SUBOTA 8.3.
Vlast
zamijenila muževe i ljubavnike
Dan žena. Kao neka stara alatka za jednodnevnu upotrebu u
cijeloj godini iz spremišta fraza izvlači se sintagma
“položaj žene u društvu”. Mislim da se
uporabom tih riječi hoće nametnuti predodžba o samo jednom položaju
žene, o redukciji raskoši koju može imati ljubav, a pod tim
bi se onda podrazumijevao i samo jedan položaj muškarca. Ni
u (slabašnim) prosvjedima što su danas
organizirani taj konzervativni stav nije doveden u pitanje. Ne bi li ti
prosvjedi trebali reći kako žene hoće biti voljene? A pogledajte: u
Rijeci su se žene otimale o ruže koje im je, umjesto muževa, ljubavnika
i prijatelja, dijelila vlast, to jest gradonačelnik Obersnel. I kakav
je to onda “položaj žene u društvu”!?
Baš nikakav! A iskustvo nam kaže da žene, kao i
muškarci, vole različite položaje.
NEDJELJA 9.3.
“Farma”
– davno doba herojstva
Početak reality showa “Farma” na Novoj
TV podsjestio me na nezaboravni američki film
“Incident”. U filmu dva mlada nasilnika, s noževima
u rukama, u vagonu zlostavljaju cijelu Ameriku, predstavljenu
različitim zanimanjima ljudi koji ujutro idu na posao. Ponižavaju ih na
najgore moguće načine, na koje putnici kukavički pristaju. Nitko im se
ne usuđuje usprotiviti, sve dok ne dođu do jednog vojnika s rukom u
gipsu, koji ide kući na dopust. Vojnik im se junački i
uspješno suprotstavlja, s nekoliko udaraca ih obara na pod,
oduzima im noževe, a sad se oni pretvaraju u iste molećive bijednike
kakvima su bili učinili svoje žrtve. U kakvoj je svezi taj vojnik s
“Farmom” na Novoj TV? On je – sin
farmera. Sin zemlje koji iz nje raste i u nju pušta
korijenje, te s antejskom snagom koju mu ona daje suprotstavlja se
urbanim nasilnicima i do nebeskih visina uzdiže se iznad gradske pastve
boga kukavstva koja je bila ispunila vagon. Što je, dakle,
televizijska “Farma”, koju će kibicirati milijuni
gledatelja? Kukavičko prisjećanje na doba herojstva koje smo živjeli s
majkom zemljom.
PONEDJELJAK 10.3.
Škrabalo
– borac protiv nacionalizma!
Veliki zaljubljenik u film i povjesničar te umjetnosti Ivo
Škrabalo također je bio zaljubljen u politiku i vlast. Ali
mnogo više nego birači u njegov politički genij. Nasuprot
njemu dr. Franjo Tuđman nije se pačao u film, ali na svim izborima
uvjerljivo je pobjeđivao. Sada pak u knjizi “Hrvatska filmska
povijest ukratko (1896 – 2006)” Škrabalo
pridaje veliko značenje utjecaju koji je na neke redatelje i filmove
imala Tuđmanova “opsjednutost samonametnutom državotvornom
misijom” i njegov “nacionalistički
svjetonazor”. I Tuđman i ti redatelji u knjizi su mnogo gore
prošli nego Tito i njegovi filmski slavitelji. Dakako, isti
onaj Tito koji je pomeo Hrvatsko proljeće, te skupa s njim i slavni
nacionalistički “Hrvatski tjednik” u kojem je
Škrabalo bio jedan od najznačajnih urednika i suradnika.
Možda se Škrabalov pamfletizam protiv Tuđmana može pripisati
osvetništvu političkog gubitnika, ali jezik tog pamfletizma
nameće neizbježno pitanje – kakva je bila
Škrabalova uloga u “Hrvatskom tjedniku”
ako su zbog njemu mrskog nacionalizma glavni i odgovorni urednik toga
lista, Vlado Gotovac i Jozo Ivičević, odležali teške godine
zatvora!?
UTORAK 11.3.
Preobrazba
Dijane Čuljak
Otkad je izabrano novo vodstvo HRT-a, isprva malim pa sve
krupnijim koracima voditeljica Dijana Čuljak izlazi iz neugodne sjene
desničarskog novinara, motrištarke i Tuđmanova ulizice u
kojoj su je vidjeli ljevičarski mediji i komentatori. Latin,
Šprajc, Bago, Stanković i drugi HTV-ovi lijevo-liberalni
urednici-isljednici već joj mogu zavidjeti na sve
“objektivnijem” vođenju
“Otvorenoga”, a vrhunac njezine preobrazbe bilo je
praćenje današnjeg čitanja haaške optužnice
protiv hrvatskih generala koje je u studiju komentirala sa svojim
gostima, uglavnom zakletim neprijateljima Tuđmana i Gotovine. Pogotovo
su, kao da nastupaju u natjecanju “Zvijezde
pjevaju”, bar za ocjenu 8, Čuljkova i Ivo Banac skladno
otpjevali uspomenu na “strašne zločine”
koje su Hrvati napravili u Oluji i nakon nje, uspomenu na pothvat Carle
del Ponte koja je u sudnicu dovela Slobodana Mloševića i
pohvalu međunarodnom pravu koje je možda zbog političke pragmatike malo
zašepalo, ali Hrvati mu moraju pljeskati! Iz razloga
suprotnih onima kojima su se vodili, ljevičari su bili u pravu:
negdašnja novinarka
“Motrišta” doista svoje
sadašnje emisije vodi kao mokrišta!
SRIJEDA 12.3.
Radikali
u Srbiji – prirodno stanje
I hrvatski su mediji zabrinuti pa se boje da bi poslije
idućih izbora u Srbiji na vlast mogli doći radikali. No
zašto ne bi došli? Redovito dobivaju
najviše glasova, nakon proglašenja neovisnosti
Kosova raspoloženje u pravoslavnom susjedstvu je sve
“radikalskije”, a Radikalna stranka je
poštenija od predsjednika Tadića. Tadić glumi govoreći da će
se boriti i za Europsku uniju i za Kosovo. Zna da je to apsurdno:
Kosovo je priznalo više od pola zemalja EU, među kojima i
najmoćnije. Znajući to isto, Nikolić bar postavlja ultimatum, sa
stajališta Srba jedini patriotski: priznajte cjelovitost
Srbije, pa ćemo pregovarati o ulasku u EU. Dolazak radikala na vlast u
Srbiji konačno bi potvrdio tako reći prirodno stanje u toj zemlji,
možda bi svako drugo rješenje bilo prisila ili politički
inženjering, to jest umjetno stanje koje bi se i održavalo na umjetan
način. U hrvatsko-srbijanskim odnosima bilo bi možda više
nesporazuma, ali barem bismo znali na čemu smo, i jedna bi i druga
strana bile iskrenije. Možda bi to bilo i bolje nego kad su se hrvatski
političari grlili sa srbijanskim “proeuropskim” i
“demokratskim” liderima, a ovi su im zabijali nož u
leđa gdje god su stigli!
ČETVRTAK 13.3.
Strani
plaćenici i hrvatski novac
Zna se, ali se o tome malo piše, da velike
hrvatske tvrtke svoj novac drže u bankama kojima su vlasnici stranci te
tako uvelike pridonose njihovim profitima i poslovanju kojemu je pak
cilj jačanje njemačkog, talijanskog, austrijskog... a ponajmanje
hrvatskoga gospodarstva. Da nije kukavička, hrvatska bi vlast već sutra
mogla donijeti odluku da Croatia osiguranje, Hrvatske vode, Hrvatske
šume, Hrvatske ceste i druge tvrtke svoje novčano poslovanje
prenesu u Hrvatsku poštansku banku, koja je u hrvatskom
vlasništvu, pa bi velike koristi od toga imalo i hrvatsko
gospodarstvo. Navodno je, ljut zbog povećanja kamata na zajmove,
menadžerima stranih banaka ministar Šuker zaprijetio da će
isplatu plaća zaposlenima u državnoj upravi prenijeti u HPB. Strani
plaćenici – Prka, Luković, Košćak, Radaković...
– koji mjesečno zarađuju i do 250.000 kuna, zacijelo su mu se
iza leđa smijali jer znaju da između Hrvatske i EU Sanader uvijek bira
EU! U čijoj bi hijerahiji u nekoj budućnosti mogao ubirati i
više od Prke i Lukovića, a i taština bi mu se
raširila izvan domaje koja mu je jako tijesna.
PETAK 14.3.
Veliko
otkriće jednog povjesničara
Profesionalni apologet diktatora i zločinca Tita i
njegovih tamnica, povjesničar Tvrtko Jakovina u tjedniku s
današnjim datumom objavio je svoje znamenito otkriće. Nije,
dakle, američki predsjednik Nixon za posjeta Hrvatskoj 1970. godine
uskliknuo: “Živjela Hrvatska!” nego:
“Živjela Hrvatska, živjela Jugoslavija!” Po
Jakovini, drugi dio toga usklika “proljećari rado
zaboravljaju”. Ovaj plitkoumni ukor proljećarima zaboravlja
da je za njih i za Hrvatsku bilo dragocjeno da državnik takva formata
usklikne “Živjela Hrvatska!” i da tako istakne
njezinu posebnost, makar i u okviru Jugoslavije. Nitko nije bio toliko
nerazuman da pomisli kako Nixon nije imao takta prema Jugoslaviji koju
posjećuje i kako je došao rušiti tu državu.
Uostalom, u Hrvatskom proljeću se i nije govorilo o državnom
osamostaljenju Hrvatske, jedino je na jednom skupu Hrvoje
Šošić zahtijevao primitak Hrvatske u Ujedinjene
narode. A kad se već Jugoslavija srušila i bez Nixona i
njegovih “živjeli”, što uopće znači
Jakovinino podsjećanje na usklik američkog predsjednika u kojem je
spomenuta i Jugoslavija? Pa svak se sjeća onoga za čim žali i čezne!
TJEDNA INVENTURA