Vijest da jedan manjinski dioničar PIK-a Vinkovci, Vupika i Zvijezde zahtijeva od tih društava da od svojega većinskog dioničara Agrokora d. d. zatraže naknadu štete od gotovo 64 milijarde kuna, a od Agrokora i njegovih povlaštenih inozemnih kreditora naknadu štete od milijardu i 60 milijuna eura, među analitičarima i u medijima izazvala je uglavnom skepsu ili podsmijeh.
Jedne novine nazvale su taj potez manjinskog dioničara „očajničkim“, neki novinari analitičari u javnim raspravama čudili su se zahtjevu manjinskog dioničara „kad se zna da u stečajevima dioničari uvijek ostaju bez svega“. U Agrokoru, navodno, „neslužbeno smatraju da sve dionice vrijede isto onoliko koliko i dionice Ivice Todorića“, dakle – ništa.
U svim tim reakcijama, međutim, promatrači su zaboravili da Agrokor d. d. i spomenuta društva kao članice koncerna stoje u vrlo specifičnom odnosu „vladajućeg“ i „ovisnih društava“, odnosu vrlo detaljno reguliranom Zakonom o trgovačkim društvima, i da se zahtjev manjinskog dioničara, u ovom slučaju Kreditne banke Zagreb, temelji upravo na odredbama tog zakona. A budući da ima zakonsko, a ne samo moralno uporište, taj zahtjev ima potencijala da bitno poremeti nagodbu Agrokorovih vjerovnika kakvu su prošlog mjeseca predložili izvanredni povjerenik Ante Ramljak i savjetnici u postupku Agrokorova vlasničkog restrukturiranja.
Uspije li Kreditna banka Zagreb sa svojim zahtjevom i uspije li na vrijeme – što će ovisiti o hrvatskom pravosuđu – u ovisnim društvima koncerna Agrokor ili u budućem krovnom holdingu mogao bi hrvatski kapital koncerna biti u znatnoj mjeri sačuvan, a ne posve izbrisan, kako to sada predviđa nacrt nagodbe Agrokorovih financijskih vjerovnika i dobavljača. No, otkud se uopće pojavio zahtjev o naknadi štete i na čemu se on temelji?
Primjer tvornice margarina
U kratkoj novinskoj analizi to je nemoguće opisati do u detalje, zato samo jedna ilustracija. Potkraj ožujka 2014. predsjednik uprave Zvijezde Teo Vujčić obavijestio je Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga (Hanfa) da je Zvijezda „preuzela jamstvo kao jedan od jamaca za obveze Vladajućeg društva“, odnosno tvrtke Agrokor d. d., za kredit od 600 milijuna eura koji je Agrokor uzeo od ruskog Sberbanka. „Uprava i Nadzorni odbor društva Zvijezda razmotrili su odredbe i transakcije predviđene Ugovorom o kreditu i svim drugim financijskim dokumentima... nakon čega je Zvijezda preuzela jamstvo“, piše direktor Vujčić Hanfi. Ni Teo Vujčić, a ni vlasnici Agrokora d. d. Ivica Todorić i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), nisu u tom trenutku ni pomislili da bi Sberbank ikada od Zvijezde mogao tražiti da mu ona zaista isplati 600 milijuna eura ili četiri i pol milijarde kuna plus kamatu. Jer, ona to ne bi mogla sve kad bi i htjela: na kraju 2013. Zvijezdin ukupni kapital i rezerve iznosili su oko 900 milijuna kuna, a dobit samo devet milijuna kuna.
Ali, dvije godine kasnije okolnosti su se drastično promijenile: sada Agrokorovi kreditori zaista traže od Zvijezde da ona vrati Agrokorove kredite. Tako je 19. rujna Zvijezda obavijestila Hanfu, Zagrebačku burzu i investicijsku javnost da je srpska Banca Intesa A.D. pred Privrednim sudom u Beogradu protiv Zvijezde „pokrenula parnični postupak radi isplate po osnovi danog jamstva za obvezu Agrokora d. d.“ u visini od 15,4 milijuna eura.
No, je li Zvijezda, dajući jamstva za 24,03 milijardi kuna kredita koje je podizao Agrokor d. d., vladajuće društvo koncerna, zaista pretrpjela štetu? To ovisi o tome je li Zvijezda za ta jamstva dobila jednaku ili primjerenu vrijednost zauzvrat, odnosno odgovarajuću „protučinidbu“. Ta protučinidba sigurno se sastojala i u tome da je Zvijezda bila dijelom koncerna Agrokor i da je od toga imala koristi. No kakve točno, to će morati istražiti sud ako zahtjev Kreditne banke Zagreb dođe do njega, kao i neovisni analitičari i istraživači, ali neki su detalji o odnosima Agrokora kao vladajućeg društva i ovisnih društava u koncernu već izašli na vidjelo.
Tako je Državna revizija 2003. izvijestila da je Jamnica s Agrokorom d. d. od 1994. do 2001. godine zaključivala godišnje ugovore o poslovnoj suradnji. Na temelju tih ugovora Agrokor d. d. „za potrebe Jamnice obavljao je poslove pribavljanja novčanih sredstava, istraživanja tržišta, strateškog planiranja i kontrole troškova, informatičkog praćenja i razvoja softvera te druge poslove“. Ali, te je usluge Agrokoru d. d. Jamnica i platila: od 1995. do 2002. godine ukupno 268 milijuna kuna. U tom razdoblju Jamnica je iskazala ukupnu dobit od 276 milijuna kuna, što znači da su je Agrokorove usluge stajale više od profita koji je pripao svim dioničarima zajedno.
Slične ugovore s Agrokorom vjerojatno je sklapala, i plaćala, i Zvijezda. Ta tvornica ulja i margarina imala je i povlaštenu opskrbu od zadarske Sojare i ulaz u Agrokorovu maloprodajnu mrežu, Konzum, Mercator i Ideju, što također puno vrijedi. Dio kredita koje je uzeo, Agrokor je gotovo sigurno i investirao u Zvijezdinu modernizaciju i širenje. Ali, koliko je poznato iz izjava Agrokorovih čelnika, riječ je o oko pola milijarde kuna, ni približno svih 24,03 milijarde kuna za koliko je Zvijezda bila jamac Agrokoru.
Prema tome, može se zaključiti da je Agrokor, kao vladajuće društvo koncerna – ako je i kada je od njezine uprave zahtijevao da potpiše jamstva 27 puta veća od kapitala ili 145 puta veću od dobiti u 2016. godini – Zvijezdi i njezinim dioničarima zaista nanio golemu, fatalnu štetu. Dovoljno je pogledati Zvijezdinu tržišnu vrijednost: potkraj 2016. godine sve Zvijezdine dionice po cijeni od oko pet tisuća kuna vrijedile su pola milijarde kuna. Danas, po zadnjoj cijeni od 140 kuna, Zvijezda vrijedi samo 14 milijuna kuna. Manjinski dioničari izgubili su knjigovodstveno gotovo četvrt milijarde kuna, Kreditna banka izgubila je oko 15 milijuna, ali još više izgubila je i Republika Hrvatska: njezin Centar za restrukturiranje i privatizaciju (CERP), koji posjeduje 16,95 posto Zvijezdina kapitala, ostao je bez gotovo 17 milijuna kuna. A hrvatski Zakon o trgovačkim društvima (ZTD) u takvim je okolnostima više nego jasan.
„Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu“, piše u članku 501. ZTD-a, „vladajuće društvo mora ovisnom društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu“.
U slučaju o kojem pišemo vladajuće društvo je Agrokor d. d., a ovisna su društva PIK Vinkovci, Vupik i Zvijezda. Ali, isti princip odnosi se na gotovo sva ovisna društva koncerna Agrokor. Pritom, po svemu sudeći, barem je tako Državna revizija ustanovila u Jamnici, Agrokor s društvima koncerna nije sklapao ugovor o vođenju poslova.
S raspolaganjem imovinom Zvijezde „kao da mu je ćaćina“ Agrokor je nastavio i u režimu izvanredne uprave. Novi predsjednik Zvijezdine uprave Krešimir Lokas u rujnu 2017. godine obavijestio je Hanfu i cjelokupnu hrvatsku investicijsku scenu da je svoju upravnu zgradu te poslovni i proizvodni krug, ukupne površine zemljišta 118.597 četvornih metara u Zagrebu u Ulici Marijana Čavića, Zvijezda založila kao kolateral za otplatu Agrokorova najstarijeg ili “superpriority” kredita iz lipnja 2017. godine.
Zalog bez zrnca razuma
Ponovno se postavlja pitanje je li zalog praktički cijele tvornice za kredit od 1,06 milijardi eura, ili oko osam milijardi kuna, bio vrijedan onoga što je Zvijezda tim kreditom dobila zauzvrat? Prema obrazloženju koje je direktor Lokas poslao Hanfi, „sredstva osigurana tim kreditom omogućila su Zvijezdi stabilizaciju poslovanja, rješavanje problema likvidnosti te financiranje zaliha i priprema za sezonu“.
Zvuči razborito, no posve je očito da nitko razuman ne bi za stabilizaciju poslovanja, financiranje zaliha ili priprema za prodajnu sezonu neke tvrtke riskirao iznos deset puta veći od vrijednosti svoje cjelokupne imovine ili 206 puta veći od dobiti na kraju prethodne godine. Ako je ostao bez tvornice i bez profita – što tada vlasnik poduzeća uopće ima stabilizirati i pripremati?
Poduzetnik koji bi postupao pažnjom dobrog gospodara, uredno i savjesno, kako to traže zakon i moral, za pripremu sezone riskirao bi možda 10 ili 20 posto prihoda očekivanog u idućoj godini, a to u Zvijezdinu slučaju ne bi bilo više od stotinjak milijuna kuna, a nikako ne osam milijardi. Ponovno, dakle, opravdano je zaključiti da je i sa stavljanjem zaloga za “superpriority” kredit, Agrokor d. d., ovaj put pod izvanrednom upravom, tvrtki Zvijezda i njezinim dioničarima nanio golemu štetu.
I ponovo je Zakon o trgovačkim društvima kristalno jasan. „Tko s nakanom koristeći svoj utjecaj u društvu navede člana uprave... da poduzmu nešto na štetu društva ili njegovih dioničara“, piše u članku 273., „odgovara društvu za štetu koja mu time bude pričinjena. Ta osoba odgovara za štetu i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu...“
Kreditna banka Zagreb – koju je, kakve li ironije, svojedobno osnovao sam Ivica Todorić – posve je opravdano od direktora Krešimira Lokasa zatražila da u razumnom roku sazove glavnu skupštinu društva Zvijezda d. d. s dnevnim redom donošenja odluke o postavljanju zahtjeva za naknadu štete od Agrokora d. d., investicijskih društava Knighthead Capital Investments i Kala Investments te od Madison Pacific Trusta. Iznos odštete: do maksimalno 1.060,000.000,00 eura. Kao vlasnik više od deset posto dionica, Kreditna banka ima zakonsko pravo zatražiti sazivanje skupštine i predložiti dnevni red. Ali, kakva će biti sudbina tog zahtjeva, veliko je pitanje.
Čak ako se skupština i održi, i ako usvoji zahtjev da Zvijezda od Agrokora d. d. i njegovih inozemnih “superpriority” kreditora zatraži odštetu, izvanredna će uprava Agrokora potraživanje Zvijezde i njezinih manjinskih dioničara odbiti. Tada spor ide na sud. A hrvatsko pravosuđe u takvoj parnici neće biti u stanju presuditi do roka kada Agrokorovi vjerovnici moraju postići nagodbu. Presuda će doći, tko zna kakva, za deset ili 15 godina, kada će biti neprovediva, a malobrojnim „istuneliranim“ hrvatskim dioničarima neće preostati ništa osim pouke da drugi put, prije nego što ulože svoj kapital u neko hrvatsko poduzeće, dvaput razmisle.
