Iako je sisačkom biskupu Vladi Košiću katastrofalan potres koji je pogodio njegovu biskupiju bio samo još jedan povod za ponovno aktualiziranje i produbljivanje hrvatsko-srpskog konflikta – čime se još jednom potvrdilo da i četvrt stoljeća od rata neki od najviših predstavnika Katoličke crkve, suprotno željama i nastojanjima pape Franje, i dalje žive u ratu, u umjetno održavanom ratnom stanju – posljednjih tjedana zapravo svjedočimo suprotnom trendu.
Pokazalo se, naime, da je veliki potres koji je pogodio taj ionako siromašan kraj izazvao nezapamćenu reakciju cijelog društva, neusporedivo veću nego u slučaju zagrebačkog potresa. Odmah nakon potresa, u trenutku kada se država još nije organizirala, na pogođeno područje Petrinje i cijele Banije pohrlilo je na stotine volontera i aktivista, nevladinih organizacija i pojedinaca, želeći samo pomoći pogođenom stanovništvu, i to bez bilo kakve diskriminacije po bilo kojoj osnovi, pa i nacionalnoj. Željeli su pomoći onima koji su pomoć trebali, a potres je podjednako pogodio tamošnje Hrvate i Srbe, koji se u nevolji koja ih je snašla nisu dijelili. Nesreća ih je zbližila, a pomoć je podjednako trebala i jednima i drugima.
Međutim, razoran potres na dosad neviđen način zbližio je i cijelu regiju, opterećenu nedavnim ratovima i neraščišćenim odnosima, što je, na žalost, kod nas ostalo uglavnom nezamijećeno, iako i to zaslužuje našu pozornost i zahvalnost. Cijeli postjugoslavenski prostor reagirao je nakon potresa, i to ne samo na službenoj razini, odnosno na razini država, nego i na razini običnih građana koji su samoinicijativno organizirali niz akcija za prikupljanje pomoći pogođenom stanovništvu u Hrvatskoj, što s razlogom budi nadu u mogućnost daljnje normalizacije odnosa između zapadnobalkanskih država, od čega građani tih zemalja mogu imati samo koristi.
Obitelj Paspalj iz Gline nakon potresa spava u štaglju: "Cijela kuhinja je pala na mene, tata me izvukao van!"
U Mariboru su tako odmah nakon potresa počeli prikupljati pomoć za pogođeno stanovništvo u Hrvatskoj. Namjeravali su napuniti jedan kombi hranom, odjećom i drugim potrepštinama, a na kraju je odziv bio takav da su napunili čak 17 kombija koji su već sljedeći dan stigli na pogođeno područje. Slične priče stižu i iz drugih susjednih zemalja. Iz BiH su prema Hrvatskoj upućeni nebrojeni dirljivi iskazi solidarnosti i brojne donacije, i to najčešće onih koji su i sami osuđeni na život u oskudici. U Crnoj Gori brojne su udruge, tvrtke i pojedinci izdvojili novac za Hrvatsku, prisjetivši se hrvatske pomoći Crnoj Gori nakon razornog potresa 1979. godine.
Crnogorski dnevnik Vijesti odlučio je prihod cijele naklade blagdanskog broja donirati Hrvatskoj, što je naišlo na izniman odziv čitatelja. U Beogradu su dan poslije potresa održali skup solidarnosti sa svima koji su pogođeni potresom ispred hrvatskog veleposlanstva u Beogradu, nudeći pomoć građana Srbije građanima Hrvatske, što je hrvatskog veleposlanika Hidajeta Biščevića ganulo do suza. Zahvaljujući građanima Srbije Biščević je priznao da mu je teško opisati koliko mu je to značilo. Potom su prije nekoliko dana istodobno u Beogradu i Zagrebu održani skupovi solidarnosti za stradale u potresu. Na beogradskom skupu, na kojem su se prisjetili kako su hrvatski spasioci među prvima stigli u poplavljeni Obrenovac 2014. godine, Privredna komora Srbije donirala je 50 tisuća eura za stradale u Hrvatskoj, dok se najavljuju i brojne pojedinačne donacije srbijanskih kompanija.
Kada je riječ o državama regije, sve su one poslale i službenu pomoć Hrvatskoj koja je ponekad i premašivala njihove financijske mogućnosti, što je također predstavljalo političku poruku. Srbija, s kojom Hrvatska ima izrazito loše odnose i niz otvorenih pitanja, tako je na prijedlog predsjednika Aleksandra Vučića odlučila pomoći Hrvatskoj iznosom od milijun eura. Ta je zemlja pritom spremna pružiti Hrvatskoj i svaku drugu vrstu pomoći, a slično je reagirala i susjedna Slovenija, čiji je premijer Janez Janša odmah nakon potresa uputio pomoć u Hrvatsku, demonstrirajući solidarnost s Hrvatskom unatoč otvorenim pitanjima koja godinama opterećuju odnose dviju zemalja.
Slično je bilo i u slučaju BiH. Potres u Hrvatskoj ujedinio je tu podijeljenu zemlju, izazvavši jedinstvenu reakciju i na razini države BiH i na razini njezinih dvaju entiteta. Tamošnji politički vrh na trenutak je zaboravio na sve naše nesuglasice – pa i na uvredljive izjave koje su se na račun BiH nedavno mogle čuti u Hrvatskoj – ujedinivši se u potpori Hrvatskoj. Slično su reagirale i Crna Gora i Sjeverna Makedonija.
Nezaobilazna je i reakcija Turske. Nema europske zemlje koja nije poslala pomoć Hrvatskoj, ali malo se koja pomoć može usporediti s pomoći koja je Hrvatskoj stigla iz Turske. Riječ je o regionalnoj sili koja je Hrvatskoj odlučila pomoći golemom donacijom od čak 100 kontejnera koji su već počeli stizati u Hrvatsku, a najavljeno je i slanje i dodatnih 100 kontejnera u idućem razdoblju, uz slanje druge pomoći, poput grijalica i šatora. Iako je mnoge iznenadila turska darežljivost, pomaganje je jedna od glavnih poluga turske vanjske politike. Oslanjajući se na baštinu Osmanskog Carstva koje je stoljećima pružalo utočište mnogim progonjenim skupinama, Turska je razvila superiornu humanitarnu mrežu koja djeluje diljem svijeta, a turska Agencija za suradnju i koordinaciju (TIKA), koja je zadužena za koordinaciju turske humanitarne i razvojne pomoći, ima 61 ured u 59 država. TIKA već godinama djeluje i u Hrvatskoj, a njezina misija bila je ujedno i prva strana misija koja je stigla na područje pogođeno potresom. Međutim, TIKA redovito intervenira u svim humanitarnim krizama u Hrvatskoj, kao i u brojnim drugim humanitarnim i razvojnim projektima, kao što su opremanje obrazovnih institucija i pomaganje pojedinim sredinama i skupinama.
U svim tim slučajevima riječ je o odlukama država i državnoj politici, jer se države humanitarnom diplomacijom služe za postizanje određenih diplomatskih ciljeva, što je uobičajeno i potpuno legitimno. Međutim, pojedinačne akcije i donacije građana svih zemalja regije za nas su dragocjenije jer je njihova pomoć bezuvjetna. Pojedinačne humanitarne akcije i donacije građana odraz su konkretne solidarnosti i povezanosti, a ne politike. Intenzitet dobrote i solidarnosti koji su proteklih dana iz svih zemalja regije preplavili Baniju i cijelu Hrvatsku ponovno su potvrdili da se međusobne nesuglasice na ovim prostorima, na žalost, najlakše zaboravljaju samo u vrijeme nesreća i katastrofa.
Koliko dugo bi sada moglo trajati dok se ne zaključi kako se rađa novo "bratstvo i jedinstvo"! Neće valjda sada neki početi priželjkivati još više potresa.