Srećko kao gazda neugodno je iznenađen stanjem u smočnici. Zalihe hrane sve je manje, a farmerima je potrebno više energije s obzirom na to da svakodnevno obavljaju zahtjevne fizičke poslove.
„Iznenađen sam neugodno. Imamo još dvije kile kukuruznog brašna, pola kile špeka i dva para kobasica. Sad si možete zamisliti što je to na osamnaest ljudi. Gladni ljudi“, rekao je Srećko te dodao kako se od namirnica najviše troši meso.
Prije dolaska trgovačkog putnika farmeri su se dogovorili što će mu ponuditi te su odredili i cijenu svoje ponude.
„Ja ću sad kao novi gazda mnogo obazrivije raspolagati dukatima kojih nema nego devet. I sad, rekoh, odlučite hoćete li da vam kupim duhan ili ćete radije imati ulja, šećera i soli, pa pušite i dalje brkove od kukuruza“, objasnio je ukratko Srećko svoj način raspolaganja dukatima.
„Budući da smo prošli put ušli u dug od 10 dukata, nadam se da ćemo ovaj put to uspjeti pokriti i naručiti dodatno što nam treba“, kazala je optimistična Maja M.
Na vrata farme stigao je trgovački putnik. Farmeri su prvo podmirili dug od 29 dukata, a zatim, da bi mogli kupiti nove proizvode, trgovačkom putniku ponudili su puru, kozlića i svoje rukotvorine. Škrinjica je tako bila teža za 40 dukata jer su uspjeli prodati puru i kozlića, no za iduću narudžbu farmeri su morali platiti unaprijed. „Ovo je katastrofa“, zaključio je Srećko.
