Kad je hrvatska rukometna reprezentacija ostvarivala svoje najveće uspjehe, svjetsko zlato i srebro 2003. i 2005. godine te olimpijsko zlato iz Atene 2004. godine, imala je dva sjajna pucača-letača – Blaženka Lackovića i Peru Metličića.
Deset godina poslije Lacković i Metličić još su aktivni, igraju u vrhunskim klubovima, Hamburgu i Montpellieru. I dok je Lac još prvi lijevi vanjski reprezentacije, Pero se oprostio 2009., nakon osvajanja srebra na SP-u u Hrvatskoj.
Luka igrao na krilu u Labinu
Kad se povede priča o njihovim nasljednicima, onda su to Stipe Mandalinić i Luka Stepančić, dvojica mladića koji ove sezone oduševljavaju u dresu CO Zagreba. Luka igra nešto više, Stipe manje, ali svi rukometni stručnjaci upravo tu dvojicu za 4-5 godina vide kao velike zvijezde hrvatske reprezentacije.
– Luku sam prvi put vidio u kadetskoj ligi. U to sam vrijeme bio trener čakovečkog IPC-a, a kad sam bio slobodan, gledao sam utakmice kadetske lige s obzirom na to da sam bio izbornik juniorske reprezentacije. Igrali su Ivanec i Rudar iz Labina. Kod gostiju sam uočio Luku koji je igrao na mjestu desnog krila. To mi nije bila pozicija za njega onako visokoga. Odlučio sam ga pozvati u kadetsku reprezentaciju i kod mene je počeo igrati na mjestu desnog vanjskog pucača. U početku je imao velikih problema sa savinutim laktom, što mu je ostalo od igre na krilu – rekao je Vladimir Canjuga, danas izbornik rukometašica.
U mlađoj juniorskoj reprezentaciji na mjestu desnog vanjskog pucača Canjuga je imao Belfingera i Markotića, no priliku je uz njih dobivao i Luka Stepančić. I igrao je u finalu Svjetskog prvenstva za mlađe juniore 2009. godine kad je Hrvatska u Tunisu osvojila prvo mjesto.
– Za Lukin sportski razvoj zaslužan je i Nino Marković, koji ga je iz Labina doveo u Zagreb, gdje je igrao za drugu momčad. Potom sam ga povukao u Varteks, gdje su već igrali njegovi vršnjaci iz juniorske reprezentacije, Špelić, Hud, Grđ. Bio je veliki radnik, jako uporan. U Varteksu je imao odriješene ruke što se tiče napada. Znam da smo puno pojedinačno radili. Sa svojih 2,03 metra on jednostavno nije bio za krilo. Uz Marka Kopljara i Luku Stepančića dobili su dvojac na desnom vanjskom za idućih deset godina. A tu još na vrata kuca i dvije godine mlađi Luka Šebetić – istaknuo je Canjuga.
Luka se već dokazao i u inozemstvu. Igrao je za katarski Al-Jaish, u ožujku ove godine.
– Sve se dogodilo doslovno preko noći, sletjeli smo iz Skoplja i klub mi je predložio odlazak na posudbu u Katar. Stvar je bila da se leti odmah drugi dan ujutro i da moram brzo odlučiti. S obzirom na skromnu minutažu za koju smatram da se ne bi poboljšala jer su dolazile sve teže i važnije utakmice, odlučio sam ići 0 govorio je tada Luka.
Stipe Mandalinić imao je gotovo identičan put poput Luke, barem rukometno. Počeo je u Splitu, a onda ga je Silvio Ivandija doveo u Karlovac gdje je bio trener. Silvio je u to vrijeme, 2010. godine, bio izbornik reprezentacije do 18 godina koja se pripremala za Europsko prvenstvo u Crnoj Gori. Stipe je bio ključna figura na mjestu lijevog vanjskog pucača i Hrvatska je pobjedom nad Španjolskom u finalu (27:26) osvojila zlatnu medalju.
Stipe upija Valčićeve savjete
– Čuo sam za Mandalinića dok sam bio izbornik generacije koja je osvojila svjetsko zlato u Tunisu. No, za njega tada nije bilo mjesta jer sam na poziciji lijevog vanjskog imao Špelića i Sliškovića – rekao je Vladimir Canjuga.
Silvio Ivandija ima samo riječi hvale za 1,96 metara visokog Mandalinića.
– Ima sjajan skok-šut, ali i udarac s poda, iz zgloba. Njegova raznovrsnost šuta svrstava ga u igrača budućnosti. Još mora poboljšati igru u obrani. Čovjek ima top u ruci – istaknuo je Ivandija koji je danas trener u Kataru.
U Zagrebu ne skrivaju da je Mandalinićev dolazak jedan od boljih poteza ove sezone.
– Još samo da smo uspjeli dovesti Mamića koji je otišao u Kadetten, onda bismo okupili zaista sjajnu generaciju – rekao je Slavko Goluža, trener CO Zagreba.
Stipe Mandalinić skroman je dečko, ali samo izvan parketa.
– Ja sam još mlad igrač i došao sam u klub gdje je gotovo svaki igrač iskusniji od mene. Svaka minuta koju dobijem dragocjena je i želim je iskoristiti na najbolji mogući način. Puno mi znači što sam izabran za juniorskog MVP-a Europe, ali više od toga mi znači savjeti Tončija Valčića, Špilera i ovih iskusnijih igrača. Ne smeta mi što dobivam priliku s klupe i vjerujem da ću tek sljedeće sezone u potpunosti pokazati sve što znam i mogu – zaključio je Stipe Mandalinić.
>> Nema zime, Stipe i Luka kao nekad Lacković i Metličić
