Nakon što je godinama karijeru gradio kao politički reporter, RTL-ovac Adrian De Vrgna prije nešto manje od mjesec dana okušao se u novoj profesionalnoj ulozi. Umjesto s terena, gledateljima najnovije informacije odnedavno prenosi iz studija informativne emisije "RTL danas" koju vodi zajedno s kolegicom Damirom Gregoret. Reakcije gledatelja su, kaže Adrian, i više nego dobre, a upravo se tako i on osjeća u novoj ulozi. - RTL je tim divnih ljudi, a ovo je bio logičan iskorak. Svi su mi podrška. Kao što je zahtjevno biti na terenu, jednaka odgovornost i priprema potrebna je za posao u studiju. Prvi ulazimo u domove i gledatelji su nam uvijek na prvome mjestu. A to se vidi po načinu kojim im pristupamo i s terena i iz studija. Oba okruženja su mi prirodna i jedno ne isključuje drugo - kaže De Vrgna kojem je poseban užitak raditi s Damirom Gregoret jer osim što su kolege, privatno su i jako dobri prijatelji.
- Damira je sjajan profesionalac, nikad nismo imali kurtoazan odnos. Kritika, ona konstruktivna, baš kao i zaslužena pohvala nikad nije izostala. To što smo i prijatelji ne smeta našem profesionalnom odnosu. Oboje smo slični po tome što s obje noge čvrsto stojimo na zemlji te u poslu dajemo maksimum. I bez lažne skromnosti, kao voditeljski par funkcioniramo jako dobro - ističe novi voditelj.
Nedavni potres od kojeg se Hrvatska još oporavlja zatekao ga je upravo na poslu, i to samo dan prije njegova voditeljskog debija. - Bio je to ludi dan. Dan prije nego što sam prvi put sjeo u voditeljskiu stolac. Urednici, reporteri, svi su munjevito reagirali. Šok je to bio za sve. Pripremali smo emisiju i bili puni adrenalina, ali i tuge, pogotovo kada smo saznali da su izgubljeni i ljudski životi. A sedam ih je ugašeno - prisjeća se De Vrgna koji unatoč nikad neizvjesnijim vremenima ne gubi optimizam.
Ipak, ističe kako se boji posljedica koje će pandemija i potresi ostaviti na društvo. - Pokušavam na sve gledati pozitivno. Živimo u vremenima kada je nemoguće ne biti svjestan koliko je sve oko nas krhko i koje su prave vrijednosti. Strah me za bližnje. Brinu me dugoročne posljedice. Kakvo će biti zdravlje naših mladih. I o tome kao društvo moramo voditi računa. Ono što, vjerujem, mnoge zabrinjava je neizvjesnost. I kada će doći do povratka na staro. Sigurno da ovako dugoročno ne možemo, no optimističan sam - kaže De Vrgna.
Taj 42-godišnji Šibenčanin kaže da mu je novinarstvo oduvijek bilo privlačno, no nikada nije isključivao druge karijere. Malo je nedostajalo da upravo on bude s druge strane mikrofona, one na kojoj su trenutačno njegovi sugovornici. - Silom prilika, tenisom sam se prestao baviti. Neke druge stvari postale su mi prioriteti. Ali igram rekreativno. I dalje je to sport u koji sam zaljubljen. Ne žalim ni za čim. Mogao sam živjeti izvan Hrvatske, no odabrao sam biti tu - napominje Adrian koji nam je otkrio tajnu svoga zanimljiva prezimena De Vrgna.
- Porijeklo prezimena je talijansko, kao i mnogih prezimena u Dalmaciji. Pisalo se svakojako, pa mu fali koji vokal. Iz dalmatinskih obitelji sam s obje strane, uostalom i rođen sam u Šibeniku - ističe reporter i voditelj. Dalmaciju obožava, no balans između kontinenta i mora trenutačno mu savršeno odgovara. - Potpuni povratak u rodni grad jednog dana ne isključujem, ali sada još nije vrijeme za to. Moj rodni kraj ima svoj šarm, ali svijet je globalno selo. S kraja na kraj Europe se stigne za par sati avionom. Što je onda par sati za upravljačem. A ja volim voziti, ljubitelj sam automobila. To me opušta, baš kao i ljetne ćakule s "morskom" ekipom jer tada politika nije u prvom planu.
- Politička zbivanja najčešće komentiram s obitelji i s kolegama kad se nađemo izvan posla. Nije politika bauk. Ali kad sam ljeti sa svojom ekipom na moru, sve redom Dalmatincima, Gorkim, Rikijem, Matom, Tonijem, Kajom..., pustim mozak na pašu. I onda se držim one - neću politiku u svoju butigu - kaže smiješeći se Adrian. Iako pred kamerama izgleda dosta prilično opušteno, priznaje da ga iz takta mogu izbaciti nepravda, neprofesionalnost, laž, licemjerje i zloba.
- Zna biti stresnih izvanrednih trenutaka, ali svakom utakmicom u nogama i taj dio se lakše svlada. Svakom sugovorniku pristupam jednako. Nikoga ne smijete podcijeniti, ali ni bojati se bilo kome postaviti pravo pitanje. U našem poslu bitno je vrijeme, najzahvalniji su oni sugovornici koji se ne libe kratko i jasno, ali sadržajno izreći svoje misli, stav, poruku, slagali se drugi s njom ili ne. Najgore je kad se, kako kaže narod, puno zuji, a malo meda daje. A to je također čest slučaj - ističe De Vrgna i naglašava kako je glavna odlika dobrog reportera prije svega - dobra priprema. - Nema vođenja u sretnim čarapama, javljanja sa sretnom kravatom (smijeh). Koncentracija je jako bitna. Vladanje materijom, rad i usavršavanje - ističe reporter koji se od stresnog novinarskog života najradije opušta u krugu obitelji.
Otac je tinejdžera Enrica koji već sada iskazuje interes, baš poput oca, za politiku. - Politika ga zanima, strategija, povijest. Prati moj rad i ponosi se svojim ocem. Baš kao što se mi, Ivana i ja, njegovi roditelji, ponosimo njime. Kiko je super, a izazov je odabrati srednju školu. Ima gomilu interesa. Izazov je i naći mjeru kad su nove tehnologije u pitanju. Najviše ga volim gledati ljeti kad bezbrižno provodi dane na moru, kad je aktivan s ekipom - kaže Adrian koji je i sam po prirodi dosta aktivan.
- Ljeti vodim zdraviji život, plivam, hodam, rekreativno igram tenis... Čak sam se i s nekoliko kolega s RTL-a našao po tom pitanju. Sada toga nema pa sam fizički manje aktivan - kaže De Vrgna i dodaje da više pazi i na jelovnik.
- Zdravo, lagano, mediteranski. Nisam masterchef, ali se snalazim u kuhinji - skromno će Adrian. Slobodno vrijeme koristi za izlete u prirodu i druženje sa psom. - Sve u okviru mogućeg u ovo doba pandemije. Uz to volim gledati i dobar film ili čitati neko zanimljivo štivo. Nedostaju mi i odlasci izvan zemlje, a kao i svačiji, pati i moj društveni život - priznaje RTL-ovac koji velikih želja i planova za 2021. godinu nema. - Ova prošla godina nas je dobro stresla. Nadajmo se da je najgore iza nas. Nadam se da ćemo izvući pouke i biti bolji jedni prema drugima. Biti ljudi. To je jedino važno - zaključuje De Vrgna.
Hrvatska je tako pomažena i blagoslovljena svojim fantastičnim voditeljima, reporterima, novinarima, blagoslovljena svojim nedostižnim urednicima koji su stanje medija u Hrvatskoj doveli na jednu iznad svih granica visoku razinu. U ovom jeku odlaska iz Hrvatske - gdje "sve što valja" glavom bez obzira napušta nas u smjeru Irske, Škotske, Austrije ili Njemačke bojim se onog trenutka kada će nas stranci osiromašiti za ove Bogom dane ljude i pozvati ih u svoje zemlje na rad i nuditi im novac koji u Hrvatskoj nikada ne mogu zaraditi. To bi značilo propast Hrvatske. Udarac Hrvatskoj od kojeg se više nikada ne bi mogla oporaviti. Zato ih ovdje moramo čuvati i paziti - jer ako nam oni svi odu - propast vječna nam je sigurna.