Kada se prije nešto više od tjedan dana u RTL Direktu odjavljujući emisiju Mojmira Pastorčić požalila kako joj nitko nije čestitao imendan izazvala je brojne reakcije, a njezin šef Zoran Šprajc sutradan ju je iznenadio čestitkom u koju je uključio brojne poznate osobe. Je li slutila da će njezin imendan izazvati takvu buru reakcija, kako njezin posao funkcionira u doba koronavirusa i što joj nedostaje u ovoj situaciji kada nam se život svima iz korijena promijenio, Mojmira nam je otkrila u intervju.
Novinarstvo je postalo iznimno bitno tijekom ove pandemije koronavirusa, koliko je ova situacija promijenila vaš život i s kakvim izazovima u poslovnom smislu se susrećete zadnjih tjedana?
Korona je promijenila sve. Sve je otkazano. I škola i birtija i ekonomija i zagrljaji. Ne lete avioni, ne voze tramvaji. Ali „Direkt“ ide. I kad znaš da ljudi sjede doma u ovoj teškoj situaciji i opsesivno misle o bolesti i dezinficiraju ruke 1000 puta na dan, brinu o svojima, o poslu, novcu, kreditu, o tome što nas uopće nakon ovog čeka, i bombardirani su svakakvim glupostima, onda je važnije nego ikad kako radimo. Važno je da nismo samo brojači mrtvih, važno je da ne doprinosimo panici. I zato radimo priče koje pomažu bolje razumjeti što se događa, razgovaramo sa znanstvenicima, puno se bavimo statistikom, jedinstven je trenutak da sve zemlje proživljavaju istu stvar na različite načine. Zašto je smrtnost negdje 1,5% drugdje 10%, što nas mogu naučiti zemlje poput Islanda koje su testirale jako puno ljudi. Analiziramo gdje je Italija pogriješila, što mi moramo bolje, kako si dokazano možete pomoći, koje sve neistine se šire kao korona. Pokušavamo govoriti i o pozitivnim stvarima koje su se dogodile. Uz malo humora. Bez toga ne ide.
Koliko je teže raditi RTL Direkt u ovoj situaciji kada je socijalni kontakt sveden na minimum, kako ste doskočili tom problemu i kako uopće sada funkcionira redakcija RTL Direkta?
RTL ova redakcija radi u dva tima koji se međusobno ne susreću. Crni tim radi tri dana, onda crveni. To uključuje sve. I snimatelje i montažere i novinare i urednike i producente i voditelje. Ja sam crveni tim, pa ljude s kojima sam inače svaki dan cijeli dan - Gorana Latkovića, Kristinu Čirjak, Petra Panjkotu nisam vidjela već mjesec dana. Nedostaju mi. Za televiziju je ovo isto potpuno nova situacija. I prilagođavamo se na sve načine. Odjednom se ne možeš približavati drugom čovjeku, stojiš 2 metra od sugovornika, sve je iza pleksiglasa, dezinficirano, novo normalno. Sugovornici se snimaju sami, gosti se javljaju skypom, whatsappom, zoomom. Ja u dnevnom boravku imam studio iz kojeg ide „Direkt“ na dane kad je u Krapinskoj tim koji ne smijem susresti. Televizija od doma? I to može. Tako rade i Stephen Colbert, Jimmy Kimmel, Trevor Noah, pa će uskoro i Šprajc.
Tijekom ove pandemije Zagreb je pogodio i jak potres, nedostaje li vam u takvim momentima rad na terenu?
Teške su to situacije. Novinari, snimatelji, i njih je potres probudio, potresao, prestrašio im djecu, uništio nešto u kući. I oni su brinuli za svoje, ali su otišli na posao, i cijeli dan radili izvanredne vijesti, jurili po razrušenom gradu i hladnoći, bili u nemogućim situacijama. Istovremeno je i najgore i najbolje biti novinar - i to posebno na takve teške dane, kao što je dan najgoreg potresa u 140 godina. Ponosna sam da se RTL ponovno, kad je najteže, pokazao sa svojim vrsnim reporterima i sjajnim snimateljima. Ali da, kad si i urednik i voditelj više nigdje ne ideš. Nema potresa, požara, poplave, ma ni dobre stare pressice. Samo kompjuter.
Što vam je bilo najstresnije u ovih nekoliko zadnjih tjedana kada nam se svima život poprilično promijenio?
Sve je stresno. I voziti se navečer po Zagrebu u kojem su samo policijski auti i nitko drugi, i snimke ljesova iz Italije, i kontinuirana briga za ljude koje voliš. Stresno je koliko je ljudi dobilo otkaz. Stresno je da živimo u vrijeme kad se čovjek boji drugog čovjeka. Stresno je da su zaraženi djedovi i bake u puno domova. Stresno je što nemamo pojma koliko će dugo trajati. Stresni su redovi ispred dućana. Stresno je pomislit što će se dogodit u Indiji. A i potres u Zagrebu koji nam je svima, kao i zgradama - prodrmao temelje.
Vaša odjava RTL Direkta prije tjedan dana u kojoj ste rekli kako vam nitko nije čestitao imendan izazvala je puno reakcija, je li vas to iznenadilo?
To je trebala bit samo fora, ne vapaj za čestitikom. Jednom sam u nekom starom kalendaru našla da je Mojmir 31.3. i odlučila sam da je to i moj imendan. I već 15 godina 31.3. navečer svojima kažem - tenks kaj ste mi čestitali imendan. Pa naravno da nitko to ne zna, u Hrvatskoj živi 63 Mojmira i taj imendan ne piše ni u jednom novom kalendaru. Nisam promislila o tome što će se dogoditi i kakva će biti reakcija ako to kažem u emisiji. Ne mogu vjerovat koliko ljudi mi je čestitalo. Od svuda, gospođe iz Opuzena, kolege s Prigorske TV, Šime Strikoman, ljudi koji gledaju, ljude koje nisam vidjela 15 godina, susjedi, tete u dućanu. Hvala svima. Sve je moguće. Pa i da netko tko se zove Mojmira ima imendan.
Zoran Šprajc i druge javne osobe dan poslije su vam u emisiji čestitali imendan, tko je stajao iza te ideje da se taj prilog objavi na kraju Direkta?
To je maslo producenta Mire Lujića. Radili smo „Direkt“ zajedno godinama, on je vrhunski producent - uvijek pun suludih informacija, ideja i planova, svakog ili poznaje ili može do njega u 5 minuta. On je to smislio i producirao, uz blagoslov urednika Ivana Skorina. Nevjerojatno mi je kako su to dobro skrivali, nisam imala pojma sve dok nije u eteru krenula Šprajcova čestitka. Ja sam se pokrila rukama po glavi i čula u uhu režisera Dinu Vitasa kako govori: „Mojmira, vani si“. Dosta neugodno.
Kako vas zovu kolege na poslu, imate li neki nadimak?
Zovu me svakako. Mojkas, Moka, Mo, Modžmir, Pastore.
Ljubav ne poznaje godine: Ove poznate dame završile su s mlađim muškarcima
U poslovnom smislu od kraja prošle godine dočekali su vas brojni izazovi, uređivanje i vođenje Dirkta, predsjednički izbori, sada i pandemija, pitate li se što je sljedeće ili ste nakon svega ovog sasvim spremni na nove izazove?
Pa, kao ona prognoza za Zagreb, dan nakon potresa. Vulkan na Sljemenu i Godzilla. To očekujem.
Prati li Šprajc iz sjene rad RTL Direkta i koliko često mu se obratite za savjet ili pitate za sugestiju?
Šprajc je uvijek dobra adresa za sve, jer ima dobre ideje i originalnu perspektivu, poznaje puno ljudi i o mnogo toga smo pričali. Posebno oko preuređenja studija, novog identiteta. Ali trebalo mu je dati i vrijeme da se malo opusti, pa i odmori od višegodišnje opsesije dnevnim događajima i od televizijskog ludila. Sad je odmoren i spreman za povratak.
U kakvim situacijama najlakše izgubite živce i što vam pomaže da se smirite?
Izgubim živce kad nešto u emisiji bude krivo. Pravopisna pogreška, logička greška, krivi podatak, kriva slika. Gledatelj to pamti, za to nemam tolerancije. Ne mogu se pohvaliti dobrim živcima niti naročito dobrim strategijama za njihovo smirivanje.
Koje svoje geste najviše primjećujete i koje vas najviše živciraju dok se gledate na malom ekranu?
Najveći mi je problem što s rukama. Imam duge ruke i duge prste i stalno mašem kad govorim, onda se u studiju borim protiv tog instinkta, i onda opet ne valja jer držim stisnute šake na stolu. Ne volim se gledat na televiziji i izbjegavam to.
Koja osoba iz javnog života vam se pokazala kao odličan sugovornik i postoji li netko od gostiju u RTL Direktu tko vas je uspio izbaciti iz takta?
Ide ti na živce svatko tko namjerno dugo odgovara na pitanja i okoliša jer tako troši vrijeme i zna da ga u 6 minuta onda nećeš stići pitati sve ostalo. Idu ti na živce te općologijske formulacije bez sadržaja. Inače, sa svakim volim razgovarati.
Što vam osobno najviše fali tijekom ove karantene, što ćete prvo napraviti kad nam se život vrati u normalu i mislite li da bismo kao društvo neke navike stečene u ovoj situaciji trebali nastaviti prakticirati i kad ovo završi?
Zanimljivo je sad kad su nam oduzete sve te umjetne potrebe. Nema razgledavanja cipela, ne treba ti veći televizor, nisu svi cijelu nedjelju u shopping centru, nema mahnite konzumacije svega, tu si gdje jesi, imaš što imaš. Dobro je da ljudi više vremena provode jedni s drugima, što se više brinu za one koji su im bliski, dobro je da se djeca i roditelji upoznaju. A fali mi sve. Kafić gdje ujutro pijem kavu i čitam novine, fali mi gužva, ljudi, normalan ljudski kontakt koji nije prožet oprezom.
Tko je u obitelji vaš najveći kritičar, gledaju li vaši svaki RTL Direkt i s kakvim komentarima vas dočekaju?
Moja mama gleda svaki „Direkt“, i svaki put mi pošalje poruku kako je bilo. Nevjerojatno mi je da je to moguće. Hvala mami. Svi svašta komentiraju. I frizuru i gosta i jesam li se previše mrštila.
Gledatelje zanima kako će se razvijati situacija s koronavirusom, do kada će trajati zabrane i posebne mjere, javljaju li vam se gledatelji mailom ili porukama, traže li neke insajderske informacije?
Ne znam jesu li nam se ikada prije gledatelji ovako puno javljali. Šalju nam svoje ideje, mišljenja, prijedloge, brige. I mi njih svašta pitamo, pa nam šalju videa bizarnih kućnih situacija, pričaju o svojim problemima, predlažu nam što da pitamo goste.
Jeste li konačno upoznali još jednu Mojmiru, ako se ne varam rekli ste da dosad niste upoznali nijednu ženu koja se zove kao vi?
Nisam. Još je čekam.
Kada se sve ovo smiri i kad se Šprajc vrati idete li na godišnji i kako zamišljate taj godišnji?
Svašta sam ja zamišljala, i Libanon i New York i Brazil, ali u situaciji kad bez posebne propusnice ne možeš do Klinča Sela, koncept godišnjeg se mijenja. Putovanja kako smo ih shvaćali, i takva sloboda kretanja - neko vrijeme sigurno više neće biti moguća. Niti ćemo mi ići, niti će k nama dolaziti. I užasavam se financijskog sloma koji će se Hrvatskoj i mnogima u Hrvatskoj dogoditi zbog toga. Ali bit će zanimljivo vidjeti što će se sve dogoditi i kakve će posljedice imati. Jer, turizam je i naša snaga i naš problem. Iselio je Dubrovčane iz Dubrovnika i Splićane iz Splita, promijenio gradove, mjesta su izgubila ljude, identitet i autentičnost. Nudi se samo ono što turisti konzumiraju. Ono što događa Barceloni, Amsterdamu, događa se i nama. I sad odjednom sve staje i nitko neće doći. Vidjet ćemo Jadran bez hordi, grupa, kruzera. Možda ćemo jedno ljeto moći biti gosti na svom moru. Veselim se barem tome.
super je kada jedan medija radi promidžbu konkurenciji, to je inteligentno!, nismo ni sumnjali...