Engleski glumac Tom Hollander (56), koji već godinama živi s istom ženom na istoj adresi londonske četvrti Notting Hill, progovorio je protiv još jedne nove ludosti pretjerano politički korektnih holivudskih fanatika: ne, uloge homoseksualaca ne bi trebali glumiti samo homoseksualci, ideja umjetnosti, filmske ili kazališne, nije u doslovnom, već u hm... umjetničkoj kreaciji lika.
Nije dodao, iako je mogao, valjda se nije želio svađati: zamislimo samo obrnutu situaciju, da heteroseksualce ne smiju glumiti homoseksualci. Koliko bi starih holivudskih filmova bilo bi "izbrisano" ili kancelirano? Čitav opus Rocka Hudsona, da spomenem samo glumca koji se proslavio ulogama muškarčina i zavodnika, a onda preminuo kao jedna od prvih slavnih žrtava AIDS-a. Dodao je, ipak, možda i zato da se osigura od napada "misaone policije", da je njegova "seksualnost dovoljno liberalna i uključivala je najrazličitija iskustva, što se baš nikoga ne tiče".
To je pitanje postavljeno upravo Tomu Hollanderu jer je do sada glumio brojne homoseksualce, recimo ljubavnika Oscara Wildea ili Guya Burgessa, engleskog diplomata, koji je sa svojim gay prijateljima s Cambridgea, među kojima je bio i bliski kraljičin prijatelj i kustos Anthony Blunt, postao sovjetski špijun i umro u Rusiji.
Hollander je još više "uzbudio duhove" ulogom homoseksualca u drugoj sezoni sjajne serije "Bijeli lotus", pravog magneta za Emmyje, koju smo odgledali krajem 2022. i uzbuđeno čekamo treću sezonu. Glumio je gay predatora koji vreba bogate usamljene žene određenih godina, koje zavodi nudeći im sve ono što ne dobivaju od muževa, koji ne razumiju njihovu potrebu za nježnim pričama, laskom, glamurom i uživljavanjem u sve minuciozne detalje chica.
VEZANI ČLANCI
Lik zlog, manipulativnog, u ovom slučaju i sociopatskog homoseksualca osmislio je genijalni Mike White, naslonivši se na dugu američku tradiciju "walkera", naočitih i dotjeranih, duhovitih i obrazovanih muškaraca, plaćenih ili neplaćenih eskorta, koji su izvodili bogatašice na partyje, premijere i druga društvena događanja. Recimo, poznato je takvo prijateljstvo, najdublje, između Nancy Reagan, pradavno američke prve dame, i njezinog walkera, slavnog Jerryja Zipkina, inače prijatelja engleskog pisca Somerseta Maughama, koji je prema Zipkinu napravio svoj poznati lik esteta i snoba u romanu "Oštrica brijača". Da White i sam nije homoseksualac teško da bi tako olako, bez posljedica, osmislio lik - ne jednog, već cijele grupe - suštinski mizoginih gay prevaranata za koje su žene samo igračke.
No, Hollander nije nikada do sada glumio toliko isprenemaganog i "feminiziranog" homoseksualca kao u novoj američkoj TV seriji "Feud: Capote vs. The Swans" (Sukob: Capote protiv svojih labudica), o kojoj su se raspisali svi američki mediji, jer je pisac Truman Capote bio jedan od prvih proslavljenih otvoreno gay pisaca i prominentnih likova američke društvene scene.
Seriju je osmislio i producirao poznati, silno uspješni gay producent i scenarist Ryan Murphy, s poznatim redateljem Gusom Van Santom i nizom glumačkih zvijezda.
Capoteove labudice, najdotjeranije, najglamuroznije Njujorčanke glume poznate i priznate glumice, Naomi Watts, Diane Lane, Calista Flockhart, Chloë Sevigny, Demi Moore, a u ulozi piščeve mame opet se pojavljuje omiljena Murphyjeva glumica Jessica Lange.
Tom Hollander, školovan na sveučilištu Cambridge s poznatom glumačkom dramskom grupom, izvrstan je glumac, no u ulozi Capotea ipak se ne može mjeriti s prerano preminulim Philipom Seymourom Hoffmanom, koji je tog duboko nesretnog pisca puno suptilnije glumio u filmu "Capote" iz 2005.
Spominjem film "Capote" zato što završava otprilike tamo gdje počinje serija. Truman je četiri godine radio na "Hladnokrvnom ubojstvu" (1965.), novoj vrsti romana, fiktivno-dokumentarnog djela, kakva su šezdesetih i sedamdesetih postala vrlo popularna u Sjedinjenim Državama, i u novinama i u izdavaštvu, kad su se s "novim žurnalizmom" proslavili Tom Wolfe, Norman Mailer, Hunter S. Thompson, Joan Didion i drugi.
No, nitko toliko kao Capote, koji je s romanom "Hladnokrvno ubojstvo" postao, kako tvrde na kraju spomenutog filma, najpoznatiji živući američki pisac. Capote je samo na tom romanu zaradio (tadašnjih!) dva milijuna dolara. U početku je angažirao svoju dobru prijateljicu iz djetinjstva Harper Lee, autoricu romana "Ubiti pticu rugalicu", da s njim ode u Kansas i istraži okolnosti grabežnog umorstva četiri člana dobrostojeće seoske obitelji s kućom na osami. Interes za sve krvave detalje ubojstva i mračni um hladnokrvnih ubojica i tad je bio jednako snažan kao i danas.
No, Capote se istinski sprijateljio sa svoja dva glavna lika, pogotovo jednim od ubojica, tankoćutnijim samoukim crtačem, s kojim se neprestano dopisivao, posuđivao mu knjige i posjećivao ga, možda i razvio i neku vrstu platonskog homoerotskog odnosa. No, ipak mu na koncu nije pomogao oko izvršenja smrtne kazne koju je s odvjetnicima uspijevao odlagati, da bi se potom udaljio od svega, pisao čovjeku koji čeka smaknuće da nema više novaca za advokate, možda i zato što je želio da ta priča ipak završi kako bi mogao dovršiti i objaviti svoj roman.
Je li Capote bio hladnokrvno sebičan, što mu je predbacila prijateljica Harper Lee, ili je najdublje vjerovao da kao pisac ima na sve pravo, da je sve što doživljava njegov legitimni spisateljski materijal koji može koristiti kako želi, ne obazirući se na "žrtve" svojeg otrovnog pera, to je problem koji će ga zapravo mučiti do kraja života i kojim se bavi i nova serija. Na kraju ponešto razduženog, ali zanimljivog filma Bennetta Millera, Capote je i zadovoljan svojim postignućem, ali i zgađen sobom i svojom izdajom.
No, ubrzo se oporavio družeći se s najljepšim, ali još važnije, bogatim, najelegantnijim Njujorčankama. Kao što je rekao kreator Cristóbal Balenciaga koji ih je jedno vrijeme odijevao, žene ne moraju biti savršene ili lijepe da bi nosile moju odjeću, za to ja postojim, u njoj sve postaju lijepe. Nitko se elegancijom nije toliko oduševljavao kao Truman. Ona je zaista živio za ljepotu.
Na valu velikog uspjeha romana "Hladnokrvno ubojstvo" 1966. organizirao je svoj čuveni "Crno bijeli bal" u kićenoj dvorani hotela Plaza. Do danas Capoteov bal ostao je zapisan u povijesti NYC-a kao najglamurozniji događaj glamuroznog njujorškog beau mondea.
Tom balu posvećena je čitava treća epizoda serije "Sukob", snimljena u crno-bijeloj tehnici u kvazidokumentarnom stilu. Ona najbolje opisuje Capoteov nevjerojatno visok društveni status neposredno prije pada u nemilost i izgona iz raja, što će se dogoditi ubrzo. Trumanu, raspojasanom, beskrajno duhovitom kozeru (netko bi vjerojatno rekao tračeru, iako to nipošto nije isto) došli su se pokloniti i pokoji predstavnici najvišeg europskog plemstva, recimo bivši kralj Edward VIII sa svojom Wallis Simpson. Tu je bilo i jako puno holivudske "aristokracije", recimo Mia Farrow i Frank Sinatra, uz mnoge poznate redatelje i producente. Došli su mu i biznismeni sa ženama, Henry Ford III, Rothschild, Niarchos, poznati novinari, političari, pisci i umjetnici, a bal je bio posvećen kraljici izdavaštva Katharine Graham koja je nedavno od pokojnog muža preuzela utjecajne novine The Washington Post.
No, najvažnije su bile njegove "labudice", najbolja prijateljica Babe Paley, supruga bogatog osnivača moćne televizijske kuće CBS, potom Slim Keith, C. Z. Guest, Lee Radziwill (sestra Jackie Kennedy), Gloria Vanderbilt, Gloria Guinness, Marella Agnelli i mnoge druge bogatašice s kojima se neprestano družio u njihovim vilama na moru, na skijalištima, na jahtama i u privatnim avionima, kao i na bezbrojnim raskošnim partyjima u New Yorku.
Zašto ih je nazvao svojim labudicama? To objašnjava u prvoj epizodi serije svojem biseksualnom partneru s kojim se upoznao i općio u sauni javnog kupatila, dok ga vodi da ga "pokaže" svojim najbližim prijateljicama. Te žene poput labuda klize površinom društvenog jezera, zaprepašćujući lijepe, staložene, glatkog, nepomućenog perja, a ispod površine one moraju veslati nožicama duplo brže od običnih pataka samo da bi opstale na "vrhu", na površini. To je težak teret, one se muče da se ne utope pod težinom svoje prirodne i artificijelne ljepote, svojeg "perja", objasnio je.
Sama Babe Paley, kojoj je Capote javno komplimentirao da "ima samo jednu manu, a ta je da je savršena, osim toga - ona je savršena", dok umire od raka pluća i pomno se šminka, bira nakit i dotjeruje u Givenchyjevu kreaciju za odlazak na zračenje, objašnjava u seriji kako je ona svoj vlastiti umjetnički projekt ili produkt i to mora održati do kraja, ma koliko joj bilo teško.
Serija se zapravo bavi posljedicama velikog sukoba koji se dogodio između Capotea i njegovih najboljih prijateljica kad je u jednom članku za časopis Esquire, opet u tehnici novog žurnalizma, jedva zamaskirano, opisao neke nevjerojatno vulgarne i posve intimne detalje iz privatnog života tih žena, koje su se nerijetko udavale nekoliko puta i živjele s muževima koji su ih neprestano varali i tretirali kao trofejne konje koji zaslužuju najbolju njegu i opremu.
One su ga "izbrisale", kancelirale, rečeno današnjim rječnikom. Više ga nitko nije pozivao na druženja, postao je parija za visoko društvo i počeo još stravičnije piti i drogirati se. Zapadao je u sve težu spisateljsku blokadu i nemoć, na koncu je i skončao kao teški alkoholičar, ne završivši svoju dugo očekivanu novu knjigu koju je na večerama prepričavao godinama. Znao je reći kako će to biti njegovo posmrtno djelo jer će ga ubiti prije nego je dovrši.
Ta njegova posljednja knjiga "Uslišane molitve" doista je i objavljena posthumno 1987. kao zbirka dužih pripovjedaka jedva povezanih glavnim likom Capoteovog alter ega. Kad ju je pisao - desetljećima - samog sebe već je toliko prezirao da je glavnog junaka prikazao kao propalog, nekad talentiranog i naočitog mladog pisca koji se toliko propio i odao raskalašenom, raspusnom životu kao bogataška prišipetlja da na koncu prihvaća raditi i kao muška prostitutka.
Naš prerano preminuli psihijatar Robert Torre smatrao je da nas najdublje određuju prijateljstva iz mladosti, da nam nitko nikad ne može toliko dati kao prijatelji u toj formativnoj dobi. Smatrao je da je prijateljstvo čišći oblik ljubavi i od bračne ili roditeljske jer u prijatelju ne vidimo sebe i ne tražimo ništa osim osjećaja bliskosti i topline.
Vjerojatno je to svjesno ili ne vjerovao i Capote. U seriji Babe Paley sama za sebe kaže da je najčišću ljubav u životu osjećala za Trumana koji joj beskrajno nedostaje u bolesti, a na jednom drugom mjestu njezin moćni suprug i ženskar govori koliko je Babe obožavala Trumana. Posljedice izgubljene, iznevjerene ljubavi bole koliko i mržnja, možda i više.
Kao što sam već rekla, u filmu "Capote", vidimo da je pisac zgrožen svojom koristoljubivom izdajom prijatelja, mladog ubojice. Kad su ga ostavile labudice, naročito Babe, on se od te tuge zaista nije mogao oporaviti.
Ideju vodilju svojih "Uzvraćenih molitvi", a onda i serije "Sukob", Capote je pripisao kao parafrazu jedne misli svete Terezije Avilske: "Više je suza proliveno zbog uslišenih nego neuslišenih molitvi".
Uslišena molitva za Capotea je bio njegov veliki literarni uspjeh, maltene izum novog književnog žanra, a onda i ulazak u njujorško visoko društvo, o čemu je skupa s njima sanjala njegova disfunkcionalna majka alkoholičarka. Želio je vjerovati da ga njegov talent iskupljuje od svakog grijeha, da je jedino njemu dužan lojalnost. Govorio je da ima pravo biti moderna, američka reinkarnacija Marcela Prousta, velikog pisca koji je pisao o tajnama francuskog visokog društva i njegovim stvarnim protagonistima koje je slobodno povezivao s fiktivnim likovima.
Serija "Sukob: Capote protiv svojih labudica" zanimljiva je i kao evokacija života posljednje generacije sofisticiranog njujorškog beau mondea, koji je živio za eleganciju, a sve svoje gadosti uspijevao sakriti. Capote jedva da je tu koprenu uspio nakratko pomaknuti i za to platio preveliku kaznu.
On je pradavno - prije droge, alkohola i moralnog rasapa - bio izvanredan, rođeni pisac, ma koliko ga neki proglašavali običnim tračerom. Drznuo se govoriti o Glembajevima svojeg vremena s kojima se družio, s najdubljim, osobnim uvidom. Zar ne bi bilo sjajno da nam je netko, nije to morao biti Krleža, sočno opisao naše socijalističko i postsocijalističko "visoko društvo", njihove javne vrline i tajne poroke?
VIDEO Martin Kosovec uoči nastupa s novom pjesmom
