Ivana Paradžiković, urednica i voditeljica emisije “Provjereno”, koja se na Novoj TV prikazuje već 12 godina, jedan je od simbola spomenute TV kuće. Zbog iznimnog društvenog angažmana svih novinara i osoba koji stvaraju ovu emisiju te činjenice da je promijenila brojne sudbine obespravljenih građana, mnogi s razlogom “Provjereno” smatraju najutjecajnijom i najgledanijom emisijom kod nas.
Kad se osvrnete iza sebe, možete li vjerovati da je već prošlo devet godina, koliko uređujete i vodite emisiju “Provjereno”? Kako pronalazite nove izazove?
Nekidan su mi u redakciji to isto pitanje postavili mladi kolege novinari, aludirajući na to što toliko dugo radim ovaj posao. A početkom svake sezone imam u trbuhu istu tremu, isto uzbuđenje. Tremu zbog odgovornosti, uzbuđenje zbog velikih stvari koje činimo. Kada završavamo sezonu i podvučemo crtu, tek tada shvatimo što smo sve napravili, koje smo slučajeve riješili i koliko ljudi pomogli. U tom trenutku ne mogu osjetiti ništa drugo do ponos. Imamo sreću što radimo ono što volimo te što nas gledatelji podupiru toliko godina. Uostalom, jednom tko okusi ovaj osjećaj, bez toga je teško živjeti, nezamislivo.
Koliko je stresno raditi takav tip emisije i kako pronalazite teme?
Rečenica kojom nam se najčešće obraćaju građani jest - imam dobru priču za “Provjereno”. One su na svakom koraku. Danas nam je mnogo jednostavnije pronaći dobru priču jer nam se ljudi lakše javljaju - od insajdera iz institucija, zaštićenih svjedoka, žrtava... Sve je više pojedinaca u društvu koji osjećaju odgovornost učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi raskrinkali korupciju i kriminal, pomogli nekome i time promijenili društvo nabolje. To je za mene najveći izraz domoljublja - hrabrost da progovore, a ne da šutke gledaju što se događa i čekaju da se nešto samo promijeni. Neizmjerno sam sretna kada upravo takvi ljudi u nama vide svoje saveznike.
Jeste li ikada, poput vaših novinara, doživjeli neke prijetnje zbog neke teme koju ste obrađivali?
Ako bismo na taj način pristupali poslu, birali bismo manje opasne, manje rizične teme, kalkulirali bismo, a to onda ne bi bilo to.
Prepoznaju li vas ljudi na cesti te prilaze li vam sa svojim pričama i problemima?
Ne prepoznaju me dok mi ne čuju glas koji je, ni sama ne znam po čemu, ali svi kažu – specifičan. Možda zato što sam u studiju ozbiljna i odrješita, a privatno nasmijana pa je na prvu teško spojiti lik i djelo. No kada progovorim, vidim kako se svima pali lampica. I, naravno, onda mi prilaze tražeći savjet i pomoć. Kada shvatimo da su ljudi izgubili vjeru u institucije i da nas vide kao posljednju slamku spasa, to je gorko-sladak osjećaj.
Vežete li se emotivno za vaše priloge?
Naravno, pa nisu to prilozi, to su stvarni ljudi, imenom i prezimenom, koje nikada ne doživljavamo kao priče koje ćemo samo odraditi. Mislim da toga općenito nedostaje - humanosti, pristupa ljudima kao osobama, a ne kao formularima i tabelama.
Postoji li neki prilog koji vam se tijekom svih ovih godina posebno urezao u pamćenje i zašto?
Ne mogu izdvojiti jedan, svakog četvrtka imam jedan koji me razljuti, rastuži ili usreći. Tijekom ovih 11 sezona, ako uzmemo prosjek od četiri priče na tjedan, dođemo do brojke od 2000! Ispričali smo ih 2000, kako da izdvojim samo jednu? Ponekada znam pogledati neki stari prilog i ostanem „paf“ kada nakon toliko vremena shvatim koliko je to dobro. Bez lažne skromnosti, mislim da smo postavili prepoznatljiv standard - od novinarskog pristupa do vizualnog identiteta, i ponosno mogu tvrditi da “Provjereno” izgleda svjetski. I za to nisu zaslužni samo novinari, tu je podugačak popis ljudi bez kojih ne bismo bili to što jesmo. Tijekom godina u emisiju je dao i unio djelić sebe svaki snimatelj, montažer, ali i brojni drugi kolege. Svi su oni vrhunski profesionalci.
Kakva ste šefica i što vam je najvažnije u odnosu s kolegama?
Svima nam je najvažnije povjerenje. Uporna sam, kažu moji: “Ta kad zagrize, ne pušta.” Treba me moći trpjeti, ali uz puno smijeha, već dugo im to polazi za rukom.
Kako se rješavate stresa koji vaš posao neizbježno nosi sa sobom?
Zafrkancijom. Smijemo se. To je naš ispušni ventil.
Biste li voljeli raditi “Provjereno” još dugo ili razmišljate o nekim drugim emisijama i formatima?
Nikada nisam kovala planove za budućnost. Mogu vam reći da još volim i još me pokreće ista strast, a to mi je najvažnije.
Što nam novo pripremate ove jeseni, kakve teme?
Iako nas nije bilo na ekranima, marljivo smo radili, pratili što se događa s pričama koje smo započeli prije ljetne stanke, što se promijenilo u životu naših sugovornika. Tako je jednoj djevojci čiju smo priču pratili odobren lijek koji joj doslovno život znači, pridonijeli smo oslobađanju iz zatvora nedužnog čovjeka i spriječili njegovo izručenje zemlji gdje bi mu život bio ugrožen, nastavljamo pratiti priču o odnosu prema radnicama u tekstilnoj tvornici Boxmark jer naša je reportaža izazvala i zanimanje austrijske državne televizije koji su se također uključili u slučaj. No uza sve te priče, nastavljamo donositi i neke nove nevjerojatne slučajeve, intrigantne i dosad neispričane, poput medicinskog fenomena žene kojoj se zbog ugriza komarca u tijelu razmnožavaju crvi, a liječnici mjesecima ne mogu pronaći rješenje za njezino stanje. Nastavit ćemo donositi i inspirativne priče, poput jedne o ženi čija bi nas životna sudbina sve mogla posramiti jer ona je živi dokaz kako su barijere samo u našim glavama. Takve su priče posebno važne u emisiji i smatramo našom odgovornošću podsjećati ljude da život može biti lijep te da mnogo toga ovisi o našem pogledu. Sve u svemu, jedva čekamo početak sezone, a sudeći po mailovima, pozivima i porukama, znamo da smo i gledateljima nedostajali.
Iza vas je godišnji odmor – jeste li napunili baterije i odmorili ste?
Obišla sam od Istre do Dalmacije, sve najljepše uvale, kušala najfinije delicije, bila s onima koje najviše volim pa sam i više nego spremna, odmorna i napunjenih baterija.
Kako inače provodite slobodno vrijeme i imate li ga dovoljno?
Slobodno je vrijeme relativan pojam u našoj branši. Uvijek smo dostupni, telefon je u funkciji od 0 do 24, to je nešto s čime se saživiš.
Volite putovanja – koje su vam destinacije omiljene i postoji li neko mjesto na koje silno želite otputovati?
Sin Hugo i ja želimo vidjeti auroru borealis, to nam je broj jedan na popisu želja.
Kada ćete otići u Vojvodinu i vaše rodne Kukujevce?
Kada dođe vrijeme za to, nije mi to tek usputni izlet.
Provjereno znamo da ste vrsna kuharica – imate li još nekih hobija?
Ne bih rekla da mi je kuhanje hobi. Što sam starija, sve sam svjesnija koliko je važno ono što jedeš pa zato biram domaću hranu.
Bavite li se nekim sportom i pazite li strogo na svoju prehranu?
Neprestano sam u nekoj akciji. Nedavno sam se zaljubila u reformer, a obožavam ii Sljeme. Zbog problema s kralježnicom (jer sam visoka, a svijet nije skrojen po mjeri visokih), nedavno sam krenula na plivanje koje se pokazalo kao najučinkovitiji trening. Tu su i neizostavni treninzi, odnosno mučenja u teretani s kineziologom.
Koliko pažnje posvećujete svom fizičkom izgledu – što zbog posla, a što privatno?
U kondiciji sam, ali više zbog zdravlja nego zbog izgleda.
Pogledajte video: Deset godina od smrti Dina Dvornika
Dobra.