naime, klubovi iz zone za ispadanje još uvijek su imali priliku iz nje izaći, a kad bi Liverpool bio službeno proglašen pobjednikom, to bi značilo da bi Bournemouth, Aston Villa i Norwich nepravedno otišli u Championship. Ti bi klubovi u tom slučaju priložili tužbu FA-u i odmah bi dobili spor, tako da ne bi imalo smisla proglasiti Redse prvacima. Tako je Liverpool još uvijek na čekanju, a internetske stranice posvećene brojenju Liverpoolova razdoblja bez naslova i dalje će nastaviti brojiti dane, mjesece i godine. Za kraj, sjetite se spomenutog omjera u naslovima između Liverpoola i Manchester Uniteda 1990. (18:7 za Redse). Nakon 30 godina te su se brojke drastično promijenile: rezultat je 20:18 za crvene vragove, koji su tako najtrofejnija momčad u povijesti engleskog nogometa. Da, sreća je, uza sav trud i talent, ipak potrebna u sportu. A Liverpoolu je sreća često okretala leđa.
