Boksačka legenda iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća Marijan Beneš preminuo je u utorak u Banjaluci. Imao je zdravstvenih problema, povišeni tlak, začepljenost krvnih žila te opću slabost organizma.
Beneš je prije nekoliko godina Večernjakovoj novinarki kazao:
– Da nisam ostao bez oka, i danas bih boksao.
Da bi se trebao okaniti boksa rečeno mu je prvi put još sredinom 70-ih, nakon što je postao europski amaterski prvak, kada je dobio žuticu. Savjetovao mu je to tada s njim vrlo blizak liječnik dr. Dragan Danelišen, no Beneš ga nije poslušao.
Štoviše, čak je i kradomice napustio bolnicu kako bi otišao nekoj ženi u Počitelj radi narodnog lijeka za žuticu. Umjesto da ide u toplice, potajno je trčao kako bi što spremniji ponovo ušao u ring.
Već tada, govorio je dr. Danelišen, Beneš je bio narušena zdravlja, koje će forsiranjem profesionalne karijere i dalje upropaštavati. Nakon što je u Banjaluci postao europski prvak nokautiravši Francuza Gilberta Cohena, samo tri borbe kasnije Beneš je u šestoj rundi predao u Zenici borbu s Portorikancem Sandyjem Torresom.
Ljubimac jugoslavenskih navijača dobio je toliko snažan udarac u oko da nije mogao otrpjeti bol i mnogi vjeruju da je to bio početak kraja za njegovo lijevo oko.
- Očni tlak toliko mu se povećao da je došlo do odvajanja unutrašnje ovojnice oka i krvarenja pa je završio na hitnoj operaciji u Münchenu, ali ni tada nije poslušao moj savjet da se povuče - ispričao je dr. Danelišen u dokumentarcu “Bio jednom jedan šampion”.
Ne samo da nije prestao boksati nego je u iduće tri godine nastupio u 12 borbi, a potom se u ring vratio nakon punih osam godina stanke. Nakon što je s 40 godina pobijedio izvjesnog Di Salvatorea, Beneš se borio i s 45 godina i svladao boksački anonimnog Cliffa McCurryja kojega nismo mogli pronaći u boksačkim arhivama.
Zbog zdravstvenih nevolja, Benešu se, poput voljene mu SFRJ, raspao i život. Početkom rata odveden je u vojsku Republike Srpske da kopa rovove, bio je i u izbjegličkom kampu, a potom je ušao u transakcije koje su mu posve uzdrmale egzistenciju. Pred vihorom rata, kuću vrijednu milijun njemačkih maraka prodao je za samo 150 tisuća DEM, no nakon rata ju je sudski uspio vratiti.
Izgubio je taj obnovljeni spor jer, navodno, nije obeštetio drugu stranu kako je bilo dogovoreno. Imao je Beneš u Banjaluci i dva kafića, no ostao je bez oba. Tijekom rata mijenjao je, na neviđeno, jednu nekretninu za kuću u Medulinu, no uspostavilo se da je devastirana i da su u njoj izbjeglice iz Vukovara.
U Hrvatskoj je puno ljudi htjelo pomoći Benešu, recimo Rubelj i general Kruljac, no on se odlučio vratiti u Banjaluku, gdje nije imao podršku okruženja i lokalne politike. Štoviše, kao čovjekoljupca i dobričinu, mnogi su ga ondje iskorištavali, pa mu je tako nestao i novac s računa.
>> Pogledajte razgovor s fotoreporterom kojem su vatreni promijenili život
Boksač koji je imao srce kao rijetko tko !!! Kako je taj udarao !!! Na njegovu žalost, mlađi to ne znaju, postojao je Bugarin Plamen Jankov koji ga je redovito masakrirao.Pogledajte teletekst tzv. Hrvatske televizije, str 507.Ne daj Bože da se uz imena Mate Parlova i Marijana Beneša spomene riječ Hrvati. Svuda je perfidno upakovana Jugoslavija.I to smeće mi financiramo !!!