Dobar dan. Mi smo SARS-CoV-2-pozitivne osobe koje leže na zaraznom iako mnogi od nas nemaju ama baš nikakve simptome. Tu nas je otprilike 40. Drugi dio bolesnika je u drugoj zgradi. Odlučili smo vam se javiti da vam ispričamo kakav teror i hajku sada prolazimo – i mi i naše obitelji...
Poziv je to koji su Glasu Istre neki dan uputili oboljeli iz pulske bolnice, a želja im je bila ukazati na stigmatizaciju koju doživljavaju. Među njima su i oni koji su 9. ožujka čarter-letom otputovali turistički u Tursku. Nakon što su se vratili, ispostavilo se da je niz putnika zaražen koronavirusom.
Na zaraznom odjelu OB-a Pula trenutačno je devetero ljudi povezanih s tim letom, no svi su zajedno i bez razlike, vele, razapeti na križ. O zaraženima koronavirusom, kažu oni, piše se i govori ne ružno, nego prestrašno i normalnoj osobi nezamislivo.
“Govorim ovo u ime svih zaraženih u bolnici: mi ne zaslužujemo teror i stigmatizaciju javnosti, a pogotovo ne od ljudi koji nas uopće ne poznaju i nemaju blage veze gdje i kako smo se zarazili. Zaraza je još uvijek prisutna i može se dogoditi bilo kome u bilo kojem trenutku, što god netko činio da se to ne dogodi”.
Na stigmatizaciju oboljelih posljednjih dana upozorava i mlada majka Karolina Spudić iz Barilovića koja je zaražena kao i njezin 2,5 mjesečni sin. Iako je mogla svoju priču ispričati anonimno, odlučila je i za Večernji list istupiti imenom i prezimenom.
Razloga je više – od toga da nema što skrivati do toga da javnost upozori na stigmatizaciju kojoj su, ni krivi ni dužni, izloženi ona i njena obitelj. Karolina se najvjerojatnije zarazila u frizerskom salonu svoje majke u koji je dolazila osoba koja je imala kontakt s otprije zaraženim.
“Nije ugodno, kad dođe starija susjeda i pita baku jesam li umrla ili je li moja beba u Zagrebu u bolnici. Ni naši susjedi se ne moraju bojati, a brinu se jer, primjerice, moja svekrva vješa rublje na sušenje, doista nema potrebe za tom vrstom brige. Sve to uznemiruje moju obitelj, ljudi zovu, pitaju, ne staju s propitivanjem, a to su sad već sve nepotrebne drame.
Vjerujem da će ova korona puno toga očistiti, pa i krug ljudi koji su oko nas. Ta zapitkivanja i tračevi dodatno uzimaju snagu u trenucima kad moraš biti fokusiran na zdravlje i ozdravljenje”, poručila je mlada majka, dodajući da bolest ne bira te da oboljelima treba podrška i ljubav, a ne negativna energija i razapinjanje.
No stigmatizacija kosi i one koji nisu zaraženi. Prije nekoliko dana u redakciju Slobodne Dalmacije stiglo je pismo supruge ribara u kojem ona moli da objave kako ni jedan ribar s kaštelanskog područja nije zaražen koronavirusom. Žena je naglasila da traži pomoć novinara budući da su, kako je navela, članovi njezine obitelji izloženi, praktički, linču susjeda koji smatraju da su ona i suprug zaraženi – a nisu. Tjeskoba, strah i panika su među ljudima.
Međutim, to ujedno vodi do stvaranja predrasuda i stigmatizacije koja za posljedicu ima povlačenje oboljele osobe iz društva, skrivanje bolesti kako bi se izbjegla diskriminacija, odgađanje traženja pomoći, a smanjuje se i vjerojatnost preventivnih odnosno zdravih ponašanja.
Bolesnike se stigmatiziralo i prije, podsjetimo samo na epidemiju side koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pozitivni na HIV skrivali su, praktički do smrti, svoju dijagnozu u strahu da će biti izolirani, da će ostati bez posla. Dok se HIV, u pravilu, i dobivao neodgovornim ponašanjem, koronavirus ne bira koga će napasti, dakle, zaraziti se može svatko. Stigmatizacija oboljelih podjednako je razorna kao i koronavirus. Virus će proći, ali onih koji stigmatiziraju teško ćemo se riješiti.
Linda, 33. eroxx.jake.eu