Zakon o obnovi Zagreba mora dočekati novi Sabor, a u međuvremenu se u Zagrebu i okolici krpa ono što se zakrpati mora. Istina, ministri umiruju Zagrepčane najavama velike pomoći iz Europske unije, pa se tako najavljuje da bi iz Fonda solidarnosti EU Zagreb i okolica trebali dobiti 500 milijuna eura, a od toga 100 milijuna eura kao akontaciju već ovog ljeta. Spominje se i postpotresni zajam u vrijednosti od 200 milijuna dolara od Svjetske banke.
No, te dobrodošle injekcije neće stišati gnjev Zagrepčana, kojima se čini da su prepušteni sami sebi u velikoj muci koju je izazvao potres. Taj isti potres prilika je da se netko nadležan ozbiljnije zapita kako se to gradi i planira u hrvatskoj metropoli. Doista, ne čudi što je potres teško oštetio stotinjak godina stare zgrade, bolnice, crkve, muzeje, kazališta... I što je temeljito uneredio Mirogoj i njegove arkade i srušio stare i neodržavane gornjogradske i donjogradske palače. Ali je čudno da je, primjerice, teško stradala novosagrađena knjižnica zagrebačkoga Filozofskog fakulteta otvorena prije jedanaest godina uz euforično vodstvo fakulteta i euforičnog tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i športa Dragana Primorca.
Posljednja dva kata knjižnice jednostavno su pretvorena u teški krš i korisnici im ne mogu ni primirisati. Police s knjigama porušile su se kao domino kockice, knjige su ispale posvuda, što znači da su vjerojatno bile potpuno neučvršćene, a srušio se i drveni svod. Sada djelatnici knjižnice moraju taj krš pažljivo raščišćavati, kao da je riječ o nekoj staroj i zapuštenoj samostanskoj knjižnici u koju nitko nije ulagao stoljećima. Doista neshvatljivo s obzirom na to da je riječ o potpuno novoj zgradi (čiji je krov, doduše, stalno u nekim sumnjivim skelama pa izgleda da je zgrada nedovršena).
VIDEO Potres u Zagrebu
Kako čujem, stradala su još neka nova zdanja iz zagrebačkoga visokog školstva, što bi također trebalo pomnije analizirati. Slična situacija dogodila se i s tornjevima zagrebačke katedrale. Svi znamo da se katedrala obnavlja desetljećima i da je obnova ipak polako privođena svom kraju. Razumljivo. Riječ je o skupom projektu i osjetljivom poslu. No, kako to da su razorni potresi koje je Zagreb pretrpio i nakon 1880. godine katedralne monumentalne tornjeve ostavili bez većih oštećenja, a da je potres od 22. ožujka teško oštetio i katedralu, a jedan toranj, onaj južni, čak i srušio? I to, da stvar bude još gora, na Nadbiskupski dvor. Pozlaćeni križ zamalo je pao u kardinalovu spavaću sobu. Pa što su to radili stručnjaci ova duga tri desetljeća? Tko ih je kontrolirao i savjetovao? Jesu li bili svjesni rizika od razornog potresa koji može pogoditi Zagreb? Jesu li te rizike uvrstili u svoj projekt? Jesu li se konzultirali sa svim onim stručnjacima s kojima su se trebali i mogli konzultirati?
Pa tornjevi katedrale su jedini zagrebački crkveni tornjevi koji su srušeni u potresu. Drugi su ostali stajati. Slučaj? Ili opomena! Opomena, i to za buduću i skupu i zahtjevnu obnovu u kojoj se eventualne greške ne bi smjele ponavljati. I koju bi trebali snažnije i upornije nadzirati nadležni i stručni gradski organi. Baš kao što će nam trebati i jača kontrola i za obnovu drugih spomenika kulture i kulturnih institucija na kojima je šteta procijenjena na čak sedam milijardi kuna. A tu je riječ tek o prvoj procjeni, pa će konačna šteta sasvim sigurno biti viša.
To je golem novac i za puno bogatije i organiziranije države od naše. Ali i golema prilika za neumjerenu zaradu i za kojekakve građevinske i slične mešetare koji najviše zarađuju kada se radi o sanaciji nekih katastrofa. Stoga je pred gradskim i budućim državnim vlastima važan zadatak. Omogućiti zakonitu i pravednu obnovu Zagreba u kojoj neće biti nedodirljivih. Ali i utvrditi zbog čega su neke bilo nove bilo obnovljene zgrade tako teško stradale u potresu koji je mogao biti i jači i razorniji. Jer, nema smisla obnovu povjeravati onima koji, jednostavno rečeno, nisu prošli na iskušenju koje je potres od 22. ožujka postavio i građanima i zagrebačkim zdanjima
Citiram gore navedeno: "Taj isti potres prilika je da se netko nadležan ozbiljnije zapita kako se to gradi i planira u hrvatskoj metropoli.". Odgovaram: na žalost nema nadležnih, nema ozbiljnih, nema stručnih a nema ni metropole.