Kada je u siječnju ove godine Lana Jurčević izbrisala svoj Instagram-profil, nitko nije imao pojma što se događa, a pet dana nakon, ova je mlada pjevačica pokazala da je sve to bio dio inozemnog plana. Tako je Lana, sada La Lana, postala prva hrvatska pjevačica u povijesti koja je potpisala ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Warner Music, a upravo ona zastupa mnoge svjetske zvijezde. Jedan papir tako joj je promijenio život, a “prva” pjesma zaradila je više od 2 i pol milijuna pregleda na YouTubeu.
S druge strane, u jeku epidemije koronavirusa, Lana se trenutačno fokusirala na doniranje zaštitnih rukavica i maski, izradu dezinficijensa, od čije prodaje također donira sredstva, a donirala je i čak deset tisuća kuna. Nama je otkrila kako je došlo do potpisivanja ugovora života, kakvi su joj daljnji planovi, ali i kako na nju utječe epidemija i izolacija.
Potpisali ste ugovor života, i to s diskografskom kućom Warner Music koja zastupa svjetske megazvijezde kao što su Madonna, Ed Sheeran, Dua Lipa, David Guetta... Kako je sve počelo?
Zapravo, ja sam oduvijek pisala pjesme prvo na engleskom, a onda bismo naknadno smišljali tekstove na hrvatskom. Tako je nastala većina mojih pjesama kojima sam bila autorica glazbe i teksta. Nekako sam osjećala da mi je to u krvi i prirodno. Zadnjih godina radila sam sa strancima, od Engleza do Šveđana s kojima sam imala “studio sessions” u kojima bismo improvizirali na licu mjesta i radili pjesme. Tako je nastala jedna, koja je bila “okidač”, koju su čuli razni izdavači i Warner je bio prvi koji je ponudio ugovor.
Tko je zapravo La Lana i zašto novo ime?
Samo smo dodali La ispred Lana, a to je, još dok sam bila klinka, bilo obećanje samoj sebi, ako ću ikada pjevati na engleskom, da će mi to biti umjetničko ime. Tko je La Lana? Vidjet ćemo još... Obećavam da će biti zanimljivo (smijeh).
Prva pjesma kod publike je prošla i više nego odlično. U kojem smjeru vas gura ovaj ugovor? Hoće li biti još pjesama na hrvatskom?
Za sada sam vezana uz projekt koji se tiče najviše stranog tržišta, ali sam presretna jer ju je i moja publika u Hrvatskoj prihvatila. Dobila sam i novu, što je genijalan osjećaj, kad vidim da se sluša od Meksika, Argentine, Turske, Poljske, arapskih zemalja...
Znači li to da ćete ubuduće na koncertima pjevati samo nove pjesme, one La Lane, ili ćemo imati prilike čuti i stare?
Na tom konceptu još radimo, ali svakako ne želim i neću “izbrisati” sve ono što sam radila do sada. To su godine ljubavi i ulaganja i stvaranja velike baze slušatelja i njih nikad ne želim iznevjeriti. Od “Odlaziš” do “Prave ljubavi”, “Ludog ljeta” i pjesama koje su obilježile moj život i koje obožavam.
Razmišljate li o preseljenju i potpunoj inozemnoj karijeri?
Za sada ne jer za bavljenje muzikom apsolutno je nebitno gdje živite. U svakom slučaju, putovanja su najnormalniji dio toga. Tako mi je bilo i prije, tako će vjerojatno biti i dalje.
Kako su nastali pjesma i spot “So Messed Up”, ? Znamo da je vaša ideja bila imati Carlita u spotu?
Pjesma je napisana u Los Angelesu, od Grammy nominiranih autora, gdje sam ju i snimila, a spot je snimljen u Berlinu. Pa dobro, ja sam inače užasno znatiželjna i blesava i volim neke netipične stvari i pala mi je na pamet ideja da imamo kokoš u spotu i na kraju je ispalo i smiješno i simpatično ljudima. I ne samo to, Carlito i ja smo grijali jedan drugog jer je bilo – 2 stupnja.
Zašto ste potpuno izbrisali Instagram-profil? Niste mogli na njemu samo promijeniti ime i nastaviti s novim objavama?
Sve su te objave arhivirane, da ih imam kad god poželim i kad ih se zaželim. Moje stare pjesme su ostale na YouTubeu, ljudi mogu doći do njih kada požele. Ako je novi početak i prekretnica, onda smo odlučili i da Instagram to na neki način prati.
Prema objavama na društvenim mrežama, vidimo potpuno drukčiji imidž, ali i forme objava (posebni klipovi, fotke). Tko je zaslužan za imidž?
Svi zajedno. Sad je to timski rad i stvarno me sve jako veseli, jer je toliko različitih utjecaja s različitih strana i osjećam da s tom novom atmosferom i okolinom imam toliko inspiracije za sve.
Krenuli ste doslovno od nule. Je li vas bilo strah neuspjeha, da vas publika neće prihvatiti?
Postojao je taj mali, zdravi strah, ali nije bio toliki da bi me blokirao i “zamrznuo”. Uvijek mi je bilo čudno zašto neki ljudi odbijaju velike prilike ili velike izazove, ali jednostavno ne vole svi izlaziti iz svoje zone komfora. I, da, možda se boje neuspjeha. Ja nisam takva. Za mene – neuspjeh bi bio da nisam probala. Za ostalo, neka bude kako treba biti.
Koliko vam se život promijenio nakon potpisivanja ugovora, ali i izbacivanja “prve” pjesme?
Pa na neki način, u glazbenoj industriji je to vrlo slično, samo su sada stranci u pitanju, sva komunikacija s izdavačem je na engleskom, uključeno je puno država i ureda koji rade na tome. Drukčiji je i pristup radu. Radim intervjue s različitim medijima iz različitih država. Zanimljivo je i zabavno. I novo.
Koji su vam planovi za budućnost, je li album uskoro u planu?
Radimo cijelo vrijeme, bez obzira na situaciju, na novom materijalu, pripremamo nove stvari. Novi singlovi će biti objavljeni ove godine. Vjerujem sljedeći već oko ljeta. Album će biti kad bude sve spremno. Polako, pa sigurno..
U kojem smjeru sada ide La PIEL, je li teško balansirati takvu tvrtku i sada novu,međunarodnu karijeru?
Ja sam uvijek bila “manijak” što se tiče posla. Meni nijedan radni dan ne traje manje od 16, 17 sati. Uvijek sam bila 300 na sat i kod mene nema odmora. Ja volim taj adrenalin, ispunjeno vrijeme i osjećaj da stvaram i da to rezultira divnim stvarima i reakcijama. To nema veze s materijalnim, ali ima veze s osjećajem koji je neopisiv.
Pati li vam sada privatni život još više?
I da i ne. Ovo je sada samo period i dok imam snage, želim uživati u tome. Bit će vremena za odmor i stavljanje obaveza i posla na drugo mjesto.
S obzirom na to da ste vi prva Hrvatica koja je uspjela ostvariti ovako zavidan uspjeh, kako gledate na hrvatsku glazbenu scenu? U čemu kaskamo?
Voljela bi da smo hrabriji i uporniji. Hrabriji: biti više ono što jesmo i reći što mislimo, manje razmišljati što će tko reći i ne odustajati nakon prvog pokušaja. Ovo kako oni rade vani je zaista jedan novi svijet, angažiranost do te mjere koja je za svako divljenje.
Kako na vas utječe trenutačna situacija s epidemijom koronavirusa?
Kao i na sve. Ja sam izvođač kojem je “hrana” za dušu kontakt s ljudima, nastupi, putovanja... S druge strane, imam firmu, La PIEL, zaposlene i cijelu malu mašineriju koja se svakodnevno brine o zdravlju organizma i ljepoti žena kvalitetnim i zdravim sastojcima. A ja se moram brinuti o svima njima, da ostanu raditi i da preživimo ovaj težak period za sve.
Nikome nije lako u kućnoj izolaciji ovih dana. Kako vama protječe vrijeme?
Ja nemam problem s izolacijom kao takvom. Kad nisam u akciji i na sve strane zbog glazbe, kuća je moje utočište i obožavam taj mir koji ne bih dala ni za što na svijetu.
Imali smo prilike vidjeti kako ste jedni od rijetkih koji su poduzeli nešto u ovom teškom vremenu. Donirali ste zaštitne rukavice i maske bolnicama, deset tisuća kuna, a čak i od prodaje dezinficijensa za ruke, donirate sredstva. To je hvalevrijedan potez, i ne samo jedan.
Hvala puno! To što ste nabrojili je tek početak. Ljudi nam uvelike pomažu u prikupljanju donacija, i to kroz kupnju onoga što im je u ovom trenutku jako potrebno, a to su dezinficijensi. I ako govorimo o njima, formulacija je takva da ne oštećuje kožu kao mnogi, štoviše, njeguje ju koliko je to moguće za takav proizvod i evo, na dobrom smo putu da napravimo još veće stvari. U kontaktu smo s bolnicama, raznim organizacijama koje trebaju pomoć. Srce mi je na mjestu sve više.
Jeste li bili u Zagrebu za vrijeme potresa 22. ožujka? Je li vaš dom u redu?
Jesam. Grozan osjećaj, ali treba zahvaliti Bogu i biti zahvalni što smo živi. Popucali zidovi i krovovi će se popraviti nekako, ima jako puno dobrih ljudi koji su se angažirali oko toga. Ono što se ne može
vratiti su dva života koja su izgubljena i to je ono sto je nažalost nepopravljivo i pretužno. Vjerujem da će se sve ostalo s vremenom smiriti, da ćemo izaći iz ovoga jači i borbeniji, a ne vratiti se na staro. Mislim da nas je ovo sve dobro protreslo i da ćemo znati više cijeniti neke stvari.
mislim da s drugom pjesmom treba srateski pricekat 10-15 godina, kad joj se kvocijent digne bar na razinu Zanamari dakle skoro troznamenkast