Tomislav Karamarko i Zoran Milanović iz dana u dan dokazuju zašto su s razlogom i jedan i drugi, budimo iskreni, izgubili parlamentarne izbore. I zašto će Most ili neki novi Most na idućim izborima, bili oni prijevremeni ili redovni, ponovno biti faktor bez kojeg se neće moći sastaviti novu Vladu.
I Karamarko i Milanović podcjenjuju birače, podcjenjuju njihovu inteligenciju i ne rade ništa na korist građana. Nego upravo suprotno, čine jedino i samo ono što ide njima osobno u prilog. No krenimo redom.
Tomislav Karamarko pokrenuo je cijelu akciju rušenja Vlade i vlastitog premijera, kojeg je HDZ doveo za ručicu (da parafraziramo poznatovu Bandićevu uzrečicu) da bude premijer, samo kako bi spasio sebe od ponižavajuće smjene u Vladi nakon afere Konzultantica. Karamarko vodi HDZ u neizvjesnost sastavljanja nove parlamentarne većine, a time i nove Vlade, iako postoji debeli i realni rizik da ta operacija ne uspije i da se sve okonča novim izborima. Novi izbori, svjesni su i u HDZ-u, za tu bi stranku mogli biti poražavajući i na vlast vratiti SDP i Zorana Milanovića. Moguće preslagivanje većine u Saboru, na kojem u HDZ-u rade već danima, u javnosti se već percipira kao politička trgovina. Kako god završila Karamarkova operacija, ona će ostaviti gorak okus u ustima. Tko jamči da će, i ako se uspije formirati, nova Vlada sastavljena od znatno više pojedinačnih čimbenika (nego što je bila ova HDZ-a i Mosta), biti funkcionalna?
Osim toga, Karamarko nam ponovno kao mogućeg mandatara nudi osobu gotovo identičnog profila premijera Oreškovića, kojeg HDZ u četvrtak kani rušiti u Saboru. Nestranački ministar financija Zdravko Marić nema izborni legitimitet kao ni Orešković, nije političar, financijaš je koji dolazi iz moćnog Agrokora. Pritome Karamarko, samo koji dan ranije, s novinske konferencije poručuje kako nije dovoljno biti stručnjak nego da premijer mora biti političar. I onda za potencijalnog premijera ponudi – Marića nepolitičara. Tko imalo razmišlja svojom glavom, svjestan je da nam HDZ ponovno prodaje maglu. Ne nudi HDZ Marića zato što smatra da će Hrvatsku taj stručnjak (što nije uspjelo s Oreškovićem) spasiti, nego zato što HDZ s Karamarkom kao mandatarom ne može dobiti ni jednog jedinog novog partnera, a to znači da od preslaganja većine u startu nebi bilo ništa. Marićeva jedina funkcija je spašavanje Tomislava Karamarka. Kada se analizira da je Karamarko u akciju spašavanja samog sebe uspio uvući i HDZ i Marića, sada se već postavlja pitanje uvjerljivosti njegovih argumenata i njegove moći u HDZ-u. Kako je na riskantnu akciju uspio nagovoriti i HDZ i Marića, koji ne ovisi o HDZ-u i koji je imao i može imati vlastitiu karijeru neovisnu o politici? Možda podcjenjujemo Karamarka i njegove sposobnosti, ali sve što čini posljednjih dana ostavlja snažan dojam hazarderske igre.
Slučaj drugi.
Iz zimskog sna se probudio Zoran Milanović. Pametnije mu je bilo dok je šutio i postrani gledao kako se HDZ i Most sunovraćaju u političku provaliju i kako od Vlade rade politički cirkus. Milanović i SDP bili su toliko usađeni u svoje opozicijske klupe da im je Most, točnije Miro Bulj odradio sve. SDP bi Bulju, kada bolje promislim, trebao podići spomenik. Upravo je on otvorio priču o Ini, o Karamarku i njegovim vezama s Jozom Petrovićem te se javno zapitao neka se preispita čije supruge posluju s ljudima koji su povezani s MOL-om. Njegove napade prisnažio je Božo Petrov, neizravno optuživši Karamarka da s Jozom Petrovićem radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Tekstovi koji su uslijedili u tjedniku Nacional razotkrivši poslovnu povezanost Karamarkove supruge i Joze Petrovića, samo su zadali posljednji udarac. Sve su to SDP i Milanović promatrali iz svojih saborskih fotelja i onda se napokon domislili zatražiti izglasavanje nepovjerenja Karamarku u Saboru. I sve je bilo dobro dok je Milanović šutio i promatrao političku makljažu ekipe na vlasti. Jučer je progovorio u intervjuu za N1. Bolje da je šutio. Optužio je HDZ i Karamarka da blefiraju da imaju 76 mandata, što je i u pravu, ali onda mrtav hladan na pitanje koliko SDP ima potpisa za raspuštanje Sabora (što je protuakacija mogućem HDZ-ovom preslaganju većine) odgovorio – dovoljno.
Osim toga, Milanovićevo zazivanje novih izbora kao najpravednijeg rješenja i njegove velike želje da se usliši “vox populi”, a narod žudi za izborima, čisti su spin. Pa ne radi Milanović to zato što jako brine o pravednim rješenjima i dobrobiti građana, nego je procijenio da bi SDP na izborima mogao profitirati u ovom političkom trenutku. Istina je da novi izbori vjerojatno ne bi donijeli veliku promjenu i da bi se karte ponovno slično podijelile, što znači da ni SDP ni HDZ ne bi bez trećeg igrača (tko god to sada bude) mogli sastaviti vlast. Dakle, ponovno bi uslijedili mukotrpni pregovori i čudnovate Vlade.
Treće, Milanović je ponovno izrazito bahat, vulgaran i vrijeđa na osobnoj razini. Za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović ustvrdio je da su nepotrebni toliko konflikti u društvu da bi se izabrao netko tko okolo pleše u dresu. Milanović kaže da je naš sustav parlamentaran i neka zaboravimo predsjednika. Istina, parlamentarna smo demokracija, ali čak ni Milanović Kolindi Grabar-Kitarović ne može odreći da se i u pregovaračkom procesu i sada u političkoj krizi postavila kao faktor stabilnosti. Uloga predsjednice upravo je u ovim turbulentnim političkim vremenima dobila na važnosti.
Ne podcjenjuju inteligenciju birača jer većinski dio birača niti ima ikakve inteligencije, jedino što imaju su spuštene gaće i naprćen pakšu i uživaju dok ima ga se stavlja. No kad se zasite njihovog čmarka onda će biti a gdje je nestala ćuna iz dup*ta koja im je pruižala to virtualno zadovoljstvo i tek će onda "pamet" krenuti put guzice do glave, no biti će kasno za njihovu djecu a vjerojatno i njih same.