Kao igrač bio je tih, uporan i sustavan, a te je osobine zadržao, i možda još i dodatno produbio, i kao izbornik američke reprezentacije u Davisovu kupu. Jer da nije takav ne bi na tom vrućem stolcu sjedio već šestu godinu. Preuzeo je reprezentaciju na početku 2011. i odmah pobijedio Čile u gostima s 4:1. Godinu dana kasnije svladao je Švicarsku u gostima s 5:0, iako su za domaćina nastupili i Roger Federer (izgubio od Isnera) i Stanislas Wawrinka (poraz od Mardyja Fisha). Čak ni par Federer/Wawrinka nije mogao ništa protiv kombinacije M. Bryan/Fish.
Psi laju - karavana prolazi
Od 12 mečeva dobio je samo sedam i nikad nije otišao dalje od polufinala (2012, poraz od Španjolaca na zemlji), što za reprezentaciju koja je u bogatoj povijesti čak 32 puta osvajala Davisov pokal i nije neki doseg. Netko drugi, temperamentniji i dužeg jezika, odavno bi odletio, ali Jim se neda. Za svaki će poraz pronaći neko logično i suvislo obrazloženje i na kraju je obično završavalo po onoj staroj - psi laju, karavana prolazi.
Upravo zbog pomanjkanja tih nekih osobina Goran Ivanišević (još) nije ostvario izborničku karijeru. A inače Gorana i Jima povezuje puno toga. Igrali su u isto vrijeme (počeli su 1988.), gotovo su vršnjaci (Courier je godinu dana stariji), nekako su postigli i slične rezultate. Goran je osvojio 22, a Courier jedan turnir više. No, dok Ivanišević od Grand Slam naslova ima samo jedan Wimbledon, Courier ih ima četiri - po dva Roland Garrosa i Australian Opena. Goran je imao 599 pobjeda (uz 333 poraza) a Jim (punim imenom James Spencer) 506 (uz 237 poraza), no u međusobnim dvobojima Amerikanac je uspješniji, protiv Gorana ima 8:3 u pobjedama. Osim toga, Jim je bio i prvi tenisač svijeta (1992.), dok je Goranov najbolji plasman bilo drugo mjesto (1994.).
Našao se u ulozi komentatora
Nakon što se 2000. povukao iz profesionalnog tenisa, Courier (inače oženjen i otac jedne djevojčice), našao se u poslu sportskog komentatora. Radio je na NBC-u, TNT-u, ITV-u i drugim televizijskim kućama, a u toj se ulozi često javlja i danas. Naravno, da ga posao izbornika teniske reprezentacije (pa makar ona bila i američka), koji zauzima do četiri tjedna godišnje nije mogao ispuniti do kraja. Pa, Courier igra i ekshibicije, ali ne prečesto.
Uoči sraza s Hrvatima vidljivo je da je Courier dobro osmotrio naše tenisače. Ne razmeće se bombastičnim izjavama...
